Politika 27.07.2020.

Petar Đokić: Novi Zakon o električnoj energiji ne favorizuje nikog, već stvara jednake uslove za sve

ČITANJE: 15 minuta

Narodna skupština Republike Srpske nedavno je usvojila novi Zakon o električnoj energiji RS. Stupanje na snagu ovog pravnog akta obnovilo je zabrinutost u javnosti da je liberalizacija, odnosno funkcionisanje više snabdjevača na tržištu, što omogućuje ovaj zakon, uvod u značajno povećanje cijene struje u Srpskoj.

Imajući u vidu takve rezerve, na početku intervjua za banjaluka.net sa Petrom Đokićem, ministrom energetike i rudarstva RS i predsjednikom Socijalističke partije, pitali smo našeg sagovornika da li tu skepsu smatra opravdanom.

– I dosadašnja regulativa je omogućavala postojanje više snabdjevača na tržištu. Kao što je poznato, dozvolu za snabdijevanje i trgovinu električnom energijom posjeduje gotovo 30 subjekata u BiH, međutim, oni se gotovo isključivo bave trgovinom, dok je snabdijevanje gotovo isključivo djelatnost koju obavlja „Elektroprivreda Republike Srpske“. U tom pogledu, funkcija ovog Zakona je da stvori jednake uslove za sve one snabdjevače koji se pojavljuju na tržištu električnom energijom, prije svega u pogledu jednakih nediskriminatornih uslova za pristup distributivnoj i prenosnoj mreži – rekao je Petar Đokić za banjaluka.net.

Šta takav sistem donosi?

Bitno je naglasiti ovu funkciju zakona, koji je upravo regulisao obavezu razdvajanja snabdijevanja od djelatnosti distribucije upravo zbog toga da bi se spriječio dosadašnji monopol gdje neko ko vrši funkciju snabdjevača istovremeno upravlja mrežom koja treba da bude dostupna svim drugim snabdjevačima. Konačno, stvaranje slobodnog tržišta je nešto što je prisutno u svim djelatnostima, pa ni elektroenergetski sektor ne može biti izuzetak.

Tržišna utakmica snabdjevača je nešto što bi krajnjim kupcima električne energije trebalo da donese dobrobit u vidu nižih cijena i boljeg kvaliteta usluga. Međutim, imajući u vidu potrebu zaštite kupaca iz kategorije kupaca i malih kupaca, a koji su u zbiru najveći potrošači električne energije, Zakonom se uspostavlja obaveza pružanja usluge snabdijevanja ovih kupaca po razumnim, jasno uporedivim cijenama, kroz javno snabdijevanje. Još jednom, važno je naglasiti da Zakon ne kreira tržište i cijene, nego uslove za slobodno i konkurentno tržište.

Novim Zakonom uvodi se i kategorija energetski zaštićenog potrošača. Da li su jasno definisani kriterijumi za ovaj status? Jesu li moguće situacije da dio građana kojima je ova vrsta podrške neophodna ostanu bez nje, a da je dobiju oni koji nemaju realnu osnovu za to?

Vlada će, na prijedlog Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, donijeti uredbu kojom će se, između ostalog, propisati uslovi, postupak i kriterijumi za sticanje statusa energetski zaštićenog kupca, obrazac i sadržaj zahtjeva, dokazi koji se prilažu uz zahtjev, količine električne energije za koje se energetski zaštićenom kupcu priznaje pravo na subvenciju i druga pitanja neophodna za utvrđivanje statusa i ostvarivanje prava energetski zaštićenog kupca. Shodno ovome, pravo na subvenciju će dobiti svi oni koji su zbog stanja socijalne potrebe u situaciji da nemaju sredstva za obezbjeđenje minimalnih količina električne energije za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba u okviru domaćinstva.

Nema razloga da se unaprijed iskazuje nepovjerenje u pravičnu dodjelu statusa i, shodno tome, sredstava za subvencije za električnu energiju. Problem energetskog siromaštva ne treba posmatrati izdvojeno od problema opšteg siromaštva, te ga treba rješavati u okviru opštih mjera socijalne zaštite. Najvažniji rezultat odredbi Zakona, a koje se tiču energetski zaštićenog kupca, jeste to da se ovom pitanju prilazi na sasvim drugi način od tradicionalnog pristupa po kojem se stanovništvo štiti kroz socijalne tarife ili kroz odobravanje popusta ugroženim kategorijama potrošača.

Za realizaciju adekvatnog socijalnog programa potrebno je obezbijediti sredstva u budžetu ili iz drugih izvora. Za realizaciju programa energetski zaštićenog kupca, neophodno je aktivno učešće Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite i drugih nadležnih subjekata.

Prilikom izrade Uredbe koju sam na početku pomenuo, sugerisaćemo transparentan postupak i dostupnost podataka o svim korisnicima ove vrste socijalne pomoći.

Kako gledate na tvrdnje da reorganizacija Elektroprivrede RS, što je još jedna od intencija novog Zakona o električnoj energiji, u stvari, podrazumijeva fragmentaciju ovog sektora radi lakše privatizacije?

Zakon nema nikakve intencije, nego jasno definisane odredbe kojima je, između ostalog, propisana obaveza reorganizacije Elektroprivrede u skladu sa prilagođavanjem njene strukture zahtjevima za razdvajanje djelatnosti, u skladu sa organizacijom ovoga sektora kao demonopolizovanog i organizovanog na opšteprihvaćenim principima slobodnog tržišta. Reorganizacija Holdinga Elektroprivreda RS koju je neophodno izvršiti kroz primjenu ovog Zakona odnosi se na primjenu trećeg energetskog paketa Evropske unije za razdvajanje djelatnosti na tržišne i regulisane, gdje će sve djelatnosti, osim prirodno monopolskih djelatnosti – distribucije i prenosa električne energije, biti komercijalne i konkurentne djelatnosti. Ovo je princip demonopolizacije, koji se na isti način primjenjuje u gotovo svim zemljama Evropske unije, bez obzira da li su energetske kompanije u privatnom ili državnom vlasništvu. Zakon ne favorizuje određene oblike vlasništva u odnosu na druge, niti na bilo koji način stvara uslove za privatizaciju, već upravo stvara jednake uslove za sve, od proizvođača do potrošača.

U tom smislu ne postoji nikakva obaveza privatizacije, promjene dijela vlasništva ili slično, koja se odnosi na Elektroprivredu. Republika Srpska je jedini vlasnik Matičnog preduzeća Elektroprivrede, a to preduzeće i dalje ostaje većinski (65 odsto) vlasnik distribucije i proizvodnje, i jedini vlasnik snabdijevanja, ali organizovanih na način na koji će se ispuniti odredbe Zakona, a koji je te odredbe preuzeo iz direktiva Evropske unije.

Stoga su ocjene da Zakon stvara uslove za privatizaciju paušalne i utemeljene na nepoznavanju materije. Mnogo toga što je bitno za dalje unapređenje ovog sektora, a što propisuje Zakon, zanemaruje se, a sva polemika se vodi o poskupljenju električne energije i privatizaciji Elektroprivrede.

Na posljednjoj sjednici NSRS rekli ste da je cilj izmjena Zakona o koncesijama uvođenje više reda u ovoj oblasti. Šta to konkretno podrazumijeva, prije svega kada je riječ o lokalnim zajednicama i finansijskim efektima iz ovog domena koji se odnose na njih?

Cilj ovih izmjena je da unaprijedimo postupak davanja koncesija i da resursima kojima raspolaže Republika Srpska upravljamo na najracionalniji način i s ciljem daljeg razvoja Republike.

Razumljivo je da lokalnu zajednicu interesuje kako se upravlja njihovim resursima, kako se oni daju na upravljanje, kako oni koji dobiju koncesije koriste resurse, da li je to u interesu razvoja, da li utiče na životnu sredinu, da li je u funkciji podrške lokalnoj zajednici i još mnogo, mnogo toga.

