Politika 01.02.2023.

O dvije šarene laže

ČITANJE: 5 minuta

PIŠE: Nenad Kecmanović

„Predložiću svim političkim akterima u BiH i entitetima da od Evropske unije zatražimo finansijsku podršku od 20 milijardi evra u periodu do 2027”, objavio je Milorad Dodik na svom tviter nalogu povodom dodele kandidatskog statusa za BiH. I dodao: „Bez toga, status kandidata je šarena laža”.

Opredeljenje za članstvo u Evropskoj uniji predstavlja gotovo jedino u čemu se slažu sva tri naroda u dva entiteta, deset kantona i distriktu Brčko, te bi se moglo reći da je i jedino što ih drži na okupu pod zajedničkim krovom koji sve više prokišnjava.

Kažemo, „moglo bi se reći” zato što je tu i međunarodni protektorat, ali uz ono međunarodni već odavno sa razlogom dodajemo „tzv.” ili ga stavljamo među znake navoda. Zatim, protektorat se uveliko kompromitovao bonskim ovlašćenjima. Dalje, još više od decenije istekao mu je dejtonski rok. Najzad, već nekoliko godina je upražnjeno mesto visokog predstavnika jer jedini kandidat nije izabran u nadležnom Savetu bezbednosti UN.

Nažalost, ni sa učlanjenjem u EU stvari ne stoje mnogo bolje. Tokom rata u BiH kroz Sarajevo su defilovale svetske umetničke zvezde poput Bono Voksa, kao i intelektualnih vedeta Anri Bernar Levija koju su BiH proglašavali otelotvorenjem evropskih vrednosti. Među građanskim ratom iscrpljene muslimane, Srbe i Hrvate raspirivali su iluziju da će BiH maltene prvog dana mira postati punopravna članica Evropske unije, koja je u to vreme u značajnoj meri bila oaza mirnog, stabilnog života u materijalnom izobilju. Govorilo se ne samo o ubrzanom vozu za Brisel nego i o „Maršalovom planu” za Bosnu.

Ispostavilo se, međutim, ništa od toga. Istina u prvim poratnim godinama u razorenu BiH upućena međunarodna pomoć u rekordnoj vrednosti u istoriji Ujedinjenih nacija. Ali četiri petine su adresirane na bošnjačko-hrvatsku federaciju i svega petina za Republiku Srpsku i time je ravnopravnim narodima stavljeno do znanja ko će dugoročno biti mezimci, a ko pastorci.

U međuvremenu igra Brisela sa zapadnobalkanskim mušterijama poprimila je doslovno tragikomične razmere. Nejasni uslovi, još manje jasni rokovi, stalno dodavanje novih uslova i zamena poglavlja klasterima, produžavanje puta u neizvesne budućnosti, a onda naizmenične izjave evropskih zvaničnika čas da će se unija ubrzano širiti, čas da do daljnjeg neće primati nove članice.

A onda godinama ritualne izjave svake evropske šuše koja sleti u Sarajevo da EU jedva čeka na BiH i uzvratno zahvaljivanje domaćina na otvaranju evropske perspektive. Ako se već od toga nije smučilo ne samo političarima nego i takozvanom običnom narodu, prijem Rumunije i Bugarske, mimo bilo kakvih proklamovanih uslova, sve ih je osvedočio da ako hoće da te prime primiće te odmah, a ako neće možeš decenijama da dubiš na glavi, kao Turska ili Makedonija, ništa ti ne vredi. Malo šargarepe, više štapa, i to ti je sve.

Sa pandemijom, energetskom krizom, ratom u Ukrajini, klečanjem na kukuruzu pred Amerikom, Evropska unija je pala na niske grane tako da se ljudi pitaju da li je bolje biti u njoj ili van nje. Dosledno tome i dodela kandidatskog statusa nije oduševila čak ni poslovično evroentuzijastične Bošnjake. Svi se pitaju čime je to Bosna iznebuha zaslužila kad je stalno nazivaju crnom rupom, a i objektivno odnosi u njoj nikad gori. Jedino objašnjenje koje pije vodu: ako se BiH ničim realno nije približila EU, jeste se EU po mnogo čemu približila BiH. A nagrada iz Brisela u uglednom društvu dobitnika sa Ukrajinom i Moldavijom možda je pre uvreda nego priznanje.

Dodikov zahtev od 20 milijardi u roku od četiri godine može se učiniti megalomanski ili čak drzak jer podrazumeva da Brisel za šarenu lažu evropskih integracija pošalje realno pokriće, ali evro više nije čvrsta valuta i odražava vrednost na monetarnim steroidima. EU ionako štanca na stotine milijardi inflatornih evra za borbu protiv pandemije, za alternativne energente, za konvertore za kupovinu američkog tečnog gasa, za naoružavanje Ukrajine, pa može nešto da kapne i za ekonomski razvoj BiH, ako ništa zato da bi je ljudi u njoj ozbiljno shvatali. Poslednja tranša pomoći od pet milijardi koja dospeva tek 2027. čak i pri normalnoj inflaciji vredela bi mnogo manje nego danas.

A nema sumnje da bi zahtev od 20 milijardi evra ujedinio sve aktere u BiH, kao što bi oživeo i njihovo proevropsko opredeljenje. Verovatno zbunjeni inicijativom, partneri u federaciji još se nisu oglasili, mada teško da će odoleti ideji da dobiju milijarde evra makar dolazila i od Dodika. Iz EU i neće reagovati sve dok ne dobiju poštu sa potpisima tri člana Predsedništva BiH.

U svakom slučaju Dodik je poentirao ne samo u ime Srpske nego i BiH: umesto da neprestano prima raznorazne predloge, inicijative, uslove i ucene iz EU, on je preuzeo inicijativu kojom će u Briselu morati da se pozabave. Nije u evropskom stilu da glatko odbiju, nego će pokrenuti raspravu, postaviti svoje uslove, smanjiti cifru itd., a sve dotle oni će ostati šarena laža.

No, ako se posreći pa BiH dobije i nešto manje od traženog i uz prihvatljive uslove, sledi unutrašnje natezanje oko raspodele između Srpske i Federacije, te između hrvatskih i bošnjačkih kantona unutar nje, ali o tom potom. Nije šarena laža samo EU nego i BiH.

(politika.rs)