Pretprazničko raspoloženje u Gerontološkom centru Banjaluka

Svi ukrasi na jelkama, korpice i kutije, koje zrače toplinom doma, djelo su vrijednih baka i djeda, stanara doma.

I to nije sve. Tegle od ajvara, koje bi inače završile u smeću, oni, uz malo boja i mnogo mašte, pretvaraju u čarobne vaze. Svaka nit vunice i komadić starog papira za njih je vrijedan materijal za stvaranje goblena, stolnjaka, slika. Stara garda ništa ne baca!

Tako oni oplemenjuju Gerontološki centar, kako se zvanično zove dom u kome živi 304 baka i deda.

U radno okupacionu terapiju, ili druženje uz ručni rad, nisu uključeni svi. Neki to ne mogu zbog narušenog zdravlja, drugi radije samuju uz tv program i dobru knjigu, ali oni koji dolaze, tu su svaki dan: čak i kad je svetac i kad se ne radi.

– Odložimo alate i igle za pletenje i heklanje, pa se smijemo i pričamo – objašnjava radna terapeutkinja Mirjana Janković. Ona i socijalna radnica Renata Dražić, psiholog Ljiljana Marjanović i glavna medicinska sestra Nadom Jukić uvijek su na raspolaganju bakama i dedama. I drugi zaposleni u centru, pomažu im u izradi rukotvorina, kojima ukrašavaju zajedničke prostorije, ili ih poklanjaju prijateljima.

Rad je dobrovoljan i pomaže im da što duže ostanu aktivni i psihofizički zdravi, a bake su i ovde vrijednije od deda. I ono malo vremešne gospode, koju smo zatekli u sobi za rad, pobjegli su od naših diktafona i fotoaparata. Gospođe su, naprotiv, bile nasmijane i pričljive.

-Ovdje sam 16 godina i baš mi je lijepo. Imam kćerku i dva unuka, stariji je već završio fakultet, postao je politikolog. Često mi dolaze, pa im pokazujem šta sam isplela – kaže Marija Gajilović (70). Njena koleginica Radoslava Mlinarević (76), još ne žuri s pohvalama. U domu je od avgusta, još je nova, kaže. Novi „kolačić“ je i Zorka Lukić (84), Banjalučanka silom prilika, koja žali za svojom, u ratu izgubljenim imanjem u Bosanskoj Krupi.

– Svi su ovdje divni prema nama, ali mi ovo druženje uz rad najviše znači. Podsjeća me na moju kuću, u kojoj sam othranila tri sina – kaže.

Svaka posjeta, poklončić, razgovor, izlet, mnogo im znači. Svaki izlazak za njih je pravi doživljaj. Još prepričavaju kako su, prije nekoliko dana, išle na frizuru u Frizersku akademiju „Željko“, pa se skockale, kao u dobra stara vremena. I još dobile na poklon knjige „EuroBlica“. Već se spremaju za tradicionalni novogodišnji koncert. U goste im dolaze tamburaši Zdravka Ćosića i dječica iz vrtića i škola. Spremju i poklone za Božić, ali ih malo muči nedostatak materijala.

– Uvijek nam treba vunice, konca, boja, teglica. Svako ko bi nam poklonio nešto od materijala, učinio bi veliko djelo – poručuje Renata Dražić.

Knjige najvrijedniji poklon

Kada je stigla ekipa „EuroBlica“ oči su im zaiskrile, a paket poklon sa više od 300 knjiga izazvao je pravo oduševljenje.

– Ovdje su knjige još uvijek in, za naše korisnike čitanje je pravi doživljaj – kaže terapeutkinja Mirjana Janković.

Penzionisana metalostrugarka Nevena Petrović, koja od djetinjstva dane i noći provodi čitajući, kaže da ljepši poklon nije mogla ni zamisliti.

(EuroBlic)