Počela je globalna borba protiv rasta cijena, stiže li nova kriza?
Američka centralna banka FED (Federal Reserve System) povukla je prvi potez u borbi protiv rasta cijena. Referentna kamatna stopa oštro je podignuta za 0.5 odstotnih bodova, na raspon 0.75 posto do 1%. Ovo je najveći rast u više od dvadeset godina i drugi ove godine. Međutim, dvostruko je veći nego u martu, kada je referentna kamatna stopa podignuta za 0.25 odstotnih bodova.
U praktički istom trenutku i centralna banka Ujedinjenog Kraljevstva Bank of England (BOE) podigla je referentnu kamatnu stopu na najveću stopu od 2009. Dan nakon FED-a i BOE, referentnu kamatnu stopu podigla je i centralna banka je već dva puta podizala kamatne stope u 2022.
Cilj vala podizanja stopa je borba protiv rastuće inflacije, koja je na istorijski visokim nivoima. U SAD-u iznosi 8.5 posto za mart, najviše u zadnjih 40 godina. U Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi 7 odsto, najviše u zadnjih 30 godina, u Indiji 7.68 posto, a za april je u evrozoni izmjerena inflacija od 7.5 odsto.
Situacija u Latinskoj Americi, gdje inflacija u Brazilu iznosi više od 11 odsto, a u Meksiku, Kolumbiji i Peruu više od 7 odsto, još je gora. Jedna od prvih politika Rusije nakon početka rata u Ukrajini bila je oštro podizanje referentne kamatne stope s 9.5 odsto na 20 odsto, a trenutna inflacija je viša od 16 odsto. Zbog rasta inflacije čak je i Južna Koreja podizala kamatne stope, i to dva puta od početka 2022. Borba protiv rasta cijena postala je glavni svjetski ekonomski cilj.
Što to znači za ljude?
Prema referentnim kamatnim stopama određuju se ostale kamatne stope na tržištu, na primjer, za hipotekarne i potrošačke kredite građana. Banke i ostale finansijske institucije ravnaju se prema referentnoj kamatnoj stopi centralne banke, bilo u međusobnim novčanim transferima ili u kreditiranju privrede i stanovništva. To znači da podizanje referentne kamatne stope neće uticati samo na privredu nego i na građane, a kamate na kredite će rasti.
Radi se o potezu kojim se bori protiv rasta cijena jer se time poskupljuje uzimanje kredita, odnosno smanjuje rast novih kredita. Usporavanje privrede jedna je od posljedica podizanja referentnih kamatnih stopa jer su građani manje spremni uzimati skuplje kredite, a kompanijama investicije postaju manje isplative za kreditiranje.
Pojednostavljeno, banke će za svaki rast referentne kamatne stope centralne banke odrediti i da će njihove stope na kredite biti veće. Kamata na nove stambene kredite, na primjer, bit će 2.5 odsto, a ne 2 odsto, čime će narasti i mjesečna otplata kredita te će građani ili odgoditi uzimanje stambenog kredita ili uzeti manji stambeni kredit.
Istovremeno će narasti kamate na štednju, čime će isplativost štednje narasti i tako smanjiti potrošnju. Trenutno su kamate na štednju u SAD-u i EU toliko niske da se štednja ne isplati, dapače, zbog inflacije je to realno gubitak novca. Investicije kompanija postaće manje isplative jer će im narasti trošak finansiranja. Sve to će dovesti do usporavanja potrošnje i privredne aktivnosti, čime se djeluje na smanjivanje inflacije.
Zakašnjela reakcija, problem se banalizirao
Znakovi da će rast cijena postati problem pojavili su se već u aprilu prošle godine, iako su mnogi još za vrijeme pandemije najavljivali da će zbog ekspanzivnih monetarnih i fiskalnih politika doći do velikog porasta inflacije.
Ali glavne centralne banke, američki FED i evropski ECB, uporno su odbijale priznati opasnost i sve do kraja godine ponavljale da se radi o prolaznom fenomenu koji će za koji mjesec nestati doslovno sam od sebe.
U tome su ih podržali neki mediji, koji su pisali da nema razloga za strah od inflacije i da se politike ekspanzivnih monetarnih politika, u narodu poznate kao “printanje novca”, moraju nastaviti. Čak su pisani tekstovi o tome kako je rast cijena dobar za radnike.
Danas je jasno da su takve prognoze, koje su umanjivale opasnost inflacije ili je čak prikazivale u pozitivnom svjetlu, bile apsolutno promašene. Tek krajem 2021. predsjednik američke centralne banke Jerome Powell priznao je da su pogriješili i da inflacija ipak nije “prolazni fenomen”.
S druge strane okeana, centralnoj banci EU trebalo je puno duže da prizna problem; sve donedavno se tvrdilo da je inflacija “prelazna” ili “uglavnom prelazna”. Koliko je “prelazna” i “uglavnom prelazna” svjedočimo ove godine kad rast cijena postaje sve veći, a sve više država u svijetu počinje borbu protiv toga.
