PJESNIK PREDRAG BJELOŠEVIĆ: Kovrdžava tačka asocira na uvojke iza kojih se krije ljubav

Poezija Predraga Bjeloševića je predmet izučavanja na više univerziteta slavistike u Evropi, kao i na univerzitetima u Bernu i Hamburgu u okviru izučavanja savremene poezije jugoslovenskih naroda.

Bjeloševićeve pjesme su zastupljene u više antologijskih izbora savremene srpske poezije i poezije za djecu, a prevođene su na mnoge jezike, između ostalog na italijanski, francuski, njemački, poljski, ruski, engleski, češki, slovački, mađarski, slovenački, makedonski i bugarski. Univerzalni jezik ljubavi, topline i razumijevanja svi razumiju, pa tako i Bjelošević dopire do publike svih govornih područja. Ovaj put svojim stihovima dopire do srca i mašte najmlađih novom zbirkom “Kovrdžava tačka”, koja je već promovisana u Zrenjaninu, a predstavljanje u Banjaluci i Beogradu biće održano ovog mjeseca.

* GLAS: U Narodnoj biblioteci grada Zrenjanina, u okviru Susreta lutkara Srbije, upriličena je promocija “Kovrdžave tačke” u izdanju “Art scene” iz Banjaluke. Kakve utiske nosite iz Zrenjanina?

BJELOŠEVIĆ: Utisci su nezaboravni i ostaje mi da i ovom prilikom zahvalim organizatoru, djeci, mladim glumcima koji su čitali moje pjesme, radoznaloj publici koja je od predviđenog časa produžila susret na skoro dva časa, a to govori da su pjesme iz knjige “Kovrdžava tačka” pobudile interesovanje i male i velike publike, što je najvažnije. Knjiga je nastala iz potrebe s obzirom na to da su moje pjesme uvršćene u čitanke u Republici Srpskoj, da jedna knjiga bude dostupna mladim čitaocima jer na tržištu odavno nema mojih knjiga za djecu “Rz Brzotrz i čačkalica Sofija”, lirske bajke “Tužni princ” niti “Tačke na izletu”.

* GLAS: Knjiga je rijetko lijepo ilustrovana i neobičnog naziva za razmišljanje. Šta se krije unutar korica?

BJELOŠEVIĆ: Već duže vrijeme moje knjige ilustruje ugledni ilustrator iz Beograda, gospodin Kosta Milovanović, koji zna da slikom pronikne u dušu pjesme. Naziv knjige izabranih pjesama za djecu dao sam po pjesmi “Kovrdžava tačka”, koja je uvršćena u čitanke za peti razred osnovnih škola u Republici Srpskoj, a mislim da njen naziv dovoljno asocira na dječačke i djevojačke uvojke, iza kojih se, naravno, krije ljubav. Svi smo mi samo tačke, tačkice ili tačci na ovoj našoj prelijepoj planeti, kao što je to i svaka zvijezda i zemaljska kugla i atom i još sitnije čestice iz kojih smo satkani. Pjesmama pokušavam da djecu ponukam da maštaju i razmišljaju. Ja nisam od pjesnika zabavljača djece, mada su moje pjesme često šaljive, posebno one za govorne vježbe, bogate jezičkim neologizmima i širokim spektrom asocijacija.

* GLAS: Na koricama knjige Ršumović, Risojević, Pavlović i Aleksić, ugledni pisci, izrekli su komplimente na račun vaše poezije, dovodeći je u vezu sa Dušanom Radovićem i vašim osobenim edukativnim pristupom pisanja za djecu… BJELOŠEVIĆ: Veoma sam im zahvalan na takvom iščitavanju moje poezije za djecu. Ja uistinu ne želim bilo koga da kopiram i da koristim neprevaziđene matrice Jove Jovanovića Zmaja, Branka Ćopića, Grigora Viteza. Niko ne može pisati takvim stilom ljepše od samih autora i oni će ostati ikone pjesništva za djecu, uvijek prisutne u čitankama, a po mom mišljenju, mada je to teško, svaki novi pisac za djecu mora pokušati da otkrije svoju pjesmu za djecu u skladu sa vremenom u kojem živi i na taj način ostvariti željeni interes kod današnje djece, koja, zahvaljujući savremenoj tehnici, možda i prebrzo postaju veliki ljudi.

* GLAS: Na osnovu dosadašnjeg iskustva, koliko je zahtjevno pisati pjesme za djecu?

BJELOŠEVIĆ: Veoma zahtjevno. Što ste stariji, sve je zahtjevnije jer izbjegavate da koristite već prepoznatljivo kod drugih pjesnika, da pronađete  neistraženu i neeksploatisanu temu, da pokušate i samu formu prilagoditi otkucajima svoga srca, a čiji ritam i ljubav će dijete osjetiti kao nešto lijepo i dragocjeno.

* GLAS: Koliko se djetinjstvo današnje djece razlikuje od vašeg djetinjstva?

BJELOŠEVIĆ: Umnogome, ali samo naizgled. Dijete je uvijek dijete. Njegova pitanja su u osnovi ista. Istina je da djeca danas brže sazrijevaju, brže uče i izložena su bombardovanju informacijama za koje nisu dorasla, a nisam siguran da li i adekvatnim objašnjenjima na njihova iskrena, naivna pitanja jer često roditelji nemaju odgovore na ta pitanja koja postavlja novo vrijeme.

Nagrade

* GLAS: Dobitnik ste mnogih nagrada za književnost, ali i nagrada za književnost za djecu, “Vezeni most”, “Princ dječjeg carstva” i drugih. Šta mislite o nagradama, koliko su važne za autore?

BJELOŠEVIĆ: Neiskreni su svi koji kažu da im nagrade nisu važne. Nagrade su veoma važne jer bi trebalo da uspostavljaju određenu piramidu vrijednosti u svakoj oblasti umjetnosti i nauke. Ali, danas smo sve češće svjedoci sumnjivih nagrada klanovskog ili političkog tipa, a to samo govori da nemamo izgrađenu književno-kritičku elitu koja sebi nikada ne bi dozvolila da se koristi bilo kakvim osim aksiološkim vrijednostima u vrednovanju knjiga iz domena umjetnosti.

(Glas Srpske)