Sport 27.08.2025.

Novak: “Postigao sam sve što sam htio, ali neću još u penziju”

ČITANJE: 3 minute

Najboljeg tenisera svih vremena mnogi su otpisivali u više navrata, ali je on svaki put dokazao da godine za njega ništa ne predstavljaju.

Nedavno je Novak bio gost jednog podkasta u kojem je do detalja opisao svoju karijeru. Šta ga je motivisalo, da li je za njega postojalo odustajanje, kako će izgledati njegov život nakon profesionalne karijere…

“Postigao sam sve što sam želIo u tenisu, ali hoću više” rekao je Novak u podkastu Džeja Šetija pa nastavio:

“A to dolazi iz namjere, inspiracije, motivacije, ljubavi i strasti za sportom, zbog želje da činite ljude srećnim kada igrate tenis. Ja osjećam da nastavljam da širim svjetlost kada igram tenis, da inspirišem nove generacije. Ali moja želja da još to radim dolazi i iz mog osjećaja da nisam dovoljno uspio, dolazi iz mog porijekla i iz mog odnosa sa mojim ocem. To je unutrašnja bitka koju redovno imam sa samim sobom”, rekao je Novak.

Ono što je Nole u stvari htio da nam poruči jeste da se kraj njegove karijere ni ne nazire.

“Osjećam da sve dok imam mogućnost da se takmičim za najveće titule u našem sportu, to ću i raditi. Druga stvar koja me inspiriše da nastavim je da želim da izazovem sopstvene limite, i mentalno i fizički. Jer kada dođete do 30 godina u tenisu, počnete da brojite dane koji su vam ostali do povlačenja. Ali sada je drugačije, jer je briga o tijelu mnogo napredovala. Više ne samo najbolji u tenisu imaju sa sobom specijaliste takve vrste nego i oni u prvih 50.”

Jedan od glavni faktora za ovakvo razmišljanje je vječita glad za pobjedama.

“Tenis čini najveći dio mog života, sada malo manje jer imam dvoje djece i ostala interesovanja. Ali i dalje sam profesionalni teniser i prolazim i ono najbolje i ono najgore na teniskom terenu”, iskren je bio Đoković.

Njegov najveći adut uvijek je bila mentalna snaga koja ga je nosila u najtežim mečevima u karijeri. Imao je Novak objašnjenje i za to:

“Kada mi kažu da sam ja jedan od sportista koji je prvi integrisao spiritualnost, ja se složim ali sam i dalje iznenađen svojim radom na tome. Kada ste na vrhuncu karijere, osjećate se nepobjedivim, kao da možete da hodate na vodi. A to je sjajan osjećaj. Ali kada vas ego odvede na te visine, teško je vratiti se nazad. Možda ne treba da se vratite na početak, ali treba da nađete balans. Trebalo mi je vremena da shvatim da bez obzira koliko sam naučio i koliko toga sam postigao za 20 godina u vrhunskom tenisu, nema garancije da ću uvek naći rješenje, iako sam to ranije uspjevao. To je bilo veliko otkriće za mene.”

Prepričao je i razgovor sa Kobijem Brajantom, svojim velikim prijateljem, na žalost, pokojnim:

“Rekao sam mu da ne volim da gledam reprize mojih mečeva koje sam loše odigrao ili izgubio. To mi nije prijalo. A on mi je rekao da treba da ih gledam, bar u kraćim dijelovima, kako bih naučio iz tih grešaka, kako bih, ako dobijem priliku, mogao da ih korigujem sljedeći put. Tako sam počeo da gledam reprize mojih poraza, ali nikada nisam gledao meč lopte”, istakao je Đoković.