Vijesti 24.05.2022.

OHR je otrov u venama Bosne i Hercegovine

ČITANJE: 7 minuta

Piše: Slavko Mitrović

Od 1997. godine visoki predstavnici u BiH, zapravo njihova kancelarija – OHR, korištenjem samododijeljenih “bonskih ovlaštenja”, donijeli su preko 900 odluka – od nametanja zakona, na što nisu imali pravo čak ni po tim izmišljenim i bespravnim ovlaštenjima, preko novih matematičkih pravila za formiranje federalne Vlade, naloga i zabrana Ustavnom sudu BiH kao jedinoj pravosudnoj instituciji na nivou BiH, do brojnih smjena demokratski izabranih funkcionera na svim nivoima, bez dokaza, bez suđenja, bez prava na žalbu.

Podrazumijeva se da je preko polovine tih odluka bilo protiv ustavnih prava Republike Srpske i njenih zvaničnika na svim nivoima.

Stabilizacija nestabilnosti

Sve što su činili visoki predstavnici predstavljali su kao stabilizaciju stanja, stvaranje funkcionalne i samoodržive BiH. Uspjeh koji su postigli je nevjerovatan – nakon 27 godina od kraja rata, stanje u BiH je katastrofalno i sve gore, nestabilnije, zatrovanije i zavađenije, nego prvih godina nakon građanskog rata. Uspjeli smo – nastavljamo, tako bi se moglo nazvati bulažnjenje Kristijana Šmita, po zanimanju njemačkog turiste, da suspenduje zakon Republike Srpske donesen po poslovničkoj proceduri i ustavnoj nadležnosti da uređuje svojinske odnose. To je ona odredba Ustava Republike Srpske (član 68) koju nije ukinuo ni Ustavni sud BiH po apelaciji Alije Izetbegovića za koju nisu glasali ni bošnjačke sudije Kasim Begić i Azra Omeragić. Pritom turista prijeti manirom nacističkog gaulajtera svima koji ne budu poštovali njegove odluke, računajući zasigurno da će ga podržati militarizam i zeleni fašizam današnje njemačke spoljne politike. Šmit kaže: “Svi koji ne budu poštovali ove moje odluke, moraju snositi pravne posljedice. I kada je riječ o ličnoj odgovornosti i kada je riječ o transakcijama(?).” Na pitanje – šta će uraditi ako osporeni zakon stupi na snagu, Šmit je rekao da “Tužilaštvo MORA donijeti odluku.” Brži od Šmitovog Tužilaštva bili su “pogani Englezi” uvodeći sankcije Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović, funkcionerima Republike Srpske izabranim voljom birača.

Dakle, naređenje je dato, čeka se samo da još Bakir odapne strijelu na Republiku Srpsku, pa da počnu saslušanja Dodika, Cvijanovićeve, Viškovića, Čubrilovića, svih poslanika, ali i birača koji su glasali za one koji nisu po volji stranaca. Svi oni, za razliku od Šmita, imaju ustavni, zakonski i demokratski legitimitet. Vječiti izborni gubitnici SDS i PDP nemaju se čega bojati, jer su oni najbolji sarajevski poslanici i omiljeni Bakirovi ministri. Zato ih čeka deseti uzastopni izborni poraz.

Šmitovi biseri

Građanin Šmit bulazni: “Ali, i takve odluke koje neko isfantazira, one se zapisuju negdje. Papir sve trpi i ponekad je potrebno malo i pričekati. Doći će trenutak pravde. Zbog toga sam međunarodnoj zajednici i investitorima rekao da paze da sve što rade bude uredno i zakonito. Isto tako svi građani mogu raditi, moraju raditi po tome.” Za ovakvo štetočinstvo Šmit bi morao dobiti izgon iz BiH. Njemački građanin ne ispunjava nijedan uslov da se nazove visokim predstavnikom – nisu ga pozvale strane potpisnice Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma, a Republika Srpska se tome aktom Narodne skupštine izričito usprotivila, nije ga stoga mogao ni potvrditi Savjet bezbjednosti UN. Jedino “imenovanje” koje Šmit ima dobio je od nekoliko ambasadora u Sarajevu koji sebe nazivaju “upravni odbor Savjeta za implementaciju mira”. Od te fantomske strukture BiH je dobila Šćepana Šmita, koji se toliko uživio u lik, da je u Savjet bezbjednosti UN poslao OHR-ov džamijski pamflet kao navodni izvještaj. Prije bi se to moglo nazvati, u tradiciji njemačke književnosti – Ispovijest varalice Feliksa Šmita. Šmit je u novembru prošle godine pokušao sa ostacima OHR-a, Savjetu bezbjednosti UN prokrijumčariti falsifikovani izvještaj visokog predstavnika. Nije uspjelo, jer su se tome opravdano suprotstavili predstavnici Rusije i Kine. Zahvaljujući predsjedavanju SAD, Šmita su pripustili na ovogodišnje majsko zasjedanje Savjeta bezbjednosti, što je on jedva dočekao odvalivši pritom kako Republika Srpska krši Dejtonski sporazum zalažući se za izvorni Dejton. Nije pritom pogriješio, jer mnogi zapadni predstavnici tvrde isto.

