OD KOOPERATIVNOG PREMA KONFRONTACIJSKOM: Zapad radi totalni bezbjednosni zaokret
Sada je nezvnično, a uskoro će biti zvanično: Zapad radi suštinski obrat u bezbjednosnom konceptu odnosa prema istoku od kooperativnog prema konfrontacijskom.
Srž je to teksta koji je na mrežnim stranicama na Uskrs objavio američki dnevni list The Washington Post. Novinari su razgovarali s osam visokih, neimenovanih evropskih i američkih zvaničnika koji su potvrdili da je su u izradi dva ključna dokumenta – Strateškog koncepta NATO-a, prvog nakon 2010. godine, i Američke strategije nacionalne sigurnosti – došlo do promjene paradigme. Koja se neće odnositi samo na vojni aspekt, nego na sveobuhvatnu sigurnost, dakle finansije, ekonomiju, međunarodne odnose. Osim ruske intervencije u Ukrajini, na odluku o konfrontacijskom pristupu djelovala je i informacija da većina ruskog stanovništva podržava vojnu operaciju kao što je bilo i 2014. godine kad je prisvojen Krim. Pa tako u krugovima stratega više nije riječ o “Putinovom” nego o “ruskom ratu”.
Nacionalna strategija nacionalne sigurnosti SAD-a, kako doznaje WP, neće se više usredotočiti isključivo na Narodnu Republiku Kinu, nego će među ugrozama visoko mjesto imati “ruski izazov Evropi”. Ipak, NR Kina ostaje prioritet.
Istinsko strateško partnerstvo s Rusijom
Strateški koncept Saveza je prije 12 godina pozivao na “istinsko strateško partnerstvo” s Rusijom. Dokument koji će biti objavljen u junu, na redovnom samitu Saveza u Madridu imaće suparnički pristup.
“Smisleni dijalog, kakvom smo težili prije, nije opcija za Rusiju”, rekao je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg na konferenciji za novinare početkom ovog mjeseca. Generalni sekretar je definisao nove silnice nakon vanrednog samita prošlog mjeseca kad su se “lideri složili da će dugoročno resetirati naše odvraćanje i obranu, suočiti se s novom sigurnosnom stvarnošću” sa znatno više snaga na istoku, više borbenih mlažnjaka na nebu i više brodova na moru”. Stoltenberg je tada potvrdio da je Rusija okrenula leđa sporazumu s NATO-om iz 1997. godine koji “više ne postoji”.
Dio tog procesa je i odluka EU da krene u ubrzano lišavanje zavisnosti o ruskoj energiji, nafti i gasu prije svega – odluka o ugljenu je već donesena. Kao što je Evropa nakon naftnog šoka 1970-ih godina smanjila zavisnost o ‘crnom zlatu’ iz Zaljeva, tako se sada ubrzano okreće obnovljivim izvorima energije. SSSR i Rusija su se činili vjerodostojnim partnerima, nakon pada Berlinskog zida kreirana je slika buduće saradnje (sigurnosni prostor od Vankuvera do Vladivostoka, a ekonomski od Lisabona do Vladivostoka) koji bi vodio kontroli Evrazije. I držao pod nadzorom NR Kinu. Ruski predsjednik Vladimir Putin skršio je te ideje.
“Mislili smo da će međuzavisnost i povezanost voditi prema stabilnosti jer imamo interese koji koreliraju. Sada smo vidjeli da to nije slučaj. Rusija je bila snažno povezana s Evropom, globalizovana”, rekao je neimenovani zvaničnik. “Međuzavisnost, sada smo vidjeli, može imati za posljedicu ozbiljne rizike, ako je zemlja dovoljno nemilosrdna. … Moramo se prilagoditi situaciji koja je apsolutno nova”, zaključio je.
Teorija međuzavisnosti
Poznati teoretičar realističnog pristupa u međunarodnim odnosima Stephen M. Walt je prije nekoliko dana u časopisu Foreign Policy objavio da je ruski napad konačna potvrda da politika ima prevlast nad ekonomijom. Putin se odlučio na vojnu intervenciju iako protiv toga govore svi ekonomski argumenti. I on je koristio pojam “međuzavisnost” (interdependence) koji je sažetak teorije iza koje stoji drugi poznati profesor Joseph S. Nye.
Slika novog odnosa s Rusijom može se iščitati iz odluke američke administracije da zabrani uvoz ruske nafte, da suspenduje trgovinski status Moskve, a Rusija je izbačena iz UN-ovog Savjeta za ljudska prava.
Promjena strukture sigurnosnih odnosa je nužna, navodi Alexander Vershbow, bivši američki ambasador u Rusiji, a kasnije zamjenik generalnog sekretara NATO. Koji postavlja važno pitanje završetka rata u Ukrajini. “Ima li uopšte kraja? Ili se nastavlja neugodnim prekidima vatre, ni rat ni mir, nekoliko godina?”
Sasvim je razumljivo da će se određeni nivo dijaloga s Moskvom nastaviti, Evropa je na to prisiljena zbog geografije, ali to će biti sadržajno drukčiji diskurs koji će počivati na konfrontaciji. I na maksimalnom očuvanju interesa, na primjer evropskih ulaganja u toj zemlji. Ne živeći u iluziji zajedničkih interesa.
“Na kraju želimo vidjeti slobodnu i nezavisnu Ukrajinu, oslabljenu i izolovanu Rusiju i jači, ujedinjeniji, odlučniji Zapad. Vjerujemo da su sva tri cilja u dosegu”, rekao je Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Džo Bajdena u emisiji “Meet the Press” na NBC-u.
(N.S)
Drama na letu za Minhen: Pukao prozor aviona, putnici držali državljanina Srbije ne ispadne
