NOVI ROMAN EMILA VLAJKIJA: “Žena koja je vjerovala da je Marija Magdalena” pred čitaocima

“Sve se vrti oko glavne ličnosti ovog djela Tilde Koen. Za sebe tvrdi da je reinkarnirana Marija Magdalena. Ona je, prema vlastitim riječima, tu, u 21. vijeku, po Božjoj volji, kako bi nastavila Hristovo djelo. Bog je, kako tvrdi, shvatio da su muškarci nesposobni da oslobode ljudski rod od grijeha, da Isusova uzvišena žrtva nije donijela željeni rezultat i da jedino žene tu misiju mogu ispuniti”.

Kazao je ovo u razgovoru za “Glas Srpske” profesor i književnik Emil Vlajki, opisujući sadržaj svog novog romana “Žena koja je vjerovala da je Marija Magdalena”, koji je u dostupan u prodaji na kioscima ”Minutica”.

– Pošto je ovo moderno doba, reinkarnirana Marija Magdalena, pored ostalog, nastoji to uraditi uz pomoć genetskog inžinjeringa. Posjeduje moć predviđanja pojedinih događaja i kažnjavanja onih koji je ometaju u njenom božanskom djelovanju. Tilda je lezbijka, a bila je to i kao Marija Magdalena. Sa izuzetkom Isusa, mrzi čitav muški rod smatrajući ga odgovornim za nasilje koje vlada u svijetu. Rješenje za humanije društvo vidi u oduzimanju političke vlasti muškarcima. Da bi to osigurala, predviđa vladavinu lezbijki koje se, uz pomoć genetskog inžinjeringa, mogu reprodukovati bez ikakvog učešća “jačeg pola”. Njena upornost da tu koncepciju sprovede dovodi do tragedije čije su žrtve ostale glavne ličnosti ovog romana – jednog univerzitetskog profesora, njegove žene Ane i kćerke Majre – dodao je Vlajki.

Kroz Vaše javne nastupe poznajemo Vas kao principijelnog borca za ljudska prava. Da li ova “nova ljudska prava”, posebno kada se radi o afirmaciji LGBT populacije, suštinski odudaraju od onih, recimo, starih?

Suštinski, ni na koji način.

Ipak, Vi u knjizi govorite o tome da su ova nova prava proizvod djelovanja savremenog imperijalizma i neokolonijalizma.

Nisu prava ta koja su u pitanju, već pretjerana pažnja koja im se daje, politički i medijski, posebno preko humanitarnih i nevladinih organizacija, prvenstveno finansiranih od strane Zapada. Takva pretjerivanja sve više iritiraju heteroseksualnu populaciju, tako da se u svijetu najavljuju njihove “parade ponosa”.

Recite mi, zbog čega se heteroseksualci toliko opiru pravima LGBT populacija?

Mada nije isti sadržaj, a ni posljedice, pokušaću napraviti komparaciju sa Jevrejima. Pune dvije hiljade godina, zbog tvrdnje hrišćanstva da su Jevreji ubili Isusa Hrista, oni su bili demonizovani, proganjani, uništavani u masakrima i genocidima. I dan-danas se antijevrejstvo nastavlja kroz tvrdnje da pet miliona Jevreja u SAD vladaju sa trista pedeset miliona ljudi u toj državi i sa sedam milijardi ljudi u svijetu. Jedan primitivan falsifikat “Protokol sionskih mudraca”, gdje se Jevreji optužuju da kuju zavjeru u svrhu vladanja svijetom, slobodno se prodaje godišnje u milionima primjeraka i pothranjuje mržnju prema tom narodu. Kada ce predrasude ukorijene kod ljudi, onda se održavaju jako dugo. Ni predrasude u vezi s homoseksualnosti nisu “od juče”. I one traju, u svim civilizacijama, više hiljada godina. S druge strane, nova ljudska prava koja se odnose na tu pojavu su odnedavno. Kako je, onda, moguće da većina ljudi promijeni svoje stavove u vezi s tim za svega par decenija, a još prije par godina je sodomija bila zakonski kažnjiva u mnogim zemljama svijeta?