Šmit tako niže bisere, koje političko Sarajevo jedva dočeka. Tako je donio “nalog o obustavljanju primjene Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti, radi očuvanja vlasničkih interesa države Bosne i Hercegovine pa je neophodna obustava primjene pravnih akata po kojima se mogu uspostaviti nova prava vlasništva na državnoj imovini, kojima se dovodi u pitanje država Bosna i Hercegovina kao titular državne imovine, kao i isključiva nadležnost države Bosne i Hercegovine i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za uređivanje pitanja državne imovine”. Uf!

Grimove bajke i Vukove poslovice

Ima u istoriji njemačkog i srpskog naroda svijetlih primjera saradnje, razumijevanja i međusobnog poštovanja, istina prije svjetskih ratova u kojima je Njemačka bila agresor, a pripadnici njihove države i vojske zločinci prema srpskom narodu. Divljenje prema srpskom narodu, njegovoj poeziji, pričama i bajkama koje je sakupljao Vuk Karadžić, iskazivala su braća Grim, Jakob i Vilhelm, kojima pripadaju i velike zasluge za srpsku kulturu. Braća Grim su učili srpski jezik od svog prijatelja Vuka i prevodili srpsku narodnu poeziju i bajke. Za srpsku poeziju i uopšte Karadžićev rad, Jakob je zainteresovao i Johana Volfganga Getea, na čiji podsticaj je srpska narodna poezija prevedena na nekoliko jezika. Gete je te stihove poredio sa neprevaziđenom “Pjesmom nad pjesmama”. Veliki Gete, čiji institut danas promoviše njemačku kulturu, bio je zadivljen Vukom Karadžićem i herojskom srpskom poezijom koju je Vuk sakupljao.

Pošto Šmit i nema nikakvog smislenog posla, glavna aktivnost su posjete, na što više strana. Te vizite po regionu, ostvaruju se na poziv i “molbu” iz kabineta njemačkih kancelara, prije Merkelove, sada Šolca. Ko god ga primi, ne može mu dati ništa više od kurtoaznog razgovora, slikanja i nestrpljivosti da mu vidi leđa. Od lažnog predstavljanja ne može se dobiti mandat. Šmit nema pečat ni strana po Aneksu 10, ni Savjeta bezbjednosti. Nije jasno zašto ga Njemačka ponižava dajući mu do znanja da njoj samoj ni za šta ne treba. Za takve besposličare ima jedna narodna Vukova poslovica: Besposlen pop i jariće krsti. Šmit priča bajke, pa bi trebalo da pročita i jednu braće Grim, koja se zove “Bremenski svirači”. Opisuje kako su se domaće (životinje) koje su gospodari godinama tlačili i pritiskali, prijeteći im još gorim stanjem, udružile i krenule u Bremen da postanu gradski svirači. Na tom putu naišle su na razbojnike koje su složno rastjerali. Razbojnici se više nisu usudili vratiti, a bremenskim sviračima je bilo toliko lijepo da su odlučili kako nikad neće napustiti svoju kuću.

Sarajevo na teškim drogama

Političko Sarajevo smatra da se isključivo Bošnjacima kao žrtvama “agresije Srbije i Hrvatske, genocida nad njima počinjenog u jedanaest gradova”, mora dati pravo da vladaju cijelom BiH po principu – jedan čovjek, jedan glas. Trajna infekcija OHR-ovim otrovom proizvela je stanje teške zavisnosti od nametanja odluka visokih predstavnika suprotnih Dejtonskom sporazumu, Ustavu BiH, međunarodnom pravu, suprotnih pravima i interesima tri konstitutivna naroda. OHR je ispunjavao želje bošnjačke javnosti kažnjavajući Srbe i oduzimajući Republici Srpskoj nadležnosti potvrđene Dejtonskim sporazumom. Nije bilo dovoljno, već se takva kontraproduktivna politika nastavlja jednostranim protivustavnim djelovanjem Džaferovića, Komšića, Turkovićeve, Alkalaja, sve to podržano od strane zapadnih zemalja. Kao dodatak, nastala je poplava imenovanja njihovih specijalnih predstavnika koji arsenalom sankcija i prijetnji žele spriječiti izbornu volju srpskog i hrvatskog naroda na predstojećim izborima. Za te specijalce treba formirati posebno odjeljenje u kome bi svaki dan trebalo naglas da uče da su četiri ustavna stuba BiH: tri konstitutivna naroda, dva entiteta, podjela nadležnosti i zabrana prelaska oružanih snaga jednog entiteta na teritoriju drugog entiteta. Posebno da nauče ustavnu odredbu koja kaže: “SVE VLADINE FUNKCIJE I OVLAŠTENJA KOJA NISU OVIM USTAVOM IZRIČITO POVJERENA INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE PRIPADAJU ENTITETIMA.”

Jasno? Jasno da su Oružane snage BiH, Uprava za indirektno oporezivanje, Sud i Tužilaštvo BiH, Obavještajno-bezbjednosna služba i brojna ministarstva i agencije na nivou BiH neustavni i samim tim privremeni. Kada Republika Srpska donese novi ustav i vrati neustavno otete joj nadležnosti, može se reći: Dobro došao Dejtonski sporazume!

 

Oznake: OHR