PREPOZNATLJIV GLAS RADIO TALASA: Slobodanka Vujanić četiri i po decenije u profesiji
Slobodanka Vujanić prepoznatljiv je glas domaćih radio talasa.
Imala je čast da svoje prve novinarske korake uči od tada najboljih radio spikera. Kako je bilo raditi kao radio spiker u to vrijeme kada je Slobodanka počinjala, koliko je ovaj posao izazovan, odgovoran, ali i lijep, saznajte u narednoj priči, prenosi RTRS.
Maturantkinja srbačke gimnazije, Slobodanka Vujanić izabrana je da učestvuje u emisiji lokalne radio stanice.
Taj dan promijenio je njene planove o upisu na Fakultet za fizičko vaspitanje i sport.
– S obzirom na to, da smo bili u studiju, a sa druge strane bio je i moj profesor, kada smo završili emisiju on mi je rekao:”Mala, pa ti ne možeš da ideš u Beograd i ne možeš da se baviš time što želiš. Ti si rođeni spiker. Da li je tebi jasno kakav glas imaš?” Ubrzo je Radio Srbac ostao bez spikera i oni su se sjetili mene i pozvali me kao ispomoć. Počela sam da radim i tu sam ostala sedam godina. I, onda, Radio Banjaluka raspiše konkurs za spikera, ja se prijavim, prođem audiciju… I tako sam počela – prisjeća se Slobodanka svojih prvih radnih koraka.
I tako – četiri i po decenije.
– Poziv spikera je izazovan, ali i lijep. Međutim, mora se zadovoljiti sve ono što treba da posjeduje spiker, a to je glas, dikcija. Da je glas foničan, da možemo interpretirati različite tekstove…
Smirenost, sigurnost, dobra priprema, to su poluge na kojima zasniva ovoj posao. Međutim, bilo je mnogo spontanih situacija tokom karijere kojih se i danas sa osmijehom prisjeća i o kojima rado priča.
Za svoj rad, trud i kvalitet dobila je brojne nagrade. Na jednu je posebno ponosna.
– Te, 2017. godine, obavijestili su me da sam jedna od dobitnica nagrade Branislava. Tako se zove taj fond koji dodjeljuje nagrade, a tako se i zvao prvi spiker Radio Smedereva. Svi smo bili iznenađeni, jer to nije nešto na što smo se pripremali. Јa sam te godine navršila 40 godina rada, a Radio je proslavljao jubilej – 50 godina postojanja – priča Slobodanka.
Za sve mlade, buduće novinare i one koji žele da se ostvare u ulozi radio spikera, ima savjet.
– Poručila bih im da ne žure, da što strpljivije nastoje da savladavaju tehnike koje su im potrebne za ovakav poziv. I kad se budu bavili ovim poslom, moraće stalno da uče, jer ja i danas učim. Јer, učenju nema kraja – poručuje Slobodanka.
Lijepo kazati riječ, bilo da se njome dobro ili loše govori, vještina je koju treba poštovati, to je potreba da se razumijemo i uzvažimo onoga kome govorimo.
(SB)
Oznake: Slobodanka Vujanić