Biznis 13.07.2022.

Poljoprivrednici zadovoljni nakon sastanka u Bijeljini sa Dodikom i Pašalićem

ČITANJE: 2 minute

Otkupna cijena ovogodišnje pšenice u Republici Srpskoj sigurno je najveća u Bijeljini, izjavio je danas direktor gradskog Agrarnog fonda Zlatan Lazarević.

Pokazalo se da ta cijena, oko čega smo se i okupili, nije toliki problem, rekao je Lazarević nakon sastanka više od stotinu semberskih poljoprivrednika sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom i ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske Borisom Pašalićem o problemima agrara.

Lazarević je rekao novinarima da je za narednu sjetvu u oktobru dogovoren rast podsticaja na 500 maraka po hektaru pšenice i rast izdvajanja za poljoprivredu iz budžeta Republike Srpske na 150 miliona maraka.

– Ono što je izneseno kao veliki problem je koncesija državne zemlje, gdje su poljoprivrednici imali primjedbu da plaćaju visoke arende fizičkim licima, a da oni koji dobijaju koncesije imaju vrlo nisku arendu – naveo je Lazarević.

Prema njegovim riječima, dogovoreno je da se nađe pravično rješenje za raspodjelu zemljišta za zakup, kao i subvencija kroz podsticaje za one koji uzimaju zemljište u arendu od privatnih lica.

Predsjednik Udruženja “Sela Semberije” Boško Radić ocijenio je nakon sastanka da je sa pametnim ljudima lako pričati i rekao da je dogovor postignut u tri riječi.

On je najavljeni rast podsticaja i agrarnog budžeta nazvao pravim putem za rješavanje problema u poljoprivredi i za očuvanje agrara u Republici Srpskoj.

Mladi poljoprivrednik Slobodan Aleksić iz bijeljinskog naselja Golo Brdo rekao je na sastanku i u obraćanju novinarima da je jedan od rijetkih momaka iz Bijeljine koji je odlučio da ostane na očevom poljoprivrednom imanju i da sa ocem i bratom obrađuje 20 hektara zemlje.

– Volio bih u budućnosti da dobijemo još zemlje da obrađujemo, da ne bih morao da idem iz svoje zemlje i sa imanja na kojem je radio moj djed i radimo otac, brat i ja – naveo je ovaj dvadesetpetogodišnjak.

Aleksić je rekao da neće ostaviti svoje imanje, iako to radi većina njegovih vršnjaka koji bježe od poljoprivrede kao od ponižavajućeg posla.

– Ne tražim drugi posao, a bila bi mi pomoć da dobijemo još zemlje da je obrađujemo – rekao je mladi poljoprivrednik.