S tim u vezi, preciznije smo uredili pitanje provođenja prethodnih radnji, odnosno pribavljanja mišljenja nadležnih institucija, a po potrebi i javnih konsultacija u jedinici lokalne samouprave. Jasno smo definisali da, u slučaju dobijanja jednog ili više negativnih mišljenja, nadležni organ neće predlagati pokretanje postupka dodjele koncesije, ako su razlozi za negativno mišljenje neotklonjivi. To znači da, ukoliko neka lokalna zajednica ima negativno mišljenje, onda od koncesije nema ništa.

Takođe, prihvatili smo zahtjev Saveza opština i gradova Republike Srpske, u smislu da je proširena namjena korišćenja sredstava prikupljenih od koncesione naknade koja predstavlja prihod budžeta jedinica lokalne samouprave i za druge potrebe lokalnog razvoja, te ostale troškove neophodne za funkcionisanje jedinice lokalne samouprave. Treba naglasiti da se sredstva od koncesionih naknada ne mogu koristiti za plate i druga lična primanja zaposlenih u administrativnoj službi, funkcionera i odbornika u jedinicama lokalne samouprave, niti za plate i druga lična primanja korisnika budžeta jedinice lokalne samouprave. Ona mogu biti isključivo u službi razvoja lokalne zajednice.

Takođe, dodatno smo uredili pitanje produženja ugovora o koncesiji, na način da se prilikom odlučivanja o ponudi koncesionara za produženje roka uzima u obzir izvršenje ugovorenih obaveza od strane koncesionara, a naročito plaćanje koncesione naknade, poreskih i drugih obaveza, stepen povrata investicije i drugi uslovi bitni za ocjenu zahtjeva.

Ono o čemu još više moramo voditi računa je realizacija koncesionih ugovora. Moramo spriječiti svakoga ko želi da djeluje mimo koncesionih ugovora i zakona. Potrebna je dodatna analiza koncesionih ugovora da bi se vidjelo na koji način se mogu graditi novi objekti.

Kakav je vaš odnos prema zaključcima NSRS koji se odnose na gradnju malih hidroelektrana u Srpskoj? Kako gledate na njihov dosadašnji doprinos proizvodnji električne energije u RS, budući da je najavljena analiza koncesionih ugovora i politike podsticaja kada su u pitanju MHE?

Zaključci Narodne skupštine predloženi su s ciljem uvođenja većeg reda u ovoj oblasti i posebno pozdravljamo tačku 2 Zaključaka, jer je analiza hidropotencijala ključna za sve subjekte koji koriste vodotoke, uključujući i hidroelektrane. Analize hidropotencijala koje su do sada korištene datiraju iz perioda osamdesetih godina prošlog vijeka, a svjedoci smo velikih klimatskih promjena. Pored toga, postojala su mjerenja hidropotencijala većih rijeka, dok hidropotencijal malih vodotoka nije uopšte istraživan. Zainteresovani investitori za izgradnju malih hidroelektrana vršili su određena mjerenja malih vodotoka na osnovu kojih su utvrđivali instalisanu snagu i godišnju proizvodnju električne energije, koji su se u kasnijem periodu realizacije pokazali pogrešni.

Upravo iz tog razloga ovo ministarstvo je sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede kandidovalo izradu hidrološke studije kod međunarodnih institucija, ali nikada nismo dobili asistenciju za sveobuhvatnu analizu, već samo u određenim segmentima, s obzirom da je to veoma obiman, dugotrajan i finansijski zahtjevan projekat. Izrada ove analize je neophodna Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede koje izdaje različita vodna akta i dozvole, te određuje biološki minimum koji trebaju poštovati koncesionari.

Kako ocjenjujete ostale tačke Zaključaka NSRS?

U tačkama 1 i 3 Zaključaka predlažu se aktivnosti koje se inače provode. Ovo ministarstvo kontinuirano prati realizaciju ugovora i predlaže Vladi kao koncendentu aneksiranje ugovora tamo gdje postoji osnov za isto, u smislu korigovanja instalisane snage, produženja rokova izgradnje, dodjele na korištenje zemljišta u vlasništvu Republike na period trajanja koncesije i slično ili predlaže raskid ugovora o koncesiji. Do sada su raskinuta 52 ugovora o koncesiji, a u posljednjih nekoliko godina 28 ugovora (po godinama: 2017. godine – 6 ugovora, 2018. godine – 10 ugovora, 2019. godine – 7 ugovora i ove godine – 5 ugovora). Međutim, raskidanju ugovora mora se uvijek pristupati oprezno, sagledati sve aspekte zbog posljedica koji mogu nastati.

