Politika 09.01.2016.

Ono što zovemo Evropom je niz institucija koje srljaju u propast

ČITANJE: 4 minute
EU zastave
Mnogo govorimo o Evropi, ali realnost je da se tu vodi žestok sukob među delegacijama, borba bez milosti među lobistima. Klijentelizam i nepotizam su norma. Ali najgore je to što najčešće nema nikakve političke vizije, brige o dugoročnim posljedicama odluka koje donose.

Žak Sapir je ekonomista, direktor istraživanja na prestižnoj pariskoj Visokoj školi za društvene nauke, i jedan od najuticajnijih komentatora u francuskim i ruskim medijima. Stručnjak za sovjetsku i rusku ekonomiju, bavio se teorijom institucija, ali i vojnom istorijom i pitanjima političkih i vojnih strategija. Radio je kao konsultant francuske i ruske administracije i  bio predavač na univerzitetima u Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Urednik je u listovima specijalizovanim za geopolitičke studije.

Svijet se ubrzano mijenja pred našim očima. Da li se mijenja odnos snaga?

— Velika promjena u poslednjih 20 godina je stupanje na scenu bloka zemalja u razvoju, BRIKS-a. Ovaj blok ostaje relativno manjinski u odnosu na evropski blok i SAD, ali je važnost ovih zemalja značajno porasla od kraja 80-ih i početka 90-ih do danas, bilo da je reč o BDP-u ili o udjelu u međunarodnoj trgovini. Za 25 godina svijet u kome živimo više nije isti. To je svijet čije je težište sve više na zemljama u razvoju, u kome je Kina na putu da postane glavna svjetska sila i gdje je hegemonija Sjedinjenih Američkih Država u velikoj mjeri dovedena u pitanje. Primjer je sirijska kriza koja prevazilazi granice ove zemlje. Zemlja koja vodi, koja daje podsticaj i prema kojoj se druge zemlje određuju je Rusija, a ne SAD.

Spremnost Vašingtona da sarađuje sa Rusijom u rješavanju sukoba u Siriji govori da je do promjene u odnosima sa Rusijom ipak došlo?

— To pokazuje da su SAD svjesne da ne mogu više da nameću svoju politiku i da su prinuđene da uzmu u obzir politiku drugih zemalja, poput Rusije. Ali ona nije jedina. Suočeni sa prijetnjom od terorizma potrebni su im saveznici. U američkoj politici je došlo do evolucije, iako su njihovi stavovi još uvijek nejasni, jer ne znaju kako da se postave prema (sirijskom predsjedniku) Bašaru el Asadu, koju političku poziciju da zauzmu. Ali SAD traže način da se približe Rusiji i priznaju njenu pozitivnu ulogu u riješavanju sirijskog sukoba.

Šta se promjenilo od vremena Hladnog rata?

— Politika je nastavak rata drugim sredstvima i obrnuto. Ušli smo u epohu u kojoj se smjenjuju sukobi i saradnja, između dvije zemlje mogu da postoje sukobi u određenim domenima i saradnja u drugim. To podrazumjeva korišćenje različitih instrumenata, od medija i informacija do ekonomskih i finansijskih instrumenata. Više nismo u situaciji hladnog rata u kojoj je ili rat ili, uz brojne probleme, mir. Tradicionalni rat je ponovo realnost, ali ga prate različiti tipovi sukoba koji se vode različitim sredstvima, kao što je rat slikama i informacijama.

Na Zapadu i dalje postoje snažne predrasude o Rusiji i istočnom svijetu. Mogu li one da budu prevaziđene?

— Za to je potrebno da dođe do značajne promjene stava prema Rusiji. Postoje nagovještaji, ali ova promjena se još nije dogodila. To se odvija veoma sporo i za to su zaslužne neke evropske zemlje. Italija, pa čak i Francuska, žele ukidanje sankcija Rusiji, ali zemlje sjevera, poput Finske, Švedske i baltičkih zemalja se tome protive. Pošto se sve odluke unutar EU donose konsenzusom, njihovo odbijanje blokira proces.

Predlažete obnavljanje nacionalnog suvereniteta?

— Pitanje suvereniteta je suštinsko pitanje ako želimo da se ponovo bavimo politikom na evropskom nivou. Vidjeli smo to na primjeru Grčke. Tema suvereniteta je postala centralna u političkom životu mnogih zemalja, bilo da je reč o Finskoj, Holandiji, Danskoj. Ako zemlja nije suverena, ne može da odluči da sprovede neku drugu politiku. Suverenitet neće riješiti probleme, ali je to preduslov za njihovo rješavanje.

Ne vjerujete u evropske institucije?

— Mnogo govorimo o Evropi, ali realnost je da se tu vodi žestok sukob među delegacijama, borba bez milosti među lobistima. Klijentelizam i nepotizam su norma. Ali najgore je to što najčešće nema nikakve političke vizije, brige o dugoročnim posljedicama odluka koje donose. Ono što zovemo „Evropa“ je niz institucija i organizacija koje srljaju u propast.

(Sputnjik)