Vijesti 24.03.2017.

Penzionera u šumi zbacio konj, povrijeđenog ga pronašli i spasili speleolozi

ČITANJE: 3 minute

Povrijeđenog Iliju Kostića (66), kojeg je zbacio konj, iz šume u banjalučkom naselju Ponir spasilo je troje mladih speleologa, a sve se odvijalo kao u dramatičnom filmu, ali sa srećnim krajem.

– Čitav dan sam radio na mješalici kod rođaka. Završili smo oko šest uveče. Ostali koji su bili sa mnom odoše autima, a ja krenuo kući svojim konjem. I taman krenuo da ga uzjašem, a on u tom trenutku skoči i krenu trčati, i baci mene na kamenje koje je bilo pored puta, počinje priču Ilija o dramatičnim dešavanjima u srijedu veče.

Njemu je od pada napukla kost ramena, a povrijedio je i kuk, nogu i leđa. Dodatni problem je pravilo to što se nalazio u šumi, gdje su najbliže kuće udaljene dva kilometra. Ipak, sreća u nesreći je što je Ilija i pored povreda i godina u dobroj snazi pa je mogao da ustane i krene malo dalje.

– Vidim ja polako me osvajaju bol i umor i šta ću – prilegnem, kaže on.

Dok je Ilija prikupljao snagu, trpeći jake bolove, na njega su naišla tri člana Speleološkog društva “Ponir”, koji su krenuli u “šetnju” od 20 kilometara.

– Prepao je on nas, upo šume, onako mrkli mrak, nikakvog svjetla osim naših lampi, kad odjednom čovjek leži. Gledam položaj u kojem je bio na zemlji i mislim – nema šta, mrtav sigurno, kazao je Joviša Bajić, jedan od speleologa spasilaca.

Dva mladića i djevojka su nakon toga prišli starcu, dozivali ga, a kada im je i odgovorio, odahnuli su.

Družina iz SD “Ponir” ističe da je čitav slučaj kao sudbina jer su baš to veče odlučili da prelaze stazu Starčevica – Ponir – Zmajevac.

– Još smo bili i blizu da ne nastavimo dalje, čak smo u jednom trenutku stali i razmišljali da li da idemo kući. Ipak smo nastavili lagano dalje, kaže Bajić.

Nakon što su ga pronašli, speleolozi Tijana Miladinović, Joviša Bajić i Dejan Blaženović odveli su Iliju do auta, a nakon toga u Hitnu pomoć kako bi se utvrdilo koliko su ozbiljne povrede.

– Tamo su me sredili, stavili gips na rame, dali tablete. I sad boli, ali ipak je dobro. Spasiše njih troje mene. Boga mi, hiljadu puta sam rekao, šta god im treba, tu sam, vrata moje kuće su za njih uvijek otvorena. Hvala im, priča Ilija.

Dok je Ilija bio u Hitnoj, konj Cvetko je u međuvremenu našao put i vratio se kući.

Ugledavši konja kako trči, Ilijina žena baka Gospa je znala da nešto nije u redu.

– Prepala sam se, gdje neću. A gore gdje je on pao ni mobilni ne radi, zvala sam ja njega. Hvala bogu što se dobro završilo, viče baka Gospa iz kuhinje dok sprema kafu i posluženje za goste.

U šali svi prisutni su konstatovali da se baka prepala kada je došao konj, a na njemu nilo bilo princa.

Ilija kaže kako je Cvetku oprostio, druguju njih dvojica već skoro 15 godina.

– A osjećao je nešto sigurno, čitav dan je pištao, rzao, otimao se, hoće da pobjegne, a inače nikada nije takav, miran, prava dobrica od konja. Ali opet je pogriješio, nema šećera za njega jedno vrijeme, vrti glavom Ilija.

Mladi speleolozi i Ilija sljedeći susret su dogovorili za nekoliko dana kada će opet u šetnju šumom.