Razmatranje novih inicijativa za izgradnju malih hidroelektrana vrši se u skladu sa Zakonom o koncesijama, što podrazumijeva prije svega pribavljanje mišljenja nadležnih organa i institucija, te ukoliko postoje smetnje za realizaciju projekta, odnosno ukoliko postoji negativno mišljenje za realizaciju, naročito lokalne zajednice, postupak se obustavlja. U ministarstvu postoji veliki broj zahtjeva, ali se upravo zbog različitih problema ili neusaglašenosti oprezno pristupa donošenju odluke o pokretanju postupka dodjele koncesije.

Međutim, smatram da postoje dobri projekti koji mogu doprinijeti razvoju lokalne zajednice, koji minimalno ugrožavaju životnu sredinu i koji mogu doprinijeti sigurnosti snabdijevanja i ispunjavanju obaveza prema Energetskoj zajednici. Treba imati u vidu da do 2020. godine nećemo uspjeti ispuniti obaveze iz Akcionog plana za korišćenje obnovljivih izvora energije, jer nisu realizovani planirani veći energetski objekti (HE Dabar, HE na Drini, VE Hrgud), a ispunjenju cilja najviše su doprinijele izgrađene male hidroelektrane, čija je ukupna instalisana snaga preko 90 MW.

Što se tiče tačke 4 Zaključaka, ove aktivnosti se provode već dvije godine u cilju pripreme novog zakonskog okvira kojim će biti definisane nove šeme podsticanja po preporukama Energetske zajednice i u skladu sa drugim evropskim zemljama.

Dosadašnji način podsticanja primjenjivaće se samo na male energetske objekte instalisane snage do 250 kW, odnosno 500 kW za postrojenja na biomasu, dok će za druge projekte koje koriste obnovljive izvore biti utvrđivana premija putem aukcija. Svi proizvođači imaće obavezu da električnu energiju prodaju samostalno na tržištu, a premiju (dodatak na tržišnu cijenu) ostvariće onaj ko pobijedi na aukciji, odnosno onaj čiji projekat je najbolji i koji zahtjeva najmanju premiju.

Ima li pomaka kada je riječ o obnovi proizvodnje u Rafineriji nafte Brod? Kako vidite budućnost naftne industrije u RS?

Rafinerija nafte Brod je, u okviru Nestro grupacije, kompanija u vlasništvu Zarubežnjefta iz Moskve, a ne u vlasništvu Vlade Republike Srpske. Prema informacijama sa kojima raspolažemo, početak prerade sirove nafte i proizvodnja naftnih derivata u „Rafineriji nafte Brod“ a.d. Brod očekuje se nakon realizacije projekta gasifikacije ovog privrednog društva, a to je prema njihovom biznis planu do kraja ove godine.

Prirodni gas će zamijeniti mazut u procesu proizvodnje, što će poboljšati ekološke parametre u smislu manje emisija čestica i gasova koji negativno utiču na životnu sredinu. To će omogućiti ekonomičnije poslovanje i poboljšanje kvaliteta proizvodnje, što će dovesti Rafineriju u daleko bolju tržišnu poziciju.

Mi bismo bili jako radosni kada bi sve išlo predviđenom dinamikom i kada bismo do kraja godine imali obnovljenu proizvodnju u Rafineriji. Raduje nas činjenica da kompanija “Zarubežnjeft” nastavlja da posluje u Republici Srpskoj i, kao što vidimo, ima jasne planove rada i razvoja Rafinerije, što nam pokazuje i sama gasifikacija.

Da li gasifikacija većih gradova u RS, za sada sa naglaskom na regionalne centre na istoku Srpske, realan projekat?

Naravno da jeste, to je realan i veoma važan projekat. Bijeljina je „na pragu“ da zaokruži gasni projekat i pusti gas. Infrastruktura na nivou grada je završena, izgrađeno je 320 kilometara gasovodne mreže, pripremljeno 500 priključaka, napravljeno 20 kilometara mreže visokog pritiska, a pri kraju je izgradnja i priključnog gasovoda od Gornjeg Šepka do Bijeljine.

