Vijesti 19.09.2016.

Poziv bez odjeka: Poslodavac zabrinut za Krčmara, socijalni radnici nijemi

ČITANJE: 3 minute

Ni 15 dana nakon poziva poslodavca, niko od socijalnih radnika nije izašao na teren da obiđe Đorđa Krčmara, bivšeg štićenika Doma za nezbrinutu djecu “Rada Vranješević” iz Banjaluke.

Vlasnik „Krajina klasa“ Saša Trivić prije dvadesetak dana je zaposlio Đorđa Krčmara iz Janje, koji je u Banjaluku došao “trbuhom za kruhom”. Mladić nema nikoga od rodbine ko bi brinuo o njemu. Majka živi u Ugljeviku, ali nisu u kontaktu.

Iz pomenute firme su od bijeljinskog i banjalučkog Centra za socijalni rad tražili pomoć da mladića zajedno osposobe za samostalan život, jer su ubrzo nakon što je počeo da radi uvidjeli da se teško snalazi, da je zapušten u odgoju, te da ima blagih psihičkih problema.

– Dali smo mu smještaj i posao, ali ne možemo da mu pružimo bilo kakavu stručnu pomoć, zbog čega smo se obratili Centru za socijalni rad u Bijeljini kojem on pripada. Još se niko nije pojavio, a uputili su nas na banjalučku ustanovu, odakle takođe nije stigla pomoć – kaže Trivić.

U ispostavi Centra u Janji potvrđuju da su dobili dopis u kojem se od njih traži da se uključe u socijalizaciju i pruže stručnu pomoć Krčmaru, ali priznaju i da još nisu ni odgovorili.

– Socijalni radnik koji je zadužen za njegov slučaj je na godišnjem odmoru. Zvaničan odgovor bi trebalo da im uputimo ove sedmice – rekli su u Centru za socijalni rad u Janji.

S obzirom na to da je Krčmar trenutno u Banjaluci, pa je i fizički nemoguće da ga nadgleda socijalni radnik iz Janje, postavlja se pitanje saradnje ovih institucija. Iz banjalučkog centra nismo dobili odgovore kakva je njihova nadležnost i da li mladiću mogu pružiti stručnu pomoć.

U Domu „Rada Vranješević“ kažu da su svjesni problema socijalizacije njihovih štićenika, ali ističu da nadležnost ustanove prestaje po njihovom izlasku.

– Za njih je onda odgovoran nadležni Centar za socijalni rad koji bi trebalo da ih nadgleda i pomogne im da se snađu. Međutim, mi već u domu prepoznamo ko je kapacitet da se brine sam o sebi i nastojimo da ih pripremimo za obaveze koje ih čekaju. Zahvaljujući društveno odgovornim vlasnicima preduzeća, počinju da rade još dok su kod nas – rekao je direktor doma Vladimir Kajkut.

Dodaje da se većina djece snađe po izlasku, bolje ili lošije, te da se obično drže zajedno. Zajedno iznajme stan i pomažu jedni drugima.

– Društvo je dosta saosjećajno prema njima, daju im posao i šansu da se brinu o sebi – kaže Kajkut.

Pomoć samo u početku

Direktorka Centra za socijalni rad u Bijeljini Milka Maksimović kaže da, svi štićenici koji izađu iz doma u početku imaju i stručnu i finansijsku pomoć, te im se u nekim slučajevima obezbjedi i smještaj.

– Međutim, mi ne možemo da kontrolišemo odrasle ljude koji ne žele da se odgovorno ponašaju i da brinu o sebi – kaže Maksimović.

Uplašeni pred izlazak

Zbrinjavanje štićenika doma „Rada Vranješević“ nakon napuštanja institucije mora biti rješeno sistemski, što bi im bio podstrek i motiv da se bore, kaže Vladimir Kajkut.

– Godišnje Dom napusti troje ili četvoro djece, što nije velika brojka i ne bi ih bilo teško zbrinuti. Ako nemaju zagarantovan posao, pred izlazak postanu nervozni i uplašeni – ističe on.

(EuroBlic)