Doduše, još ima onih koji tvrde da je glavno izvorište inflacije u rastu cijena energenata, problemima u svjetskoj trgovini i rastu cijena hrane. To je možda i tačno, ali se ne može zanemariti velik uticaj dvije godine pumpanja novca na različite načine, od ekspanzivnih monetarnih politika do direktnog dijeljenja novca ljudima. Podizanjem referentnih kamatnih stopa to priznaju i centralne banke.
Centralne banke nisu bile sklone borbi protiv inflacije i čekale su da nestane sama od sebe jer instrumenti koji se koriste za borbu protiv nje istovremeno potencijalno smanjuju privrednu aktivnost. Usporavanje privredne aktivnosti politički je skupo, a i nakon nekoliko mjeseci uvjeravanja ljudi da inflacije neće biti, postane reputacijski jako loše priznati krivu procjenu.
Smanjuju se realne plate, snižavaju se prognoze rasta svjetske privrede
Cijene sve više rastu, a iz mjeseca u mjesec stopa inflacije probija višedecenijskerekorde. U SAD-u ovolike stope inflacije nisu zabilježene 40 godina, u Francuskoj 37 godina, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj 30 godina, Meksiku i Brazilu 20 godina, Australiji 15 godina…
U Hrvatskoj je, pak, trenutna inflacija od 7.5 posto najveća od krizne 2008. Zbog njenog rasta plate su počele realno padati. Prosječna neto plata za decembar 2021. realno je 0.7% manja nego prosječna realna plata za novembar 2021. i čak za 1.4% realno manja nego za decembar 2020. U prvom mjesecu 2022. realno je rasla za 0.1 odsto, a u februaru pala za 0.4 odsto. Ukratko, inflacija u Hrvatskoj već sada jede plate.
Podaci iz SAD-a pokazuju da je realna plata po satu od januara 2021. do januara 2022. pala 1.7%. Nominalno su plate rasle, ali je inflacija pojela taj rast pa realno danas radnici u SAD-u prosječno rade za manje.
Reakcija centralnih banaka možda je zakašnjela, što bi značilo da bi inflacija mogla nastaviti rasti. U tom slučaju će biti potrebno do kraja godine još nekoliko puta podizati referentne kamatne stope, što bi svijet gurnulo u recesiju. Svjetska banka i MMF su već srezali procjenu rasta BDP-a svim državama na svijetu, uključujući Hrvatsku.
Rast cijena nafte, plina i hrane, nastavak problema u svjetskoj trgovini, lockdown u Kini i početak borbe protiv inflacije su razlozi zbog kojih su prognoze smanjene. Kineska privreda će prema prognozama rasti manje od 5 odsto u 2022., najmanje od 1990. ako izuzmemo dvije pandemijske godine.
Rusija prilagođava državni proračun padu BDP-a većem od 10 odsto. Svjetska banka je prognozu svjetskog rasta BDP-a snizila s 4.1 odsto na 3.2 odsto a posebno zabrinjavajući podatak je pad BDP-a najveće svjetske privrede, SAD-a, za 1.4 odsto u prva tri mjeseca 2022.
Pad na berzama i tržištu kriptovaluta
Jedan od razloga zbog kojih se odugovlačilo s početkom borbe protiv inflacije je i strah od berzovnog kraha. Nakon što je predsjednik američkog FED-a objavio rast referentne kamatne stope, berze su čak snažno pozitivno reagovale. Ali ubrzo je uslijedila korekcija i izbrisan je sav rast.
Kraha još nema, iako ne treba isključiti mogućnost oštrog pada zbog očekivanja usporavanja privrede. U četvrtak 5. maja su svi dionički indeksi u SAD-u bili u padu, od 3 do 5 odsto. Snažno su pale dionice kompanija iz tehnološkog sektora. Dionice Alphabet (Google), Apple, Meta (Facebook), Tesla i Amazon su pale između 4.3 i 8.3 odsto.
Posebno su ranjive kriptovalute, koje kao rizična imovina jako burno reaguju na rast referentnih kamatnih stopa. U trenutku pisanja ovog teksta bitcoinom se trguje po cijeni manjom od 36.500 dolara, a prije par dana se približavala razini od 40.000 dolara.
Hoće li nastupiti recesija zbog borbe protiv inflacije? Vjerovatno hoće, a procjene se kreću od duboke do blage recesije. Ali borba protiv rasta cijena je nužna, a što se više oduljuje, to će cijena te borbe biti veća. Nažalost, dio te cijene bit će rast nezaposlenosti, kako u SAD-u i EU, tako i u Hrvatskoj. Najsiromašnije zemlje će pak platiti najveću cijenu, a broj gladnih će drastično narasti zbog rasta cijena hrane.
(E.M)
