Magazin 08.03.2019.

PREDRAG BJELOŠEVIĆ: Iza UKRS velika aktivnost, jedina sjenka dešavanja u banjalučkoj podružnici

ČITANJE: 7 minuta

Nadam se da vijesti o priznanjima koja ostvaruju pisci iz Republike Srpske, kao što je to prije samo nekoliko dana “Zmajeva nagrada” dodijeljena Zoranu Kostiću u Novom Sadu, stižu i do onih koji bi trebalo to da čuju, a odlučuju o statusu udruženja od javnog značaja za Republiku Srpsku. Da li treba da naglašavamo da je uloga pisaca u očuvanju srpskog jezika i ćiriličnog pisma na ovim prostorima presudna.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” književnik i predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske Predrag Bjelošević.

Iza UKRS je jedna od najuspješnijih godina u radu. Poslije petnaest godina djelovanja Udruženju u Banjaluci dodijeljen je poslovni prostor za rad. Koliko je ta odluka gradskih vlasti uticala na prošlogodišnji rad UKRS?

Gradu Banjaluka smo zahvalni na rješavanju ovog problema, od koga je zavisio naš rad proteklih godina. Od tada, za samo pet mjeseci, ostvarili smo veliku aktivnost i dokazali da je UKRS danas spreman na mnogo veće izazove i najsloženije književne projekte i društvene zadatke. Od ove godine očekujemo partnerstvo sa gradom Banjaluka i u smislu podrške 4. međunarodnim književnim susretima “Banjaluka 2019”, ali u vezi sa Međunarodnom književnom nagradom susreta. Prethodnih godina je dodijeljena značajnim svjetskim piscima, Vjačeslavu Kuprijanovu (Ruska Federacija) i Džonu Tejloru (SAD). Da bismo nagradi dali sigurnost i nivo, moramo u budućem pokrovitelju imati ozbiljnu instituciju kako bi bila zagarantovana njena održivost, a čini nam se logičnim da to bude grad Banjaluka, čiji naziv se već tri godine apostrofira u nazivu susreta. Sa gradom smo već nekoliko godina partneri u organizaciji književnog dijela “Kočićevog zbora”, a projekat “Pisci iz čitanki i lektire u posjeti područnim i seoskim osnovnim školama grada Banjaluka”, započet u decembru prošle godine, prije nekoliko dana je završen.

Da li će takav rad UKRS rezultovati dobijanjem statusa Udruženja od javnog interesa za Republiku Srpsku?

To svi očekujemo jer naši članovi boraveći na međunarodnim književnim susretima, osvajajući prestižne književne nagrade u Srbiji i svijetu, pronose glas o književnoj i kulturnoj sceni u Republici Srpskoj. Prošle godine smo doživjeli da nam izdavačka kuća “Kampe”, poljskog pjesnika Aleksija Vrobela iz Londona, objavi knjigu na poljskom jeziku “Savremeni pjesnici Republike Srpske”, a koja je prisutna u svim gradskim i univerzitetskim bibliotekama Poljske i u nekim većim bibliotekama Velike Britanije. Pjesme je prevodilo pet istaknutih poljskih prevodilaca sa srpskog na poljski jezik.

Koliko sliku Udruženja narušavaju posljednja dešavanja u Podružnici UKRS – Banjaluka?

Nažalost, mnogo. Sličnu situaciju imali smo i prije tri godine, kada je u godini odluke za proglašenje UKRS udruženjem od javnog interesa za RS, na prijedlog Ministarstva prosvjete i kulture RS, veoma negativno uticalo stanje upravo u banjalučkoj podružnici, zbog čega posljedice snose svi članovi Udruženja i danas. S obzirom na to da tada nisu na nivou Udruženja donesene adekvatne odluke kao odgovor svima koji ruše ugled članovima UKRS u društvu, te odluke i rezovi moraće biti donijeti na prvoj redovnoj sjednici Skupštine UKRS krajem marta ili početkom aprila i nadam se postaviti Udruženje na zdrave temelje, a zahvaliti se svima koji ne poštuju odluke najviših organa UKRS, kao i skupština i upravnih odbora svake podružnice UKRS.

Na sastanku UO UKRS i UO Podružnice Banjaluka Vaš rad je dobio podršku svih predsjednika podružnica UKRS, od Trebinja i Istočnog Sarajeva do Bijeljine. Kako vidite dalji rad Podružnice UKRS – Banjaluka?