Slažete li se da nam takvo stanje u javnosti daje još više podsticaja da se borimo protiv navedenih predrasuda kako bismo osvijestili ljude u pogledu prava grupa građana različitih seksualnih orijentacija?

Pokazao sam da to neće biti tako lako kao što mislite. Nego, znate li da u svijetu ima oko milijardu i po hrišćana? Vjerovatno znate i to da je stav crkve da je homoseksualni čin neoprostiv grijeh. Stotine miliona djece, u porodicama, vrtićima i školama to svakodnevno uči, posebno kroz vjeronauku, a što se starijih tiče, kod njih su predrasude o tome već formirane. Dakle, ako vjerujete u Boga, a On je uništio Sodomu radi homoseksualnog razvrata, onda morate vjerovati i u ispravnost tog Božjeg čina. Zar vi stvarno mislite da ćete sa nekoliko parola o novim ljudskim pravima promijeniti stavove crkve i vjerovanja preko milijardu ljudi? Neki će se možda praviti da su oslobođeni predrasuda, ali će najveći dio hrišćana, duboko u sebi, vjerovati da je homoseksualnost grijeh.

Da li je, po Vama, homoseksualnost genetske ili kulturološke prirode, da li se radi o urođenom ili stečenom?

Dosadašnja naučna istraživanja nastanka homoseksualnosti pokazuju da se djeca rađaju s tom seksualnom orijentacijom, odnosno da ona nije ni naučena ni odgojem stečena. U tome se slažu svi istraživači. Ista istraživanja ukazuju na to da djeca već do treće godine života pokazuju svojim ponašanjem određenu sklonost, i to tako da se igraju igračkama suprotnog pola. Dječaci, tako, preferiraju lutke, kuvanje i slično, a djevojčice revolvere, Indijance i kauboje, autiće i tako dalje. Konačno, sprovedena ispitivanja pokazala su da se ne radi o jednom genu, nego o nekoliko njih, koji u kombinaciji s intrauterinom okolinom (dakle, prenatalnim razvojem) i kasnijom okolinom dovode do različitih seksualnih orijentacija. Osim toga, kod homoseksualnih muškaraca utvrđene su anatomske razlike u nekim jezgrima hipotalamusa. U novije vrijeme, razvojem epigenetike, odnosno nauke koja se bavi genima koji aktiviraju druge gene, sve se više upravo nastanak istopolne orijentacije pripisuje akciji epigena. Ekipa s “National Institute for Matemathical and Biological Synthesis” (NIMBioS) objavila je u časopisu “The Quarterly Review of Biology” studiju o povezivanju evolucijske teorije s novim otkrićima u molekularnoj regulaciji ekspresije gena i uticaju hormona na razvoj polnosti. Tu su objasnili biološki i matematički model koji otkriva ulogu epigenetike u homoseksualnosti. Po njihovom mišljenju, genetika je ta koja čini da osoba bude gej, te se prenosi s oca na kćer i s majke na sina.

Da li biste Vi učestvovali u Paradi ponosa?

Protiv sam svake diskriminacije bilo kojeg sloja populacije. Prema tome, ako bih procijenio da je to slučaj u društvu u kojem živim, naravno da bih učestvovao, i bio bih u prvim redovima ako bi se to od mene tražilo.

Brakovi i usvajanje

Šta mislite o istopolnim brakovima i usvajanju djece?

Istopolni brakovi ne mogu, ni suštinski, ni pojavno, imati isti smisao kao i heteroseksualni. Heteroseksualna zajednica je prirodna i unutar nje se rađaju djeca, što je kod homoseksualnih parova nemoguće. Kada se vodi populaciona politika, sav privid istopolnih brakova pada u vodu, jer društvo, država, normalno favorizuju heteroseksualne zajednice. Što se tiče usvajanja djece, zdrav razum mi govori da je bolje da djeca odrastaju unutar bilo kakvog oblika porodice nego u dječjim domovima. Do sada, istraživanja su pokazala da djeca unutar homoseksualnih porodica nisu više nesretna od djece unutar heteroseksualnih porodica, a ne postaju ni homoseksualci kao što se misli. Ta djeca mogu patiti zbog predrasuda koje u društvu postoje prema homoseksualcima.

(Glas Srpske)