Ova popularna srpska prezimena su izvorno turska, iako se završavaju na – IĆ
Koliko smo se asimilovali sa Turcima, njihovom kulturom, običajima i jezikom jasno je i danas kada dublje prodremo u porijeklo određenih riječi, naših navika, načina ponašanja, hrane i pića koje konzumiramo. Obraćamo pažnju i na imena – da li su izvorno naša ili smo korijen riječi pozajmili od Turaka. Ipak, čim čujemo da se prezime završava na -ić, njegovo porijeklo ne dovodimo u pitanje, već vjerujemo da je izvorno srpsko. Međutim, varamo se. Mnoga prezimena su nam u amanet ostavljena za vrijeme okupacije Osmanlija i imaju određeno značenje – kog nismo svjesni.
Da li znate šta izvorno znači vaše prezime? Možda je turcizam koji upućuje na porijeklo, zanimanje ili tjelesnu osobinu nekog vašeg pretka. Raspitajte se, sve ima svoju priču. Nemojte biti sasvim sigurni da je vaše prezime čisto srpsko. Ipak nas je Turska skoro četiri vijeka držala pod svojom upravom.
Mirjana Teodosijević, univerziteski profesor turskog jezika i književnosti, i autorka nekoliko turskih rječnika, za “Sandžak.rs”, svojevremeno je navela neka vrlo popularna prezimena u Srbiji za koja nismo znali da u osnovi imaju tursko porijeklo i značenje, iako su pojedina prilagođena našoj tradiciji dodavanjem sufiksa -ić.
“Sigurno i vi poznajete nekoga čije je prezime izvedeno od turcizma”, pitala je jednom prilikom čitaoce profesorka Teodosijević, kada je i nabrojala određena i objasnila šta znače u prevodu: Abrašević (čovjek pjegavog lica), Amidžić (stric), Barjaktarević ili Bajraktarević (zastavnik), Borozan (trubač), Bulut (oblak), Vermezović (koji ne daje), Delibašić (najbolјi junak, zapovjednik odreda delija), Delić (junak; stražar kod vezira i paša), Dizdarević (upravnik tvrđave), Dunđerski (stolar i zidar), Jaramaz (nepristojan, nestašan; koji ne vrijedi), Karakašević (crnih obrva), Karadžić (crnomanjast), Lagumdžija (miner), Malbašić (starešina mahale ili sela), Mutavdžić (zanatlija koji pravi prostirke i pokrovce od kozje dlake), Subašić (nadzornik imanja ili gradski nazornik, „gradski menadžer”), Peškir (ubrus), Terzić (krojač), Topalović (hroma osoba), Tufegdžić (puškar). Uzunmirković (visoki Mirko), Šebek (pavijan; ružan i drzak čovjek), Šišmanović (debeo).
“Sa turcizmima se ne treba igrati”
Profesorka je na kraju pomenutog intervjua naglasila da, ukoliko nam se učini da se određena riječ danas na turskom kaže drugačije, treba da imamo svijest da se jezik mijenjao tokom vijekova, te da su mnoge riječi, isto kao i u srpskom, danas arhaizmi koji se ne koriste u modernom govoru.
“Sa turcizmima se ne treba igrati. Ako znate turcizme ne znači da ćete moći da vodite čak i najjednostavniji razgovor na turskom. Ako idete u Tursku treba da imate u vidu da su mnogi naši turcizmi u turskom arhaizmi i da se više ne koriste u savremenom jeziku”, objasnila je tada profeseroka.
