Orban ucjenjuje Ukrajinu, ali počele su se događati velike promjene

PIŠE: Mario Galić

Ministar vanjskih poslova Mađarske Péter Szijjártó potvrdio je da njegovo ministarstvo priprema prvi posjet premijera Viktora Orbana Kijevu od početka ruske agresije. Da je vijest tu stala, bila bi to najava totalnog zaokreta u politici Budimpešte prema ruskoj agresiji na Ukrajinu. Ali nije.

Predstojnik ureda premijera Gergely Gulyas posjet je uvjetovao rješavanjem navodnih problema sa statusom mađarske manjine u Zakarpatju.

Za razliku od većine europskih partnera, Orban nije ni jednom posjetio Ukrajinu od početka rata, a, po svemu sudeći, i neće tako brzo jer, za razliku od drugih kolega, koji u Kijev dolaze izraziti podršku i s najavama novih isporuka humanitarne i vojne pomoći Ukrajini, Orban je odučio ucjenjivati.

S obzirom na to da se ni u Kijevu odveć ne vesele Orbanovom posjetu te da trenutno Kijev ima znatno veće brige od rješavanja navodnih problema mađarske manjine, taj posjet nije izgledan. Svejedno, već i najava iz samog vrha mađarske vlasti da bi Orban mogao posjetiti Kijev pokazuje da Budimpešta sve više shvaća i prihvaća činjenicu da Putin gubi rat te da se našla na krivoj strani.

Zanimljiva reakcija s početka rata

Kad je prije nešto više od godinu dana krenula ruska agresija i kad se činilo da bi Rusima moglo ići dobro, pojavile su se vijesti da je Putinova namjera okupacija Kijeva, istočnih dijelova Ukrajine do obala Dnjepra te ukrajinske crnomorske obale. Ostalo bi Putin velikodušno prepustio Poljskoj i Mađarskoj.

Iz Varšave su ekspresno odbacili takve ideje i s Ujedinjenim Kraljevstvom stali na čelo europskih država koje najviše pomažu Ukrajini.

Reakcija iz Budimpešte bila je bitno drukčija. Dva dana prije početka ruske agresija mađarska vojska počela je raspoređivati vojnike na granici s Ukrajinom.

Službeno objašnjenje ministra obrane Tibora Benköa bilo je da mađarske oružane snage moraju biti spremne spriječiti oružane skupine da uđu na mađarski teritorij i nositi se s priljevom izbjeglica. Koje bi to oružane skupine i zašto ulazile iz Ukrajine u Mađarsku, Benkö nikad nije pojasnio.

Gomilanje mađarskih vojnika duž 140 kilometara duge granice dobilo je smisao kad je ministar Szijjártó 15. srpnja prošle godine izjavio da je Budimpešta spremna stati u obranu etničkih Mađara koji žive u Zakarpatskoj oblasti na zapadu Ukrajine.

Kako ne bi bilo nimalo dvojbe o čemu se zapravo radi, izjavio je: “Naša je zemlja pripremila hitne ratne scenarije u slučaju rata na Zakarpatju.” I dodao da su spremni poduzeti potrebne mjere, što bi vjerojatno podrazumijevalo okupaciju, pa onda i aneksiju Zakarpatja.

Orban nikad nije jasno osudio Putina

S obzirom na to koliko Budimpešta potencira spor oko mađarske manjine, reklo bi se da se radi o nekoliko milijuna ljudi. Međutim, riječ je o ni 150 tisuća Mađara. Taj se broj vrlo brzo smanjuje, dijelom jer sve veći broj njih više ne želi da ih se smatra Mađarima, već Ukrajincima, a dijelom jer velik broj mladih uzima mađarsko državljanstvo jer im ono pruža mogućnost da se odsele u sve članice Europske unije.

Orban nikad nije jasno osudio Putinovu agresiju, već je stalno ponavljao kako su za rat podjednako krivi Zelenski i Ukrajinci. Od tada sve do danas Orban stalno poziva na prekid rata, ali ne i na povlačenje ruskih okupacijskih snaga.

Pritom daje izjave kako bi Europa trebala osnovati novi NATO bez SAD-a te neprekidno ometa donošenje snažnijih europskih sankcija Rusiji. Na samom početku ruske agresije Orban je zabranio prijevoz naoružanja i streljiva za Ukrajinu preko Mađarske.

Orban popušta

Međutim, s obzirom na to da ruskoj vojsci ne ide baš najbolje i da se većina članica NATO-a i EU udružila u pomoći Ukrajini te da su sve glasniji pozivi na izbacivanje Mađarske iz Europske unije, Orban je počeo popuštati. Ne samo najavom posjeta Kijevu već i konkretnim mjerama.

Prvo je u tajnosti ipak počeo odobravati tranzit oružja i streljiva namijenjenog Ukrajini, a potom je dozvolio obuku ukrajinskih vojnika u Mađarskoj. Doduše, potiho i daleko od javnosti; to je otkrio slovački ministar obrane Jaroslav Nad’. Nakon bujice upita medija mađarsko ministarstvo obrane je potvrdilo da pruža obuku ukrajinskim vojnicima, ali samo medicinskom osoblju, te je odbilo reći o kojem se broju radi.

Bez obzira na to koliko bilo ukrajinskih vojnika na obuci u Mađarskoj, više ih je nego u Hrvatskoj jer je onomad hrvatska opozicija svoju političku impotentnost odlučila liječiti odbijanjem ulaska Hrvatske u program “EU MILITARY ASSISTANCE MISSION – UKRAINE”.

Osim što bi bilo odlično da ubuduće hrvatska opozicija svojim djelovanjem u saboru prestane urušavati ugled Hrvatske (kad već to obilato čini predsjednik Milanović), zapravo nisu postigli ništa puno jer je glavni zagovornik neuključivanja Hrvatske u misiju EUMAM, vrhovni zapovjednik Milanović, 16. siječnja ove godine ispratio 73 časnika, dočasnika i vojnika u 11. hrvatskom kontingentu u sklopu ojačane prednje prisutnosti u Poljskoj.

Glavna zadaća tih pripadnika OS-a RH u Poljskoj bit će sudjelovanje u združenim vježbama NATO snaga i pripadnika ukrajinske vojske koji su na obuci u Poljskoj. U biti, u Poljsku su otišla 73 hrvatska instruktora za Ukrajince.

(index.hr)