Povratak na posao poslije porođaja

Povratak na posao poslije porođaja za ženu (i njenu porodicu) predstavlja vrlo buran period, u kojem se izmjenjuju suprotne emocije.

 

Na jednoj strani osjeća olakšanje što će se baviti i nečim drugim osim 24-satne brige o djetetu, domaćinstvu, životnom partneru, … što se počinje/nastavlja profesionalno baviti nečim za što se školovala, što voli, što je profesionalno ispunjava.

Na drugoj strani je pregršt emocija koje izazivaju krivicu jer ostavlja dijete na brigu drugima (nezavisno što je taj neko drugi roditelj, bake, dedovi, druga osoba od povjerenja).

Taj period svaka žena, odnosno par mora posebno proći – jedinstvenog recepta nema.

Kako bi pomogli u tom turbulentnom razdoblju (koje obično traje oko mjesec dana), navešćemo o čemu bi posebno trebali razmisliti.

1. Dogovorite se sa životnim partnerom ko će preuzeti najveću brigu o djetetu – hoće li on koristiti porodiljski, hoće li uskočiti bake, djedovi, rođaci, druga osoba od povjerenja.
Ako se odlučite na „dadilju”, provjerite preporuke, ima li iskustva s tako malom djecom, može li prepoznati neke hitne situacije, zna li se snaći (kako postupiti, koga nazvati), koliko je i kada na raspolaganju i slično. Svakako navedite telefonske brojeve na koje vas se može nazvati u izuzetnim slučajevima, kao i kontakte drugih osoba kojima se u takvim situacijama može i treba obratiti.
Naravno, prvo vrijeme, dok se svi ne naviknete na novu osobu u vašim životima, u vašem domu, oko vašeg djeteta (nezavisno je li to stranac ili rođak – to je u svakom slučaju neko ko prije nije bio u vašem svakodnevnom životu) stalno ćete se preispitivati treba li to baš tako biti. Savjet – nemojte ovakvim razmišljanjima biti zaokupljeni, jer se nećete moći koncentrisati ni na posao, a i osobu koja se bavi djetetom prekidate u tome.

2. Dogovorite se sa životnim partnerom o podjeli zaduženja u domaćinstvu, primjer, ko će i kada obavljati kupovinu, plaćati račune, obaviti kućne poslove … Naravno, uvijek će se dogoditi odstupanja zavisno o drugim svakodnevnim ili vanrednim situacijama, ali važno je znati šta se od koga i kada očekuje.

3. Na poslu, u radnom okruženju, nije prikladno nametati razgovore o svom djetetu – ne odgovara to svima. Osim toga i ne znate sa sigurnošću kakve stavove o roditeljstvu (o imanju djeteta, o nemogućnosti imanja djeteta iz zdravstvenih razloga i slično), o odgoju djeteta, o braku i bračnim dužnostima (iskrivljeni stavovi kako je briga o djetetu isključivo na majci, kako „nisu ista” djeca rastavljenih roditelja ili onih koji žive nevjenčano od onih u braku i slično) imaju vaše radne kolege. Nemojte smetnuti s uma kako na izbor radnih kolega uglavnom nemamo uticaja i kako ponekad radne zadatke moramo obavljati s ljudima s kojima se privatno nikada ne bi družili. Stoga nemojte očekivati njihovo oduševljenje vašom srećom u privatnom životu i ako tako pristupite, nećete biti razočarani nekom od njihovih reakcija.

4. Na poslu budite koncentrisani na radne zadatke i nemojte stalno telefonski proveravati kakva je situacija kod kuće – pred radnim kolegama možete djelovati rastrešeno, nezainteresirano za posao, ako se dogodi neka greška vas će se prozivati i slično. Stoga dogovorite nekoliko poziva u određeno vreme (najbolje da vi nazovete kada radna situacija to dozvoljava), odnosno u bilo kom trenutku ako se dešava neka vanredna situacija. Takođe, u tom smislu zamolite kolege na susretljivost (ako vi niste u mogućnosti javiti se na telefon, a događa se nešto vanredno, neka neko od kolega primi poziv i obavijesti vas, odnosno da uptsva o postupanju).

5. Na porodičnim druženjima (oba nova roditelja i članovi uže/šire porodice) svakako iznesite svoja razmišljanja, očekivanja i odluke.
Recite kako niste samo i jedino majka, nego i socijalno i radno biće. Naravno, dijete je na prvom mjestu. Ali, i intimni trenuci sa životnim partnerom, druženja s prijateljima, obavljanje radnih zadataka (za što ste se uostalom i školovali) takođe su važan dio vašeg života. I pokažite kako uspjevate naći ravnotežu između privatnog i poslovnog dijela sebe.
Postupajući tako i vaše dete usvojiće određeni model ponašanja i jednog dana osnovati i svoju malu, sretnu, toplu i uspešnu porodicu.

(B92)