Porodici Golić selo draže od gradske vreve

Ako nemaš posao u gradu nemaš ništa, gladan si, a na selu možeš uzgajati domaće životinje i povrće i sa malo rada imati za solidan život, otkriva Goran Golić razloge zbog kojih se odlučio da Banjaluku zamijeni laktaškim selom Seferovci.

U vrijeme kada mladi hrle sa sela u gradove, iako ih u njima ne čeka posao, Golić je odlučio da kupi seosko imanje i posveti se poljoprivredi.

– Nisam imao do sada iskustva sa poljoprivredom, krenuo sam u posao uz pomoć savjeta prijatelja i poznanika – kaže Golić.

Jureći egzistenciju 20 godina se bavio uličnom prodajom kukuruza i kestena. Još 1996. godine prvi je počeo prodavati oguljen kesten, a vjerne banjalučke mušterije svake jeseni čekao je za štandom preko puta Elektrotehničkog fakulteta.

– Radio sam u jednoj auto-školi, dugo sam govorio da ću napustiti posao, a onda sam prošle godine prelomio i odlučio da ću sam proizvoditi kukuruz za prodaju, kukuruz koji neće biti prskan i koji će biti zdrav – kaže Golić.

Novi početak nije bio lak, a najteže je bilo izdvojiti novac za pokretanje proizvodnje. Prodao je jedno imanje u gradu kako bi kupio drugo na selu. U Seferovcima se sada diči najvećim plastenikom na ovim prostorima u koji bez problema ulazi traktor.

– Krajem marta sam posijao kukuruz šećerac, koji je sazreo za samo 80 dana. Kukuruz je zatim zamijenila paprika “ajvaruša” – kaže Golić.

U polju je zasijao i lubenicu, dinju, paprike i kukuruz.

– Imamo samo osam dunuma svoje zemlje, a ostalo iznajmljujemo kako bismo mogli sve da posijemo – navodi Golić.

Iako rad na selu nije lak, nije se pokajao što je gradske ulice zamijenio njivom.

– Najvažnije je da sam svoj gazda i sve što zaradim je moje – kaže Golić.

Njegova supruga radi i u jednoj banjalučkoj piceriji, a trinaestogodišnja kćerka pohađa školu u Banjaluci.

– Više smo na selu, nego u gradu. Ja sve manje idem u grad, jer mi je na selu mnogo ljepše – kaže novopečeni poljoprivrednik dodajući da je posao dobro krenuo.

Kupci već sada uveliko traže njegov šećerac, a dolazile su i mušterije za papriku. Za dvadesetak dana prispjeće i lubenice kojih će ove sezone Golići imati oko 15 tona.

Humanitarna akcija

Goran Golić uskoro planira da organizuje i humanitarnu akciju kako bi pomogao siromašnim Banjalučanima.

– Na jesen planiram da tonu kestena doniram onima kojima to bude najpotrebnije kako bi i oni mogli nešto da zarade i prežive – kaže najpoznatiji banjalučki kestenar.

(Glas)