Ovo je najbogatije romsko selo: Nakićene palate usred polja
Kuće nakićene visokim mermernim stubovima, kupolama i krovovima nalik šatorima za svadbe, u rumunskoj unutrašnjosti broje se u hiljadama.
Takozvane romske palate usred polja ili neuglednih gradića izgledaju neprimereno i bizarno, ali među pripadnicima marginalizovane i uglavnom siromašne manjine jasno otkrivaju težnju za višim statusom.
Romske palate počele su da niču jedna za drugom početkom 90-ih godina prošlog vijeka pošto su nakon pada komunizma pojedinci u romskoj zajednici došli do novca, uglavnom sakupljajući i prodajući staro gvožđe i baveći se sitnom trgovinom.
Sada tih nametljivih zdanja ima na hiljade širom Rumunije. Komšije se često, nadograđujući spratove, nadmeću u visini.
Pročelja se nerijetko ukrašavaju znakovima dolara ili mercedesa jer se smatraju simbolima bogatstva.
Razmetanje uspjehom
Rumunski arhitekta Rudolf Graef kaže da stil “romskih palata” ne treba odbacivati iako se smatra apsolutnim kičem.
– To je dio rumunske istorije, suprotno modernoj arhitekturi kakvu nameće država, kaže.
Krovovi, na primjer, koji oblicima podsećaju na azijske hramove, zapravo su “preterivanje” u tipičnim rumunskim arhitektonskim elemenatima, objašnjava Graef.
Stilovi se razlikuju od regije do regije. U srednjoj Rumunijij romske palate inspirisane su katoličkim crkvama, na jugozapadu su kopije neoklasicističkih zdanja, a na istoku i na jugu su interpretacije tradicionalnih nekadašnje aristokratije.
Ali jedno im je zajedničko, napominje Graef, grade se kako bi se vlasnici razmetali uspjehom.
Ponekad su i kopije postojećih zgrada, poput jedne u selu Buzesku, stotinu kilometara južno od Bukurešta. Tamo je Dan Finutu, bogati član mjesne romske zajednice, svoju kuću modelirao po zgradi suda na kojem je osuđen za prevaru 90-ih godina prošlog vijeka.
Zlato i sirotinja
– Izvori finansiranja tih palata nisu baš jasni, rekao je Graef.
Mnogi vlasnici u Buzeskuu kažu da su novac zaradili trgujući krupnijim otpadom, a time se i danas bave. Drugi tvrde da su radili u inostranstvu.
Padom komunističkog režima, koji ih je prisiljivao na asimilaciju, zakonski im je olakšao da dođu do zarade. Kostika Stanku, čelnik romske zajednice u Buzeskuu, povezuje nicanje prvih “palata” s tim što je Romima vraćen dio zlata koje su im zaplijenili komunisti.
Romi tradicionalno daruju zlatnike pri rođenju djeteta ili na vjenčanju. Zlatnici se prenose generacijski, a mnoge su ih Romkinje pretvorile u ogrlice.
Međutim, režim Nikolaja Čaušeskua usvojio je 1978. dekret kojim su službeno svi Rumuni, ali ciljalo se prvenstveno na Rome, morali svoje zlato da predaju vlastima. U većini slučajeva predaja je dokumentovana što je olakšalo proceduru povraćaja romskog zlata.
Skupo održavanje
Buzesku ima 4.000 stanovnika i na desetine “palata” duž glavne ulice, na oduševljenje turista u prolazu. Većina od dva miliona rumunskih Roma, ili oko 10 posto cjelokupnog stanovništva, i dalje je siromašno.
Čak i vlasnici megalomanskih kičastih zdanja često žive u jednoj ili dvjema sobama, a velike salone nakićene mermerom i zlatom čuvaju za svečane prilike. Uz to, mnoge izgledaju napušteno.
– Održavanje je jako skupo, kaže Stanko, 72-godišnjak, koji živi u kućici s vrtom. Dodaje da se danas gradi sve manje “palata”, a one čija je gradnja započeta teško da će biti završene.
Vlasnica jedne od njih, koja se predstavila kao Lidia, kaže da mnogi Romi odlaze.
– Stvari nisu kao prije. Ljudi su otišli u Bukurešt ili u inostranstvo. Žele da zarade i tamo ostaju, govori s gorčinom u glasu ispred svojih impozantnih dvorišnih vrata.
