Papci, preletači i konji
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Još jedni izbori u kojima nismo dobili ništa novo su iza nas. Vlast je uvjerena da su bogomdani, opozicija pravi analize koje je trebalo da naprave dvije, pa čak i četiri godine prije izbora. Dok SNSD i koalicioni partneri već uveliko razmišljaju o budućem sastavu Vlade, dio opozicije se dodatno razjedinjuje, dok se drugi dio upinje da ih vlast prihvati u svoje naručje i u budućoj vlasti ušićare koje mjesto u Vladi ili bar neku direktorsku funkciju.
Rezultati su takvi kakvi su, a postizborna retorika nije ništa drugačija od one koju slušamo već godinama i tokom čitavih izbora – “Dodik, Dodik, Dodik”. Za jedne oličenje božanstva, za druge izvor svih nedaća. Prvi ne smiju reći ni dobar dan ako Dodik ne misli da je dobar, drugi ga pronalaze i tamo gdje ga nema. I zato će prvima uvijek biti nezamjenjivi predsjednik stranke, a zbog drugih, očigledno, nezamjenjivi predsjednik Republike Srpske.
Međutim, ono što je obilježilo ovaj period nakon izbora su nova prepucavanja u opoziciji. Pobjedu su najavljivali, iako je prepucavanja bilo i uoči samih izbora. Sada se ta prepucavanja nastavljaju, a poraz ne priznaju. Čini se da je jedina konstanta kod opozicije da se međusobno svađaju, traže izdajnike u sopstvenim redovima i to da nikako da prihvate realnost. Pojedinci su toliko ogrezli u mržnji prema Dodiku da su postali ljuti na čitav narod. Isti onaj narod koji 16 godina nisu u stanju da ubijede da je sistem loš ili da su oni promjena nabolje.
Umjesto toga, poslije svakih izbora unutar opozicije se kreće u međusobno optuživanje, napade i sprovodi se “istraga poturica”. Najčešća (i najteža) optužba je da je neko Dodikov čovjek. I dok se oni svađaju ko je Dodikov, Dodik se smije. Da se ništa nije promijenilo ni nakon ovih izbora, dokaz je i sukob između Draška Stanivukovića i Nebojše Vukanovića. Dvojica političara koji su jedini donosili pobjede i bili neka svijetla tačka u moru poraza opozicije povela su žestok sukob. I opet – Dodik se smije.
Nakon što smo 2014. godine poslije izbora dobili papke, a od tada i fenomen preletača, jedini novitet poslije ovih izbora je da smo dobili i konje, one trojanske. Tako je od strane sindikalca Bože Marića okarakterisan Nebojša Vukanović. Da ne ulazimo u to ko je rekao i po čemu njegova riječ ima težinu u političkom smislu da medijima bude reper, treba reći da je Vukanović sve, samo nije trojanski konj. Ali da se trenutno ponaša baš onako kako Dodiku odgovara, i više od toga. Pored tolikog članstva, Dodik ne bi u svojim redovima mogao naći nikog ko bi uradio ni 10% posla u korist SNSD-a onako kako ga radi Vukanović trenutno.
Umjesto da ova dvojica političara budu nova okosnica jedinstvene opozicije, čini se da ćemo u njoj dobiti još jedan put – treći, četvrti, ko će ga znati. Ova prepucavanja su šteta s jedne, dok s druge strane imamo potpuno politički autistično ponašanje drugog dijela opozicije. Neki i nama novinarima, a i narodu, zamjeraju što priznajemo rezultate koje je proglasila Centralna izborna komisija. Kao da smo mi novinari i građani rekli: “Pustite CIK da uradi svoj posao, sačekajmo da oni proglase konačne rezultate”, a ne većina opozicionara koja danas odbija da prizna takve rezultate. Dio opozicije se ponaša kao Bošnjaci u slučaju OHR-a. Dok visoki predstavnik nameće ono što je u njihovom interesu, to može i brane OHR od Srba. Kad OHR ne donese odluku koja ide njima u prilog, tad počinju da pričaju sve ono što pričaju Srbi.
Ipak, treba priznati da je opozicija izgleda napravljena od nevjerovatno čvrstog materijala, jer npr. SNSD ne bi preživio ni jedan dan ovakvih sukoba. Kakva je da je, nekako se drži. Puna papaka, preletača i trojanskih konja, ali je tu. Samo bi trebalo konačno da prihvati realnost, da preuzme odgovornost – oni koji ne mogu da donesu pobjedu, da se povuku u korist onih koji pobjeđuju, da nekad prećute i da ne budu uvijek glasno u pravu. Neka se, kad ga već u svemu traže, ugledaju npr. na Dodika, koji je zbog mnogih koalicionih partnera pregrizao jezik. Jer pitanje kakav bi rezultat bio da je onomad odreagovao na intervju Nenada Stevandića, gdje je ovaj rekao da se povukao iz predsjedničke trke kako ne bi oštetio Dodika.
A najvažnije od svega je da opozicija treba da prestane svaku kritiku da doživljava kao napad kojim orkestrira Dodik i da shvati da ih neko kritikuje, jer im želi dobro. Jer ovakvo postizborno ponašanje ne pravi štetu samo trenutno, nego ubija svaku nadu da će i za četiri godine nešto da se promijeni.
(Banjaluka.net)
Oznake: Aleksandar Stojanović, komentar, Milorad Dodik, opozicija
