Magazin 31.03.2016.

Pamer o izložbama u Banjaluci: Vrijeme je da se bolje upoznamo

ČITANJE: 6 minuta
pamer izlozbe
Iako su u obje zemlje povremeno prikazivane pojedinačne izložbe živućih umjetnika, velika imena, prije svega iz vremena prijeloma stoljeća – kao što su Klimt i Šile – dominiraju u percepciji, dok imena čak važnijih slikara posljednjih 50 godina, koja su prisutna na pažnje vrijednoj sceni na obje strane, dalekosežno ostaju nepoznata i neprikazana, kazao je Martin Pamer, ambasador Austrije u BiH.

On je povodom izložbi “25 djela savremene likovne umjetnosti iz Austrije” i “Austrija poslije 1945 – umjetnost i život”, koje će biti otvorene večeras s početkom u 19 časova u Muzeju savremene umjetnosti RS (MSU RS) u Banjaluci, podsjetio da su ove postavke dio obuhvatnog programa “Godina kulture Bosna i Hercegovina – Austrija 2016”.

Pamer je u intervjuu za “Nezavisne”, pored iscrpnih informacija o samim umjetničkim djelima, podsjetio i na veze Austrije i BiH, koje su ove države imale i koje još imaju.

NN: Od sedamdesetih godina prošlog vijeka nije bilo izložbi autora koji su obilježili umjetnost Austrije u galerijama BiH, a ni obrnuto. Sada će zahvaljujući “Godini kulture” narodi i jedne i druge zemlje moći malo više da se upoznaju sa kulturom istih?
PAMER: Namjera nam je bila da se kroz ove dvije postavke pokaže šta se dešavalo u Austriji poslije 1945. godine do danas, dakle na toj umjetničkoj sceni koja je dinamična, kao što je i scena u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, u cjelini u BiH, a što je premalo vidljivo u inostranstvu. Ovdje ljudi pominju to da je Austrija lijepa zemlja za život, ali je nepoznato kako se ona razvijala poslije 1945. godine, kakav je bio taj novi austrijski identitet, to premalo ljudi znaju ili imaju neku pogrešnu sliku. Velika nam je želja da se to sve malo približi svijesti ljudi. Mi imamo bogatu zajedničku istoriju. Jedan put kojim se može uticati na svijest ljudi jeste kultura.

NN: Koji su to konkretno umjetnici čija će djela biti predstavljena u Muzeju savremene umjetnosti RS?
PAMER: Što se tiče umjetničkih djela, to je jedan izbor iz jedne privatne zbirke mog prijatelja Tomasa Ajhlera, koji je privrednik, ali ima dva hobija, jedan je da sakuplja slike, a drugi je fudbal. Taj izbor je kao neki presjek od četrdesetih, pedesetih godina, pa do danas. Tu su i djela ljudi koji su potpuno malo ili nimalo poznati u inostranstvu, moguće na Zapadu više, ali u srednjoj i jugoistočnoj Evropi su nepoznati. Ove dvije izložbe se na neki način uklapaju. Posjetioci će imati priliku da vide interesantne stvari od apstraktne likovnosti do konkretnih stvari. Tu su i jako poznati ljudi poput Josefa Mikle, arhitekte i slikara, koji je obnovio Bečki carski dvorac. Mislim da je izbor interesantan. A, pritom ovaj muzej je sjajna institucija i naišli smo na njihovu izuzetnu pomoć.

NN: Koliko su kroz prvu postavku vidljive specifičnosti savremene umjetnosti Austrije?
PAMER: Taj prvi dio je kao neki prikaz savremene umjetnosti, odnosno kao neki tizer što se tiče stilova. Ima tu i jedan jako interesantan komad, u pitanju je Fridrensrajh Hundertvaser, on je bio ekolog, malo je poznat, ali ima svoj tipičan stil, koji se malo nadovezuje na Gustava Klimta. Kada sam pitao Saritu Vujković, direktoricu MSU RS, da li imaju neka djela iz Austrije nastala nakon Drugog svjetskog rata, ona je odgovorila da je Hundertvaserovo djelo jedini umjetnički komad u BiH iz Austrije. Ovaj rad je Hundertvaser lično poklonio muzeju nakon samostalne izložbe u Banjaluci.

