Omladinci Borca svijetla tačka kluba
Fudbalski klub Borac puca po šavovima. Bez rukovdostva, rezultata prvog tima koji je ivici ambisa u Premijer ligi i sa nagomilanim dugovima proživljava najteže trenutke u istoriji.
Jedina svijetla tačka je omladinski pogon ovog kluba. Trofeji i medalje koje stižu na Gradski stadion, njihovih su nogu djelo.
“Bili smo na turniru u Gaflencu u Austriji, bili smo na turniru Sava Milošević, bili smo u Kopru, bilo nam je jako dobro, imali smo, uvijek osvajamo medalje i po utakmici postižem po 2 do 3 gola”, kaže Slobodan Vuk Vujmilović
Juniorski pogon Borca, čini 45 dječaka koji se gotovo uvijek sa turnira regiona i Evrope vraćaju se sa medaljama. Samo ove godine, osvojili su dva prestižna takmičenja – turnir “Stopama Save Miloševića” i turnir u Austrijskom Gablencu. I sve to bez osnovnih uslova za rad. Pomoćni teren iza sjeverne tribine, ostao je samo mrtvo slovo na papiru. Zvuči čudno, ali mladim fudbalerima jedina je u susret izašla vojska.
” I kad je zima i kiša pada i snijeg, morali smo da prelazimo u salu i bilo je dosta hladno, a kada je počela sezona mi nismo imali gdje da treniramo pa je zahvaljujući od našeg drugara tate, koji radi u vojsci i on je nekako pokušao, sredio nam je teren tamo u vojsci”, kaže Sergej Latinović.
I tako već godinama, dodaje trener omadinskog pogona Borca Dragan Benić. Kaže, sve je na dobroj volji trenera i njihovim poznanstvima, gdje i kako mogu da dogovore najbolje uslove za male šampione.
“Snalazimo se sami, ustvari da vam kažem iskreno to sve roditelji finansiraju, pogotovo od te članarine i poslije sad kad uđemo u salu sad smo došli ovde u salu, to sve roditelji plaćaju salu za djecu, s tim da se mi treneri trudimo. Treniramo negdje na nekim terenima, da li je to Krajina, da li je to Vrbas, samo 4,5 mjeseci bili u kasarni Kozara”, rekao je trener Dragan Benić.
I tako iz dana u dan. Iako su tereni do sada obećavani u više navrata, do sada ništa nije urađeno, ističe Benić. Jedino što im preostaje, jeste, da sa savjetima i loptom na terenu, podstiču svoje pulene da budu što bolji- na tuđim terenima, dok čekaju svoje. Oni sa početka priče čekaju zakon o sportu. A oni koji treba da ga donesu i dalje čekaju i čekaju.
(ATV)
