NOVCA SVE MANJE, ŽENE SVE UPLAŠENIJE: Šta je Avganistanu donijela jednomjesečna vlast talibana

Na granici Avganistana sa Uzbekistanom teretni voz se kotrlja preko mosta i ulazi u novostvoreni “Islamski emirat”. Talibanska bijela i crna zastava vijori se pored uzbekistanske. Neki trgovci su pozdravili povratak grupe na vlast. Vozač kamiona punog pšenice kaže da je u prošlosti redovno bio primoran da plaća mito korumpiranim policijskim službenicima kad god bi prošao njihove kontrolne punktove.

“Sada, nije tako. Mogao sam da se vozim sve do Кabula i da ne platim ništa”, rekao je on za Bi-Bi-Si.

Prošlo je tačno mjesec dana otkako su talibani preuzeli kontrolu nad Avganistanom. Sada novac polako curi, a zemlja se suočava sa sve većom ekonomskom krizom, piše Blic.rs.

Jedan izvor u poslovnoj zajednici kaže da je nivo trgovine značajno opao, jer avganistanski uvoznici nisu u mogućnosti da plate novu robu. Šef carine talibana u luci Hairatan, Maulvi Saed, kaže da talibani smanjuju stopu carina radi olakšavanja trgovine i kako bi ohrabrili bogate trgovce da se vrate u zemlju.

Oko sat vremena vožnje udaljen je Mazar-i-Šarif, četvrti po veličini grad u zemlji. Čini se da se život nastavlja normalno, iako mnogi finansijski pate.

U plavoj džamiji, kulturnom centru grda, do avgusta su se mogli vidjeti mladići i djevojke koji poziraju za selfije. Sada su talibani odredili odvojeno vrijeme za posjete prema polu – žene mogu da dođu ujutru, muškarci ostatak dana. Prilikom posjete Bi-Bi-Sijevih reportera bilo je žena koje se šetaju uokolo, ali čini se da ih je znatno manje nego ranije.

“Stvari su u redu, ali možda je ljudima ipak potrebno više vremena da se naviknu na novu vladu”, bojažljivo predlaže jedna žena.

Hadži Hekmat, uticajni lokalni lider talibana, odlučno odbacuje kritije da ubija lokalnu kulturu.

“Ne. Zapadni uticaji su bili ovdje posljednjih 20 godina. Кontrola Avganistana je 40 godina prelazila iz jedne ruke strane u drugu, izgubili smo sopstvene tradicije i vrijednosti. Vraćamo našu kulturu”, kazao je.

Prema njegovom shvatanju islama, miješanje muškaraca i žena je zabranjeno.

Izgleda da je Hadži Hekmat iskreno ubijeđen da talibani uživaju podršku naroda. Međutim, nije čuo kada je jedan posjetilac šapnuo jednom od reportera: “Ovo nisu dobri ljudi.”

Iako bi se talibansko tumačenje islama moglo poklapati sa vrijednostima u ruralnijim, društveno konzervativnijim selima, u većim avganistanskim gradovima mnogi ostaju duboko sumnjičavi prema toj grupi. Hadži Hekmat ovo pripisuje godinama “propagande”, ali je i istorija samoubilačkih bombaških napada i ciljanih ubistava u urbanim sredinama takođe odgovorna.

Na izlasku iz Plave džamije, pored glavnog puta, okupila se masa ljudi. Tu se nalaze četiri tijela sa prostrelnim ranama, a na jednom se nalazi rukom ispisana ceduljica koja ubijene muškarce opisuje kao otmičare, upozoravajući druge kriminalce da će njihova kazna biti ista.

Ali, mnogi drugi u gradu se ne osjećaju bezbjedno. Studentkinja prava Farzana kaže da svaki put kad izađe iz kuće i vidi talibane, naježi se od straha.

Privatni univerziteti poput njenog su otvoreni, ali oni koje vodi vlada za sada ostaju zatvoreni. Prema novom talibanskom pravilu, studenti i studentkinje koji studiraju u istoj učionici moraju da budu odvojeni zavjesom.

Za Farzanu to ipak nije prioritet. Zabrinuta je da talibani možda neće dozvoliti ženama da rade. Za sada se, međutim, ženama u Avganistanu kaže da ostanu kod kuće zbog sopstvene bezbjednosti, osim ako nisu učiteljice ili medicinari.

Iako talibani čvrsto kontrolišu zemlju, oni tek treba da osvoje srca većine stanovnika. Hadži Hekmat priznaje: “Zauzimanje zemlje bilo je teško, sprovođenje vladavine je još teže.”

(N.S)