NN: Drugi dio prikazuje Austriju poslije 1945. godine. Kroz fotografije su prikazani i brojni detalji austrijskog identiteta.
PAMER: Fotografije Eriha Lesinga prikazuju Austriju kako je izgledala, od ruševina, siromaštva, nezaposlenosti. Nešto slično kako je izgledala i BiH poslije 1995. godine. I još jedna stvar koja je slična za dvije zemlje to je okupacija, u Austriji je bila stroga okupacija od strane četiri velike sile. Radili smo na stvaranju novog identiteta, razvoju države i željeli smo da se oslobodimo od okupatora i na kraju smo imali naš Dejtonski sporazum, to je bio Bečki državni ugovor koji nam je dao potpunu slobodu. Imali smo prije toga neki ustav, koji je funkcionisao. To je Federalni ustav na osnovu kojeg je i osnovano devet pokrajina i federalni sistem koji do danas funkcioniše. I ove slike su interesantne da pokažu kako je život bio potpuno drugačiji od danas. On je fotografisao i neke detalje austrijskog identiteta koji je važan za prošlost, taj operni bal povezuje prošlost sa savremenim identitom Beča, koji je veliki grad, sa dobrim životom i blagostanjem, ali to nije došlo preko noći.

NN: Zanimljivo je da se kroz Lesingove fotografije pored te obnove Austrije vide i značajni ljudi tog perioda, ali i neki državnici, poput Tita?
PAMER: Da, tu su između ostalog dvije fotografije koje su jako interesantne i tipične za taj period od pedesetih do sedamdesetih, osamdesetih godina. Tu je Anton Karas, kompozitor i muzičar koji svira cito i koji je komponovao melodiju za film “Treći čovjek”, koji je priča o špijunaži u Beču poslije Drugog svjetskog rata. Ta ambivalentnost, uzbudljivost, nesigurna situacija se pretvara na veselost i zbog toga je on značajan. Druga slika je Helmut Kaltinger, jedan od najpoznatijih austrijskih glumaca, pjesnik, filozof. Recimo, Lesinger je fotografisao život ili ponašanje čovjeka koji je doživio šest sistema, kako se on vrti i snalazi. Tu je i fotografija Hruščova sa Titom i Jovankom, da ljudi vide kako je taj čovjek imao malo šire poglede i da se bavio ne samo Austrijom, već cijelim svijetom.

Izložbe u MSU RS U MSU RS večeras će s početkom u 19 časova biti otvorene izložbe “25 djela savremene likovne umjetnosti iz Austrije” iz kolekcije Tomasa Ajhlera, čiji je kustos profesor Volfgang Bandioni napravio reprezentativni izbor od 25 djela koji uključuje umjetnike: Maksa Vajlera, Hansa Štaudahera, Alfreda Hrdlička, Jozef Mikla, Osvalda Oberhubera, Adolfa Fronera, Jirgena Mesensea, Hansa Šojhera, Linde Vaber, Karla Korabe, Herviga Censa, Petera Prajnsbergera, Ernsta Skričke, Jozefa Bramera, Štefana Hilgea i druge.

“Austrija poslije 1945 – umjetnost i život”, naziv je izložbe nagrađivanog fotografa Eriha Lesinga. Lesing je rođen 1923. godine u Beču, prije završetka školovanja zbog Hitlerove okupacije Austrije emigrirao je u Izrael, gdje se ozbiljnije počeo baviti fotografijom. Po povratku u Austriju 1947, počeo je raditi za “Associated Press” i pridružio se “Magnum Photosu”, svjetski poznatom udruženju fotografa.

Govoreći o vezi Austrije i BiH, Martin Pamer, ambasador Austrije u BiH, naveo je da se mnogo toga dešavalo između dva rata, prije svega na političkom planu, da su mnoge stvari izgubljene i zaboravljene zbog sistema, a da se svijest ljudi udaljila.

-Sada imamo taj zadatak da se opet malo bolje upoznamo, jer je ovo godina naše kulture- zaključio je on. Nakon Banjaluke, izložbe će u organizaciji Ambasade Austrije u BiH biti otvorene i u Sarajevu i Mostaru.

(NN)