Očekujemo da se do septembra riješe sva preostala tehnička i formalno-pravna pitanja koja će omogućiti da Bijeljina dobije gas do kraja ove godine. Projekat gasifikacije Bijeljine, ali i sve aktivnosti u vezi s ovim energentom, rezultat su sporazuma o paralelnim vezama Republike Srpske i Srbije. Saradnja i podrška u tom smislu su na najvišem nivou, što će za rezultat imati konačnu realizaciju ovog veoma značajnog projekta, kao i gasifikaciju ostalih gradova Srpske.

Gasifikacija i sigurnost u isporuci ovog energenta su izuzetno značajni sa stanovišta budućeg privrednog razvoja Srpske i njenih gradova, kao i smanjenja zagađenja životne sredine. Prelazak na gas je budućnost Srpske i svaki napor koji činimo u tom smjeru vrijedan je pažnje i zaslužuje svaki oblik podrške.

Kakav je bilans vašeg razlaza sa ljudima koji su, pod vođstvom Gorana Selaka, Maksima Skoke i Milenka Savanovića, napustili Socijalističku partiju i osnovali Socijalističku partiju Srpske?

Grupa koja je povela i pokušala puč, ostala je na nivou grupe. Partija je ostala jedinstvena, bez krupnijih odlazaka, jedinu štetu smo pretrpjeli što imamo takav izborni zakon koji je omogućio tim poslanicima da ukradu mandate u Narodnoj skupštini Republike Srpske koje je zaradila Socijalistička partija, a ne oni, i koje su osvojili na našoj listi radom i zalaganjem svih naših članova, aktivista i simpatizera.

Može li se u narednom periodu očekivati decidnije izjašnjavanje lidera SPS-a u Srbiji, Ivice Dačića, o dešavanjima među socijalistima s ove strane Drine? Ko ima njegovu podršku?

Predsjednik Dačić je prilikom našeg posljednjeg susreta prije pola mjeseca bio jasan, naglasivši da par bivših članova SP-a nemaju niti će imati njegovu podršku. Odnosi koje naše dvije oartije grade nisu samo prijateljski, nego i bratski i imamo zajednički cilj da i formalno budemo jedna Partija, a naša saradnja je usmjerena kroz sastanke rukovodstva. Podrška Socijalističke partije Srbije i druga Dačića našoj partiji u Republici Srpskoj nikada nije izostala i nije upitna ni sada, niti u budućnosti. Ona je plod dugogodišnje saradnje i borbe za zajedničke interese Republike Srpske i Srbije i punog razumijevanja svih prethodnih decenija.

Kako biste definisali odnose SP-a sa SNSD-om, odnosno vaše personalne relacije sa Miloradom Dodikom, pa i premijerom Radovanom Viškovićem, prije svega u kontekstu predstojećih izbora, ali i zahtjeva donedavnih partijskih kolega da budete smijenjeni sa funkcije ministra?

Koalicija SNSD-a i SP-a, kao i odnosi unutar nje, građeni su dugi niz godina. Iza nas je mnogo uspješnih zajedničkih aktivnosti razvoja Republike Srpske, koji su za cilj imali unapređenje kvaliteta života naših građana. Siguran sam da ćemo tim putem i nastaviti.

Dugogodišnja saradnja i prijateljstvo između g. Dodika i mene su najviše doprinijeli da odnosi naše dvije partije budu ne samo partnerski, već i prijateljski, a isto tako i sa premijerom Viškovićem. Očekujem da tako ostane i u budućnosti. Rad svakog ministra je podložan analizi i naravno da premijer Višković ima pravo da predlaže izmjene u svom timu, ali sam uvjeren da taj zahtjev, koji više liči na avanturu izazvanu ličnim frustracijama neuspjelog puča, ne može imati podršku ozbiljnih ljudi, što premijer svakako jeste.

(Saša Bižić/banjaluka.net)

Oznake: Petar Đokić, SP