Novi kurs rukovodstva Banskog dvora: Zaključanim vratima kultivišu publiku

U Kulturnom centru Banski dvor su odlučili da promijene kurs i odnedavno zaključavaju vrata pred koncerte, jer žele, kako kažu, da na neki način kultivišu publiku. Muzičari smatraju da su oni zaključali vrata odavno i to za svaku kritiku ili primjedbu.

Zanimljiv primjer je koncert koji je održan proteklog vikenda. Za nastup Ansambla Zdravka Ćosića vladalo je veliko interesovanje. Koncertna sala je bila popunjena do posljednjeg mjesta i čim su kapaciteti popunjeni vrata su zaključana, a dvadesetak ljudi je ostalo na hladnoći pred ulazom protestujući i tražeći od čuvara da ih pusti. Kada je čuvar otvorio vrata da propusti jednog od muzičara ljudi su, kako smo saznali, nagrnuli, odgurnuli čuvara i uz psovke i pogrdne riječi “upali” na koncert.

Direktor Banskog dvora Milorad Petrić za Press kaže da takvo ponašanje više ne mogu tolerisati. Vrata će, kaže, od sada zatvarati čim popune kapacitete (za koncertnu salu riječ je o blizu 350 mjesta).

Nema kašnjenja 

– Za one koncerte za koje znamo da vlada veliko interesovanje štampaćemo pozivnice i karte, koje će se moći preuzeti na biletarnici. Apelujemo na publiku da dođe pola sata ranije, da se malo zagriju, pripreme za koncert, mogu i pogledati neku od naših izložbi. Ako ostane slobodnih mjesta čekaćemo do početka koncerta i onda zaključavamo vrata. Ne možemo dodavati stolice, jer bi to ometalo koncepciju i otežavalo kretanje publike prilikom izlaska – kaže Petrić.

On ističe da imaju dobru posjetu, da je održano više od 500 koncerata i da su konačno dobili svoju publiku. Prema novom kursu ove ustanove biće potrebno publiku edukovati o pravilima i ponašanju u skladu s onim što ova ustanova predstavlja. Više ne bi trebalo biti kašnjenja, guranja na ulazu, grickalica, telefona, dječice koja skakuću oko bine i ometaju muzičare i slično.

Tipkanje po telefonu

Ognjen Janjanin, magistar harmonike, tvrdi da zaključavanje vrata nije rješenje.

– Putovao sam mnogo i bio u raznim ustanovama kulture, ali nigdje nisam čuo da zaključavaju vrata. Ružno je slušati ljude koji psuju pred ustanovom kulture. Ove stvari treba riješiti na neki drugi način. Potreban je obavezno čovjek koji će obezbjeđivati tišinu i red u sali. Imamo slučajeve da žene provedu koncert tipkajući po telefonu, a da djeca skakuću i trče dok muzičar izvodi neko ozbiljno djelo – kaže Janjanin, koji dodaje da mu je žao što nema razumijevanje predstavnika Banskog dvora, jer se “s njima ne može razgovarati i ne prihvataju nikakvu kritiku”.

Diplomirana pijanistkinja Sanja Šeranić smatra da se uprava Banskog dvora odavno ponaša kao da je ta ustanova nečija privatna kuća, garaža ili dvorište, a koja je svima dostupna osim umjetnicima i građanima.

– Moje iskustvo kao muzičkog umjetnika jeste da sam mnogo puta od uprave Banskog dvora čula ne, nemoj i ne može – na svaki zahtjev, prijedlog i molbu. Danas, u vrijeme kada je kulturni nivo svijesti građanstva na nezavidnom nivou, kada bi kulturni proizvod trebalo na svaki način približiti građanima, oni zaključaju vrata! I to danas, kada je koncertna sala u većini slučajeva prazna. Čula sam za ideju da se uvede i dres kod. Kulturni proizvod bi morao biti što više dostupan, a ne neki nepoznat, elitistički događaj, za koji treba posebno obući sako ili svečanu haljinu. Do ozbiljne promjene neće doći dok kulturom budu upravljali ljudi koji nisu umjetnici i koji nemaju obrazovanje iz oblasti kulturne politike – ističe Sanja Šeranić.

Program na udaru kritika

Mnogo kritika kulturnjaci već godinama upućuju na sam program Banskog dvora, koji se zasniva na koncertima muzičkih škola, Akademije umjetnosti ili nekih udruženja građana. Sanja Šeranić se pita zašto uopšte postoji Banski dvor ako kao kulturni centar nema svoju programsku aktivnost.

– Uprava Banskog dvora za nedostatak programske aktivnosti optužuje Gradsku upravu, zbog nedostatka finansija. Ali da li je to zaista tako? Da li uprava Banskog dvora koristi sve resurse, odnosno sve kapacitete same zgrade – pita se Sanja Šeranić.

Milorad Petrić ističe da oni nemaju budžet za organizovanje koncerata, kao i da ih mali prostorni kapaciteti ograničavaju i da ne mogu organizovati velike događaje koji bi im se isplatili.

(Press)