Odbijanje agremana za Komšića i Džaferovića, a ne njemačkog ambasadora
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Uskraćivanje podrške za davanje agremana novom njemačkom ambasadoru u BiH od strane srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika izazvalo je burne reakcije u FBiH i sarajevskih političara. Takav postupak može se ocijeniti različito, ali histerija je apsolutno neopravdana, a u prilog tome govori više činjenica.
Prva je ta da do zastoja u Predsjedništvu u vezi sa ovim pitanjem nije došlo zbog odnosa sa Njemačkom, niti sa ličnošću novoimenovanog ambasadora, nego samo i iskuljučivo iz unutrašnjih razloga. Tačnije, ista situacija dogodila bi se u slučaju bilo koje druge države i njenim novoimenovanim ambasadorom. Nije ovo nikakva insajderska informacija. Prosto, svi su mogli gledati konferenciju za novinare Milorada Dodika nakon sjednice, na kojoj je naglasio da nevoljno mora odbiti mnogo toga, jer druga dva člana odbijaju sve važne projekte za Republiku Srpsku.
Tačno je da je došlo do zahlađenja odnosa između Njemačke i Republike Srpske, ali je bezobrazno od strane SDA medija da se takve stvari zloupotrebljavaju i dodatno podgrijavaju. Od mržnje prema Republici Srpskoj, ali i Miloradu Dodiku, prave nevjerovatnu glupost i za FBiH. Iako je to njihov model ponašanja – da je mržnja prema Srpskoj veća od ljubavi prema BiH – diplomatija ipak drugačije funkcioniše. Jasno je da su protekle dvije ili tri godine na nju gledali kroz divljanje Bisere Turković, ali samo naivni ili budale mogu pomisliti da neki šumovi i nerazumjevanja u odnosima mogu preko noći narušiti i ugasiti diplomatske odnose. Pa oni se teško prekidaju i tokom ratnih dejstava, tako da bi ovakvi mediji trebali prestati praviti ratnu atmosferu u BiH.
Ne treba biti u zaludi, pa misliti da je Milorad Dodik toliko hrabar ili glup da izazove bilo kakvu krizu sa najvećim spoljnotrgovinskim partnerom u BiH. Riječ je o političaru koji je na sceni 20 godina, a tokom te dvije decenije bio je učesnik brojnih procesa u BiH, koji nisu mogli proći bez stranih diplomata. Isto tako, ne treba vjerovati ni da će Njemačka zbog jednog političara da prepusti zemlju koju nastoji da okupira i preko nje ostvari određene uticaje u ovom regionu.
Njemačka i BiH održavaju pune diplomatske odnose na nivou ambasadora. Procesi rotacija šefova diplomatskih misija i drugih članova osoblja obostrano se odvijaju redovno i nesmetano. Već na sljedećoj sjednici Predsjedništva BiH može se očekivati da zastoj bude otklonjen, odnosno da će postupak za preuzimanje dužnosti novoimenovanog njemačkog ambasadora u BiH biti nastavljen bez ometanja. I to neće biti poraz Milorada Dodika, nego njegova poruka dvojici drugih članova Predsjedništva BiH. Dakle, ovu situaciju ne treba (samo) posmatrati iz percepcije diplomatije, nego iz ugla unutarpolitičkih konstalacija u BiH.
Svakako, ovo pitanje treba što prije prevazići. Po definiciji, BiH ima pravo da odluči da li će uopšte imati diplomatske odnose i na kojem nivou i o tome odlučuje Predsjedništvo BiH. To isto pravo ima i ta države, jer je riječ o obostranim odnosima. Ali, ako je BiH već ranije odlučila da ima pune diplomatske odnose – na nivou ambasadora – onda mora izvršiti obavezau da ih na tom nivou i održava.
Oznake: agreman, analiza, Kolumna, komentar, Milorad Dodik, Predsjedništvo BiH
