Poslodavci nerado zapošljavaju žrtve nasilja, žene primorane da se vrate nasilniku
Žene su često primorane da se vrate nasilniku, jer nemaju čime da izdržavaju djecu, upozoravaju aktivistkinje ženskih organizacija.
Na adrese 20 preduzeća i kompanija, svih ministarstava u Vladi RS, te Gradske uprave Banjaluka, povodom Dana žena upućen je apel za zapošljavanje žena žrtava nasilja u porodici. U Fondaciji “Udružene žene” kažu da je odziv bio – nula! Niko se nije udostojio da im pošalje čak ni odbijenicu.
– Postavili smo im pitanje: Da li ste spremni da do kraja 2017. zaposlite jednu ženu u sklopu kampanje “Zaposlenjem prekidamo začarani krug nasilja”. Niko nam nije odgovorio – kaže Amela Bašić Tomić, koordinatorka Sigurne kuće u Banjaluci, koja djeluje u sklopu ove Fondacije.
Aktivistkinje upozoravaju da žrtve poorodičnog nasilja u Srpskoj u Sigurnoj kući u RS mogu boraviti maksimalno šest mjeseci do godinu dana. Nakon toga valja započeti samostalan život, skućiti se, odgajati djecu, a većina žena smještenih u tri Sigurne kuće u RS su nezaposlene, bez značajnijeg radnog iskustva i sa minimalnim šansama da se izbore za posao na nemilosrdnom tržištu rada.
Zato su često primorane da se, nakon izlaska iz skloništa, vrate nasilniku koji ih je godinama maltretirao.
– Za ove žene posao je najpreča potreba i preduslov za život bez nasilja – kaže Nada Golubović, predsjednica Udruženih žena.
Prije pola godine Udružene žene su osnovale Fond za ekonomsko snaživanje žrtava nasilja. Do sada je prikupljeno 15.000 KM, ali nijedna žena još nije zaposlena.
– To je premalo novaca za ozbiljno rješavanje tako ozbiljnog problema. Tražimo načine da fond postane samoodrživ i trajan, jer ako prikupljeni novac utrošimo na rješavanje problema jedne ili dvije žene, i tu stanemo, ništa nismo postigli – kaže Nada Golubović.
Poslodavci nerado zapošljavaju žrtve nasilja, jer nasilnik ne preza da, i nakon razvoda, progoni ženu, pogotovo na radnom mjestu. Uz to, žrtve prati glas da zbog preživljene traume i brige o djeci često idu na bolovanja.
– Problema ima, ali žene koje su preživjele nasilje su radno sposobne i treba im dati šansu da žive od svog rada – kaže Ljiljana Čičković, direktorka Ženskog centra iz Trebinja.
Krajem prošle godine ova NVO je u Banjaluci organizovala konferenciju posvećenu zapošljavanju i samozapošljavanju žena žrtava porodičnog nasilja. Ministarstvu rada RS je sa ovog skupa upućena inicijativa da žrtve budu uvrštene u Akcioni plan za zapošljavanje u 2017. Ženske NVO traže da se, od ukupno 16,5 miliona KM, koliko je namijenjeno za zapošljavanje ranjivih kategorija, 400.000 KM usmjeri na zapošljavanje i samozapošljavanje žena žrtava nasilja. Bilo bi to, ocjenjuju, dovoljno da posao stekne 150 žena.
Radmila Žigić, direktorka Fondacije „Lara“ iz Bijeljine, tvrdi da je uz novac neophodna i senzbilizacija poslodavaca, ali i prekvalifikacija i dodatno školovanje žrtava nasilja.
– Oko 60 odsto žena koje prijave nasilje u porodici su nezaposlene, a oko 80 odsto njih ima završenu samo osnovnu ili srednju školu, s tim da one sa srednjoškolskom diplomom najčešće nisu nikad radile u struci – kaže Žigićeva.
Hiljadu žrtava godišnje
Na osnovu podataka Džender centra RS i MUP RS, procjenjuje se da oko 1.000 žena godišnje u RS prijavi nasilje u porodici, ali da, zbog straha i ekonomske zavisnosti, veliki broj žena ne prijavljuje nasilje.
Od 2007. do 2012. u Sigurne kuće je smješteno 688 žena i 851 dete. Od 2000. do 2012. godine 68 žena je ubijeno kao žrtve nasilja u porodici.
Čekajući smokve
Socijalno preduzetništvo, kojem glavni cilj nije sticanje profita nego zapošljavanje socijalno isključenih, prepoznat je i kao dobar model za zapošljavanje žrtava nasilja u porodici.
Na tom principu u Trebinju je Ženski centar osnovao zadrugu, u koju je uključeno osam žena. Zasadile su plantažu smokava, ali plodove moraju da čekaju bar tri godine.
(EuroBlic)
