OD SIROMAŠTVA DO KOCKANJA Istraživanje Centra za socijalni rad o problemima u mjesnim zajednicama

Najizraženiji socijalni problem u Banjaluci su nezaposlenost, siromaštvo i zavisnost od alkoholizma do kockanja, koje najviše pogađaju djecu i omladinu.

Pokazalo je to istraživanje koje je ove godine sproveo Centar za socijalni rad u banjalučkim mjesnim zajednicama, sa ciljem da se otkriju koje su socijalne potrebe u zajednici. Ustanovljeno je sumirano u Informaciji o socijalnom radu u zajednici, a sve će biti prezentovano odbornicima na idućem zasjedanju Skupštine grada.

– Na ukupnom uzorku mjesnih zajednica, najizraženiji socijalni problem je nezaposlenost i siromaštvo – navedeno je u ovoj informaciji uz napomenu da postoji razlika u percepciji najizraženijih socijalnih problema u gradskim i seoskim mjesnim zajednicama.

U prvim je, prema rezultatima istraživanja, najizraženiji problem poremećeni porodični odnosi, a u drugim, siromaštvo i nezaposlenost.

Kada su u pitanju djeca i omladina, najprioritetnija problematika sa kojom se susreću su bolesti zavisnosti.

– Analiza dobijenih podataka je pokazala da su u gradskim i prigradskim mjesnim zajednicama najizraženiji problemi bolesti zavisnosti, siromaštvo i nezaposlenost, pri čemu je najizraženiji problem dostupnost kladionica i nizak nivo obrazovanja građana koji se nađu u stanju socijalne potrebe. Kladionice, kocka i socijalna izolacija, kao i zavisnost o alkoholu problem su koji muče i mlade u selima oko Banjaluke – navedeno je u Infomaciji.

Kada su u pitanju djeca sa smetnjama u razvoju, najizraženiji problem je socijalna izolacija i siromaštvo.

– Djeca sa smetnjama u razvoju su najugroženija na području seoskih mesnih zajednica, koju muči socijalna izolacija. Ovaj problem može da se prevaziđe organizacijom dodatnih sadržaja za djecu koja su uključena u školski sistem. U najvećoj izolaciji se nalaze deca koja imaju teže oblike smetnji, s obzirom da su manje uključena u vršnjačke grupe i za njih postoji potreba za organizovanjem posebnih sadržaja kao što su dnevni centri – napomenuto je u Informaciji.

Slična situacija je sa osobama sa invaliditetom. I za njih su najveća problematika materijalni status i socijalna izolacija.

– Na evidenciji Centra se nalazi 4.680 korisnika dodatka za njegu i pomoć drugog lica i 910 korisnika prava na ličnu invalidninu, a 125 lica sa invaliditetom obuhvaćeno je dnevnim zbrinjavanjem. Lica sa invalididtetom na teritoriji grada su uglavnom korisnici prava na personalnu asistenciju. Lica koja žive u prigradskim i seoskim mjesnim zajednicama nisu u prilici da budu uključena u bilo kakve društvene aktivnosti – navedeno je u Informaciji.

Istraživanje je pokazalo da su kod višečlanih porodica najizraženiji problemi nizak materijalni status, nezaposlenost i poremećeni porodični odnosi.

– Za djecu iz višečlanih porodica potrebno je organizovano podržati besplatne programe u sadržajima kao što su sportski i plesni klubovi, a istima se može pomoći organizovanjem prevoza pod povoljnijim uslovima ili besplatno – predloženo je u Informaciji.

Psiholog Sonja Stančić je rekla da je nezaposlenost tema broj jedan kada pitate građane u BiH unazad 20 godina.

– To nije nova tema i nije specifično vezana za Banjaluku već za sve zemlje u tranziciji. Druga je uvijek siromaštvo ili korupcija – kazala je ona.

Napomenula je da je potrebno imati izrađenu socijalnu kartu koja bi mogla da definiše koliki je stepen siromaštva u Banjaluci. I pored velikog broja najava taj dokument još nije izrađen.

Smatra da u Banjaluci ne postoji razlika između seoskih i gradskih mjesnih zajednica, te da su mladi u svim sredinama jednako izloženi riziku bolest ovisnosti.

– Banjaluka je, na sreću, dovoljno mala da na svaku sredinu možemo obratiti pažnju – i na Centar jedan i Mišin han. Nije prerasla u toliko veliki grad da se ne može obratiti pažnja na uslove u kojima deca odrastaju. Akcenat treba staviti na uslove u kojima djeca odrastaju i na roditelje, jer djeca su odraz onog što mi radimo za njih – rekla je Stančićeva.

Resursi

Kroz istraživanje su bili obuhvaćeni i resursi sa kojima rasplažu mjesne zajednice, koje bi se eventualno mogle iskoristiti za rješavanje pojedinih problema. Gradske mjesne zajednice kao resurse za razvoj prepoznaju razvoj volonterizma i nevladin sektor. Seoske kao potencijale izdvajaju razvijenu saradnju sa privrednim sektorom, a prigradske dobru infrastukturu.

– Ono u čemu se svi predstavnici mjesnih zajednica slažu jeste da ona može biti dobra podloga za organizovanjem različitih programa u zajednici – navedeno je u informaciji.

Zaključci i preporuke

Potrebno je organizovati sastanke između Centra za socijalni rad i mjesnih zajednica, kao bi se mogli dalje umrežiti sa važnim saradnicima u zajednici, kada su u pitanju organizacije koje rade sa najosetljivijim kategorijama stanovništva;
Kao izraženi problemi u zajednici prepoznati su i poremećeni porodični odnosi. Potrebno je organizovati preventivne programe na nivou mjesnih zajednica, koji su usmjereni prema pozitivnim obrascima ponašanja i promociji vrijednosti zdrave porodice;
Centar za socijalni rad bi trebao biti informisan o programima koji se provode u zajednici. Ukoliko postoje projekti, a posebno besplatni, Centar može informisati o aktivnostima svoje korisnike, koji iz različitih razloga socijalno isključeni. To je posebno bitno kada su u pitanju besplatne radionice, kursevi ili projekti koji za cilj imaju povećavanje konkuretnosti na tržištu rada ili pokretanje samostalnih biznisa;
Potrebno je unaprijediti rad dnevnih centara u gradu i otvoriti nove tamo gde postoji potreba. Ovo se uglavnom odnosi na potrebu organizovanja sadržaja za lica koja nisu u prilici da na dnevnom nivou budu uključeni u društveni život ili programe socijalizacije (lica sa invaliditetom, sa problemima u mentalnom zdravlju, stara lica i deca sa smetnjama u razvoju).

(Srpskainfo)