Prins u trezoru čuvao hiljade neobijavljenih pjesama

Muzička legenda Prins snimio je toliko mnogo muzike da bi mogao objavljivati po jedan album svake godine do kraja vijeka, piše CNN.

U Prinsovom trezoru navodno se nalaze na hiljade neobjavljenih pjesama koje je muzičar snimio za svog života. Trezor se nalazi u podrumu Prinsove nekretnine u Minesoti, u sklopu njegove izdavačke kuće “Paisley Park Records”.

Oko 70 odsto muzike koju je stvorio, Prins nikad nije objavio, sudeći prema podacima kojima raspolaže njegov saradnik Brent Fišer, a koji je to ispričao za Gardijan prošle godine.

Ovo je zapravo prilično zapanjujući podatak uzevši u obzir da je u posljednjih 40 godina Prins izdao 39 studijskih albuma, 4 live albuma, 13 EP-a, te 104 singla.

Prins je prodao preko 100 miliona primjeraka svojih albuma za vrijeme karijere, no njegovi producenti i saradnici navode kako se njegova najbolja muzika zapravo krije u trezorima. Ukoliko bi se ta muzika počela prodavati posthumno, albumi bi se najvjerovatnije prodavali u desetinama miliona primjeraka, što bi donijelo zaradu od nekoliko stotina miliona dolara.

Ipak, nije jasno da li je Prins želio da njegova muzika bude objavljena.

Prinsov bivši menadžer Alan Lids prošle je godine Gardijanu ispričao kako Prins jednog dana planira sve to zapaliti. Godine 2012, Prins je obećao da će 2013. godine “objaviti svaku dobru stvar iz trezora”, no to se nikad nije dogodilo.

Prins je bio izuzetno zaštitnički nastrojen prema svojoj muzici, a još uvijek se ne zna ko će naslijediti svu njegovu ostavštinu.

Mnogi su umjetnici i muzičari posthumno objavljivali svoje albume, a među njima su Notorious B.I.G., Kurt Kobejn, Marvin Gej, Dženis Džoplin, Džon Lenon i Eliot Smit.

Čak se i Dejvid Bouvi pripremao na to, a Frenk Zapa je tokom života uredio tako da njegovi albumi nakon njegove smrti 1993. godine budu objavljivani sve do 2015.

Ipak, u pitanju je proces koji najčešće ne ide vrlo glatko i po planu, te ga vrlo često odlikuju brojne trzavice, a jedan od primjera jeste i Tupak, koji nije napisao testament, pa se tako njegova majka borila za to da preuzme vlasništvo nad njegovom muzikom, pa je nakon njegove smrti napokon napravila izdavačku kuću i izdala pet posthumnih izdanja svog sina.

Prins je govorio kako muziku pravi kako bi se održao na životu. Mogao je živjeti od svoje muzike decenijama. No ukoliko njegov trezor ostane zapečaćen, njegovi obožavatelji će ga se morati sjećati po stotinama pjesama koje je zapravo objavio za vrijeme svoje 40-godišnje karijere.

(Klix)