Nakon gotovo stoprocentnog jedinstva na Skupštini 23. februara u Banskom dvoru za opoziv Sretena Vujkovića i isto takvog izlasavanja novog predsjednika Miladina Berića, ne vidim nijedan razlog za sumnju u jedinstveniji i bolji rad Podružnice UKRS – Banjaluka. Jedinstvo svih članova UO Podružnice (Petar Đaković, Goran Šaula, Zlatko Jurić, Predrag Ćeranić, Jovo Čulić, Berislav Blagojević i Miladin Berić) pokazalo je njihovu zrelost i odlučnost da stvari postave na svoje mjesto, a to je prije svega poštovanje po statutu Podružnice svih njenih legalno izabranih organa. Još se očekuje da će smijenjeni predsjednik Sreten Vujković prihvatiti odluku Skupštine i predati pečat i dokumentaciju Podružnice u određenom roku, što nije do danas učinio. Tu se više ništa ne može promijeniti, osim, možda, način legalne primopredaje u prinudnu, od strane nadležnih organa RS. Nadam se da do tako drastične mjere neće doći i da će novi predsjednik Miladin Berić, zajedno sa UO Podružnice UKRS – Banjaluka, postići dogovor sa Vujkovićem u narednih nekoliko dana.

Koliko smo mogli zaključiti, glavni problem je u primopredaji arhive Podružnice UKRS – Banjaluka, od njenog osnivanja do danas, a koja se morala čuvati po zakonu o arhivskoj građi RS. Zašto Vujković odbija da se ona preda?

To je pitanje svih pitanja. Arhivu i pečat su prije dvije godine odbijali da predaju i smijenjeni Milenko Stojičić i Zdravko Kecman, zbog čega se vodio sudski spor na Osnovnom i Višem sudu u Banjaluci i kada je spor završen prošle godine u proljeće u korist Podružnice UKRS Banjaluka, tadašnji predsjednik Sreten Vujković i UO Podružnice su imenovali Komisiju za primopredaju arhive, a koju je Vujković poslije izignorisao i sam preuzeo arhivu od Zdravka Kecmana, nakon čega, ni na insistiranje njegove uprave, uprave UKRS i moje lično, nije prezentovao izvještaj o primopredaji sa specifikacijom dokumentacije koju je preuzeo. Zbog čega je stao na stranu onih sa kojima se i sudski tužio, samo on zna, ali uskoro će znati i članovi Podružnice UKRS – Banjaluka i javnost.

Pripremate li neku novu knjigu? Šta nas očekuje ove godine iz Vašeg pera?

Imao sam plan da ove godine napokon objavim knjigu mojih prevoda ruskih pjesnika koja se ispisivala sama posljednjih tridesetak godina, pod naslovom “Moji slučajni ruski pjesnički saputnici”, u kojoj bi se pojavile pjesme Valerija Brjusova, Nikolaja Gumiljova, Bele Ahmaduljine, Arsenija Tarkovskog, Aleksandra Kušnera, Roberta Roždestvenskog, Vjačeslava Kuprijanova i drugih, kao i novu knjigu poezije. Nadam se da ću do Sajma knjige “Glasa Srpske” uspjeti da objavim ove knjige, a posao koji privodim kraju je scenario za pozorišnu predstavu za mlade o životu i radu Nikole Tesle, zamišljen da se inscenira u kombinovanoj dramsko-lutkarskoj formi i da ostvari nivo modernog multimedijalnog spektakla.

Književne nade

Postoje li za Vas mlađi autori u Republici Srpskoj koje biste izdvojili kao književne nade?

Na upravi UKRS razmišljali smo da u okviru izdavačke djelatnosti raspišemo konkurs za prvu knjigu mladog autora sa prostora RS. U posljednjih pet, šest godina na književnoj sceni pojavilo se nekoliko žanrovski veoma različitih autora koji su skrenuli na sebe pažnju književne javnosti, među kojima su Lana Bastašić, čiji roman je bio u užem izboru za NIN-ovu nagradu, kao i neki koji su već članovi UKRS poput Danijela Gatarića i Jelene Glišić, a svojim odličnim književnim ostvarenjima nameću se pisci Branimir Kršić, Milan Rakulj, Aleksandra Marilović, Goran Gavrić, Vladana Perlić, Boris Maksimović, Nikola Paripović, Milan Vulić i drugi.

O nagradama

Koliko su književne nagrade relevantne danas i da li su ono bitno što može eksponirati laureata i istovremeno zaintrigirati čitalačku publiku na bolju prodaju knjiga?

I pored toga što smo sve češće svjedoci dodjele značajnih književnih nagrada knjigama po klanovskoj ili dnevno-političkoj neknjiževnoj osnovi, one su ipak nagrade i ukazuju na određeno književno ime ili knjigu koji se, u toj finalnoj poziciji izbora, nisu mogli naći slučajno. Nagrade su važne, pogotovo ako su pravične, jer uspostavljaju piramidu književnih vrijednosti u društvu. Sve je u rukama žirija i na njima leži svaka vrsta odgovornosti, a na nama koji konkurišemo ostaje da vjerujemo i kad sumnjamo, da su njihovi aksiološki aršini bili književni. Samo velike nagrade kod nas, poput NIN-ove, koja i sama doživljava svoju sve veću upitnost u javnosti, mogu pokrenuti i pokreću brojnu čitalačku publiku, ali uz dobro osmišljenu medijsku kampanju, što nije slučaj i sa drugim isto tako značajnim nagradama sa naših užih republičkih ili bh. prostora, gdje se za sve nagrade unaprijed stvara sumnja i proglašavaju pobjednici.

(Glas Srpske)