Magazin 15.04.2017.

Ognjen Radović, pjesnik: Književnoj sceni Srpske nedostaje maštovitosti i povjerenja

ČITANJE: 4 minute

Smatram da je poeziju potrebno čitati u sklopu jedne cjeline koju je autor ili autorka osmislio. Na taj način pjesme se oslobađaju i sve što je bilo sakriveno izlazi na površinu. Zapravo, pjesme su kao cvjetovi koji se otvaraju noću, a koje samo strpljivi dočekaju da vide u cvatu.

Počeo je ovako priču o novim zbirkama, pisanju, inspiraciji, stanju na domaćoj književnoj sceni pjesnik iz Banjaluke Ognjen Radović. Jedinstven kada je u pitanju elektronsko izdavaštvo kod nas, Radović svoje stihove rado dijeli na vizuelno zanimljivoj internet stranici, gdje se mogu naći sve njegove zbirke, ali i sa korisnicima “Fejsbuka”. Poslije sedam objavljenih zbirki, nedavno je na “onlajn promociji” predstavio i dvije nove “Holi” i “Jantar”. Njihov neobičan susret sa čitaocima u realnom svijetu najavio je uskoro u kafe-baru “Žiža”, koji često više liči na prostor u službi umjetnosti.

* GLAS: Za Vaše stihove kažu da su hermetični, teški… Kako ih Vi osjećate kada misli, emocije, zapažanja “izbacite” iz srca i glave…?

RADOVIĆ: Većina čitalaca i čitateljki prvo za moju poeziju kažu da je veoma hermetična, a potom da ima bezbroj slika. Na početku sklapanja svake nove zbirke koncept mi bježi, ostaje većim dijelom nedostupan, ali kako prolazi vrijeme i kako se vraćam određenoj ideji i njenim pjesmama, počinjem da shvatam šta sam htio da uradim. Zato u drugoj fazi pisanja zbirke najčešće otključavam pjesme tako što odbacujem sve nepotrebne jezičke naslage iz prve verzije, trudim se da održim formu, kao i da ostanem vjeran tom “detektivskom putovanju”. Naime, ja nikad ne pišem pjesme, već uvijek zbirke.

* GLAS: Postoji li neki zajednički stih koji veže “Holi” i “Jantar”?

RADOVIĆ: Ove dvije zbirke sam iz više razloga objavio na isti dan. Dva su naročito važna – htio sam da uradim “proljećno čišćenje” rukopisa tako da prvi put ne radim na novom rukopisu, odnosno, želio sam da sebi stvorim novi izazov. Drugi razlog je taj što sam htio da zatvorim posljednje poglavlje u liniji započetoj sa zbirkom “Origo” i nastavljenoj sa “Rukavci” i da čitaocima jasno naglasim da je svaka zbirka zaseban mikrokosmos. Iz tog razloga mislim da ove dvije zbirke ništa ne povezuje osim slika prirode, ali koje u obje zbirke imaju drugu funkciju.

* GLAS: Koliko uticaja muzika i fotografija imaju na Vaše pisanje?

RADOVIĆ: Muzika je izuzetno važna. Kad god pišem moram da slušam muziku. Ona mi je važna da bih odredio ritam pjesama, kao i da pjesme dublje uronim u željenu atmosferu. Uvijek sam u potrazi za zvukom koji će me natjerati da ga spojim sa pjesmama. Vizuelne umjetnosti su isto tako neiscrpan izvor inspiracije, ali muzika mi je uvijek neizostavni pratilac tokom stvaranja.

* GLAS: Kako biste Vi opisali književnu scenu u RS?

RADOVIĆ: Književna scena u RS je, prije svega, troma, neinovativna i stiješnjena. Ipak, postoje autori i autorke čija djela čitam, iako, nažalost, sa zakašnjenjem. Mislim da je potrebno regenerisati književno stvaralaštvo u RS tako što bi se novi autori i autorke agresivnije i sa znatno boljom logistikom prezentovali javnosti na inovativne i razigrane načine. Zašto da se sve svodi na tradicionalne književne večeri? Uskoro ću promovisati dvije posljednje zbirke (“Holi” i “Jantar”) u kafiću “Žiža” tako što će biti video-projekcija selekcije pjesma iz zbirki, puštaćemo muziku koju sam slušao dok sam pisao ove dvije zbirke te će posjetioci, putem QR kodova, moći preuzeti zbirke u PDF formatu na svoje mobilne uređaje sa moje stranice ognjenradovic.njordpress.com. Dakle, za početak je potrebno više maštovitosti, povezanosti i povjerenja kako bi književna scena mogla da dođe do novih čitalaca, a ne da ostaje zarobljena u malim grupama i institucionalizovanim prostorima.

Prepisivačka kultura stvar svakodnevice

* GLAS: Jedinstveni ste u pogledu objavljivanja elektronskih knjiga, pravih knjiga, sa CIP-om i ISBN brojem?

RADOVIĆ: Moguće je da je tako, međutim, sve više izdavača u regiji prepoznaje elektronsku knjigu kao nužnu sponu sa potencijalnim čitaocima i čitateljkama. Naravno, tu je i mnogo pragmatičnih razloga zašto je elektronsko izdavaštvo dobro, ali svakako da i fizičke verzije knjige imaju svoje prednosti. U mom slučaju, a najviše zbog činjenice da je riječ o poeziji, elektronska knjiga je opreznije rješenje, jer se za minimalnu finansijsku naknadu potrebnu za registraciju zbirke dobija zaštićen “proizvod”. Ovo je naročito važno uzevši u obzir da je na Balkanu prepisivačka kultura stvar svakodnevice, tako da se na ovaj način autorsko djelo zvanično može zaštititi bez straha da se nakon nekog vremena pojavi vaša zbirka pod tuđim imenom. Dodatni razlog je i povećanje vidljivosti u bazama podataka koje se sve češće koriste za potrebe otkrivanja umjetničkih djela.

(Glas Srpske)