Plovidba banjalučkim uspomenama
Prijatno veče izmamilo je u šetnju brojne Banjalučane. Sa sklopljenim kišobranima u rukama, uživali su u kiši požutjelih listova koji su padali sa drveća. Jesen se uveliko uvukla u naš grad. A šetači pored Banskog dvora su u čudu, pred ulaz u banjalučki hram kulture odnekud je doplovio dajak čamac.
Dajak čamac naravno nije slučajno stigao pred Banski dvor. Dvadeset šestog oktobra u Vijećnici održana je promocija knjige “Dajak čamac, simbol Vrbasa i Banjaluke”, autora profesora Vojislava Alvira. Mog profesora fizike iz elektrotehničke škole Voje Alvira. Osim kose i brkova koji su mu pobijelili, profesor se nije puno promijenio u odnosu na moje školske dane. Interesantno, i profesor i ja podjednako smo blizu Vrbasu, on sa jedne strane Venecija mosta, ja sa druge. A njegova knjiga priča je upravo o Banjalučanima i vrbaslijama, priča o tradiciji dugoj više od jednog i po vijeka, priča o druženju, prijateljstvu i ljubavi, i entuzijazmu da ta priča nastavi trajati i u godinama i decenijama ispred nas.
Ali, vratimo se na promociju. Vijećnica Banskog dvora bila je potijesna da primi sve zainteresovane za promociju knjige “Dajak čamac, simbol Vrbasa i Banjaluke”, iako se na prvom spratu održavala izložba o “Demofestu”, koji je mnogo više medijski promovisan i atraktivan. U prvim redovima publike spazili smo novoizabranog gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića, nekadašnju ministarku Nadu Tešanović, zamjenicu aktuelnog gradonačelnika Jasnu Brkić, zatim brojne ljude iz svijeta umjetnosti i kulture, Emira Bašića, autora čuvene “Zelene rijeke”, nezaobilaznog Milenka Jeftića i mnoge druge znane i neznane vrbaslije.
Veče je otvorio i prisutne pozdravio Nebojša Kuštrinović istakavši da se nada da će uskoro dajak u svom gradu izboriti mjesto koje zaslužuje. Tim prije što je i novoizabrani gradonačelnik prisustvovao promociji i svojim prisustvom pružio podršku dajak čamcu, koji je sigurno veliki, a neiskorišteni turistički potencijal grada. Potom se Sabiha – Beba Kapidžić, jedna od rijetkih banjalučkih dama koje su gurale čamac, prisjetila djetinjstva i svojih početaka sa dajakom. (Dajak je inače upravo ona motka kojom se odguruje čamac, a vremenom se naziv uvriježio i za sam čamac.) Prisjetila se dječje graje, smijeha i veselja na obalama Vrbasa i u samoj rijeci. Prisjetila se i brojnih porodica koje su bile vezane za rijeku, plovidbu, pa i izgradnju čamaca, među kojima su se isticale porodice Ljubović, Sačić, Kršlak… Na njenu priču nadovezao se profesor Alija Sarač, poznati banjalučki slikar, koji je od svoje pete godine postao vrbaslija, onda kad je sasvim slučajno sa vrbe spao u rijeku i zamalo se nije utopio. Pričao je o svom, tačnije bratovom, čamcu Ural, koga su kao i sve druge čamce, tokom Drugog svjetskog rata ustaške vlasti zaplijenile da bi spriječile odlazak Banjalučana u partizane. Nasmijao je publiku sa nekoliko anegdota, ali i sa sjetom govorio o nekadašnjoj posebnoj, takozvanoj vrbasli boji Vrbasa koja se danas, zbog zagađenja rijeke, sve rjeđe može vidjeti. Beba i Alija govorili su i o obalama rijeke, ostrvcima, sedrama i nazivima koje su na razne načine dobijali. Prof. dr Miloš Šolaja, vrbaslija sa Lauša, rekao nam je da ovo nije prva promocija ove knjige, kapitalnog djela Vojislava Alvira (knjiga je izdata još 2010), ali da je svakako najvažnija i najbolja. Izrazio je i svoje mišljenje, a sa kojim su se složili i prisutni, da bi upravo dajak čamac, a ne list kestena, trebalo da bude zvanični simbol grada. A obavijestio nas je da bi u Beogradu uskoro trebalo da bude održana promocija dajak čamca i dajačenja.
Stihove Jovana – Joce Bojovića i Nasihe Kapidžić-Hadžić o Vrbasu i njegovom čamcu govorio nam je glumac i bivši fudbaler Borca Goran Jokić, a štimung je uz gitaru upotpunio kantautor Željko Plamenac. Odgledali smo i zanimljiv kratki film Dajak kluba, a na kraju se prisutnim obratio i krivac za ovo divno druženje, profesor Vojislav Alvir, zahvalivši sponzorima koji su finansijski omogućili štampanje ove knjige, kao i svim drugima koji su dali doprinos da knjiga ugleda svjetlo dana. Svima njima posebne zahvalnice uručio je predsjednik Dajak kluba i neprikosnoveni šampion u trkama dajaka Andrej Zamolo.
A knjiga Vojislava Alvira, ponoviću još jednom, među svojim koricama, uz pomoć stotina fotografija, upravo čuva od zaborava najljepše priče o Vrbasu, vrbaslijama i svom čamcu, sa nadom da će se jednog dana ta sretnija vremena ponovo vratiti na obale zelene rijeke.
(Dinko Osmančević, NN)
