Po čemu ćemo pamtiti Valentina Incka

Valentin Incko nije vise šef OHR-a. Nakon 12 godina, ovaj iskusni austrijski diplomata po drugi put napušta BiH. Za mlađe generacije, vrijedi podsjetiti da je Incko bio prvi amabasador Austrije u BiH u mandatu od 1996. do 1999. godine. Deset godina kasnije imenovan je za visokog predstavnika koji je, eto, imao najduži mandat.

Valja podsjetiti da je prije Incka još jedan austrijski dipomata bio na čelu OHR-a, i to Vofgang Petrič, koji je u trogodišnjem mandatu od 1999. do 2001. godine nametnuo više odluka i zakona, a ostao upamćen po smjeni hrvatskog člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, kojeg su kasnije proganjale gotovo sve pravosudne bh. institucije, a on se krio u Hrvatskoj. Ante Jelavić je tada bio i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i snažno zagovarao treći, hrvatski entitet, te je nakon treće sjednice HNS-a Petrič potegnuo bonska ovlaštenje, smjenivši ga sa funkcije i zabranivši mu političko djelovanje.

Valentin Incko, koji je lično dobar prijatelj sa Vofgangom Petričem, a dijele i zajedničke slovenačke korijene iz Koruške, za svog mandata nije nijednom potegao bonska ovlašćenja. Takvu praksu je i najavio u svojim nastupnim intervjuima, dolaskom te daleke 2009. godine, naglašavajuci da “domaći politički lideri moraju preuzeti punu odgovornost za budućnost države”.

U tadašnjim političkim dešavanjima, teme su bile proces pridruživanja Evropskoj uniji, a kao godina kada je BiH trebala dobiti kandidatski status pominjala se 2014. Simbolično, na stogodišnjicu početka Velikog rata za koji je okidač bio Sarajevski atentat.

Valentin Incko je od početka do sredine mandata bio rado viđen gost i u Republici Srpskoj i u Federaciji. Politički lideri u njemu su vidjeli popuštanje stiska međunarodne zajednice, a onda je sve nekako otišlo u besmisao. Drugu polovinu mandata Incko je proveo formalno odrađujuci sastanke PIK-a i podnoseći identične izvještaje Savjetu bezbjednosti UN. Između tih dešavanja, jednostavno bi nestao iz javnosti.

I možda bi sve ostalo na tome, da nije ušao u verbalno prepucavanje sa Miloradom Dodikom, tadašnjim predsjednikom RS, a danas srpskim članom Predsjedništva BiH. Prve znakove pritiska OHR-a prema Banjaluci, Incko je pokazao tek prošle godine, kada je dao rok za uklanjanje ploče sa imenom Radovana Karadžića sa zgrade Studentskog doma u Palama. Ove godine njegov mandat obilježio je ultimatum Narodnoj skupštini Republike Srpske, u kojem je dao rok da se oduzmu odlikovanja dodijeljena bivšim funkcionerima koji su u Haškom tribunalu osuđeni za ratne zločine.

I to je to za 12 godina. Ako bi se izvodio zaključak – je li njegov mandat bio uspješan ili ne, odgovor bi zavisio od ugla iz kojeg se gleda.

Ako mu je cilj bio da potiče lokalne političare na dijalog, a da ne koristi bonska ovlašćenja, onda mu se može čestitati, jer je istrajao u toj politici. E, sad, druga je stvar što su ovdašnji političari to shvatili kao slabost OHR-a, te su se previše verbalno raspojasali, pa su i na njega gledali podsmješljivo, ne doživljavajući ga ozbiljno.

Sa druge strane, ako se zapitate po čemu će se upamtiti mandat Valentina Incka, odgovor je jednostavan – ni po čemu. Nije se baš naradio. A i stanje u samoj BiH je daleko gore i pesimističnije nego prije 12 godina.

(D. J.)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno