Vijesti 07.02.2016.

Novi Zakon o radu zaoštrio atmosferu u Srpskoj: Radnici na tabletama, gazde mašu otkazima!

ČITANJE: 5 minuta
mobing
Pored toga što je novi Zakon o radu “na mrtvo ime” posvađao poslodavce i sindikalce, pa se od njegovog usvajanja ponašaju kao rogovi u vreći, taj propis bacio je u veliku brigu i radnike u Srpskoj, koji sa velikom strepnjom očekuju prve efekte primjene ovog pravnog akta u praksi!

Podsjetimo, nakon žučnih rasprava između socijalnih partnera, te sindikalnih protesta u Banjaluci, ovo zakonsko rješenje, kojim nije zadovoljna nijedna strana, usvojeno je 29. decembra prošle godine, a na snagu je stupilo 20. januara 2016.

Kako kažu u Savezu sindikata RS (SSRS), novi zakon najviše je uzdrmao radnike. Oni posebno strahuju od odredaba koje se odnose na pojednostavljene procedure otpuštanja, te određivanje plate po volji poslodavaca kojima je data mogućnost da suvereno odlučuju o učinku zaposlenih.

Tane Peulić, predsjednik Sindikata metalske industrije i rudarstva RS i član Predsjedništva SSRS, kaže za Press da su radnici u pripravnosti, jer se plaše da će mnogi od njih u cijeloj ovoj priči izvući deblji kraj.

– Nezadovoljni su brojnim odredbama, a posebno onom koja predviđa čak 20 situacija u kojima poslodavac radniku ekspresno može uručiti otkaz. Takođe im nije svejedno zbog toga što će odluka o visini njihovih plata zavisiti od stava poslodavca, gdje će, logično, biti određenih mahinacija – kaže Peulić.

Kresanje plata

Prema njegovim riječima, najviše razloga za zabrinutost imaju zaposleni u posrnulim preduzećima, s obzirom na to da će poslodavci, kako kaže, najvjerovatnije pokušati da što veće uštede naprave upravo preko radničkih leđa.

– U stabilnim proizvodnim preduzećima, poslodavci neće praviti nikakve radikalne rezove, jer im ne pada na pamet da ugrožavaju proizvodnju. Međutim, u ostalim firmama, posebno onima koje ionako imaju finansijske probleme, može se očekivati da će poslodavci pokušati da što više uštede, pa šta košta da košta. Tu prvenstveno mislim na smanjenje plata, te svođenje broja radnika na minimum – ističe Peulić.

On dodaje da ovakva praksa, dugoročno gledano, nikome neće donijeti ništa dobro, jer nezadovoljan radnik teško može biti i dobar radnik.

– Ne možete čovjeku ugroziti egzistenciju i očekivati da bude motivisan. S druge strane, kad pravite uštede dajući otkaze, opet ste u problemu, jer onda zaposleni koji ostaju moraju da rade više, uglavnom za iste pare!? Trudićemo se da opštim kolektivnim i pojedinačnim granskim ugovorima, o kojima ćemo pregovarati u narednom periodu, za radnike obezbijedimo što veća prava. Smatram da poslodavac koji ne može da se izbori sa krizom treba da zatvori firmu i tako prekine i svoju agoniju i agoniju zaposlenih. Naime, u Srpskoj mnogi zaposleni ionako jedva sastavljaju kraj s krajem, jer plate ne primaju mjesecima, nerijetko trpeći i šikaniranja od šefova – poručuje Peulić.

Zdravlje na udaru

Kad je riječ o isplatama plata i uplatama doprinosa, statistike pokazuju da u RS oko 80.000 radnika neredovno prima plate, koje u nekim preduzećima kasne i po 15 mjeseci, radeći pritom i bez zdravstvenog i penzionog osiguranja.

U SSRS su došli do podataka prema kojima se radnicima po ovom osnovu ukupno duguje oko 1,5 milijardi KM. Prema istoj analizi, u RS se godišnje “nabere” oko 29 miliona prekovremenih neplaćenih sati, prvenstveno u realnom sektoru. U sindikatu naglašavaju da skoro polovina zaposlenih u privrednim proizvodnim i uslužnim djelatnostima radi prekovremeno, za što većina nije plaćena, zbog čega ih ovakav rad uznemiruje i stvara dodatni pritisak.

– Naše posljednje istraživanje ponovo je potvrdilo da su zdravlje i radne sposobnosti zaposlenih u RS u velikoj mjeri ugroženi, jer veliki broj svakodnevno strahuje da će ostati bez posla i primanja, koja su ionako neredovna i nedovoljna za pristojan život – poručuju sindikalci.

S druge strane, od oko 240.000 radnika u Srpskoj, njih blizu 40.000 prijavljeno je na minimalac od 370 KM, što znači da za ovu svotu radi svaki šesti zaposleni. Poslodavci, s druge strane, tvrde da se većina njih trudi da održi preduzeća u životu, a samim tim i radna mjesta, te plate zaposlenih, ali da su im u toj borbi često vezane ruke.

Psihički pritisci

– U svakom slučaju, na udaru savjesnog poslodavca nikada se neće naći dobar radnik. Zakonskih odredaba koje regulišu otkaze i smanjenje plata treba da se plaše samo neradnici i oni koji narušavaju radnu disciplinu. Kad je riječ o zahtjevu sindikalaca za povećanje minimalca, na to ne možemo pristati, jer bi to za nas značilo veće izdatke za poreze i doprinose, što ne bismo mogli da pratimo. Ne poričemo da ima loših poslodavaca koji se nekorektno ponašaju prema svojim radnicima, ali to nije opšta pojava – poručuju iz Unije udruženja poslodavaca RS.

Ipak, analiza SSRS pokazala je da u Srpskoj svaki peti radnik trpi psihičke i druge oblike pritisaka od poslodavaca ili šefova, dok 14 odsto od ukupnog broja zaposlenih, zbog stresnih situacija na poslu, pije antidepresive ili lijekove za smirenje!? To znači da su, pored neredovnih plata i nemogućnosti liječenja, te odlaska u penziju, mnogi radnici na svojim radnim mjestima izloženi različitim oblicima uznemiravanja i nefizičkog terorisanja.

Ovdje je, naime, riječ o mobingu koji se ogleda u vrijeđanju i omalovažavanju, prijetnjama, ucjenama i sprečavanju napredovanja, a u pojedinim slučajevima i u nemoralnim ponudama i seksualnom uznemiravanju. Zato uopšte nisu iznenađujući rezultati nedavnog istraživanja najuticajnijih regionalnih portala za oglašavanje poslova, a koje je pokazalo da zaposlenima u BiH prvi faktor motivacije na radnom mjestu nisu pare. Naime, od novčane satisfakcije za obavljeni posao kudikamo su im bitnija priznanja za postignute rezultate, te korektni međuljudski odnosi.

(Press)