Sport 11.01.2017.

Privatizacija jedini spas za naše klubove

ČITANJE: 6 minuta

Banjalučanin Aleksandar Vuković deset sezona gradio je igračku karijeru u Poljskoj, stekao veliko poštovanje, a dobro je upoznat sa sistemom po kojem rade tamošnji klubovi i smatra da je takav način rada jedini spas za ovdašnje timove, koji se više ne smiju oslanjati na pomoć grada i države.

Vuković je prvi pomoćnik trenera Jaceka Magiere, a pogodilo se da je od njegovog dolaska Legiji krenulo nabolje. Trenutno se nalazi na trećem mjestu tabele sa četiri boda manje od Jagelonije i Lehije, a pauzu u šampionatu Vuković je odlučio da provede u rodnom gradu. Prati stanje u svojim nekadašnjim timovima Borcu i Partizanu i smatra da se konačno moraju desiti promjene.

– Vidim da je Borac ponovo u pokušaju oporavka, a ja želim da se to desi, mada, gledajući stvari iz nekog pređašnjeg iskustva, teško je vjerovati da nešto može da se bitnije promijeni dok klub funkcioniše tako da očekuje pomoć grada i države. Slična je situacija, samo na višem nivou, u Partizanu. To je institucija na Balkanu, ali ima strašne probleme zbog nejasne vlasničke strukture. To u Evropi odavno funkcioniše na sasvim drugi način i mislim da je privatizacija jedino rješenje za klubove na ovim prostorima. Dok god budu zavisili od države koja i sama grca u dugovima, to neće funkcionisati na željeni način – istakao je Vuković.

Možete li da uporedite situaciju u našim klubovima sa onom u poljskim? Šta je potrebno da se promijeni kako bi i ovdje timovi krenuli naprijed?

– Reći ću vam jedan primjer. Grad je izgradio stadion koji koristi Legija, otprilike na tim osnovama kao što je Gradski stadion u Banjaluci, tako je i u Varšavi. Ali, Legija plaća godišnje gradu kiriju tri miliona maraka. Hoću da kažem kako to funkcioniše, da ne pričam o tome da tamo apsolutno niko ne očekuje, niti može da očekuje, pomoć od države i grada. Klub je samoodrživ, finansira se iz svojih izvora. Očigledno je privatizacija jedino rješenje. Ne vjerujem da ćemo u skorije vrijeme biti tako bogato društvo da možemo sebi dozvoliti da dajemo milione na vrhunski sport. Država može da pomogne sport u školstvu i da napravi terene oko zgrada, ali da plaća plate igračima koji zarađuju desetine hiljada maraka ili evra, mislim da je to iluzorno očekivati.

Sada ste desna ruka trenera Magiere, a tokom sezone vodili ste jedan meč u prvenstvu. Koliko Vam znači ta nova uloga u građenju trenerske karijere?

– Sve ide prirodnim putem, od pomoćnika koji više gleda sa strane i uči, do toga da sam prvi saradnik prvog trenera koji je bio moj saigrač i trener. Imamo sjajan odnos i uz njega imam mogućnost da napredujem i da se iskažem. Takođe, kada vam neko da velika ovlaštenja, onda je i odgovornost veća. Iskustvo vođenja jedne utakmice je bilo veliko za mene. Za godinu rada u Legiji imao sam priliku da učestvujem u velikim uspjesima i da napredujem u hijerarhiji. Veliki podstrek za ono što je preda mnom, trenersku karijeru tek počinjem. U procesu sam dobijanja licenci, za sada imam A licencu, a sljedeća je najviši stadijum UEFA pro. Imam ozbiljne i velike planove. Praktičan rad je iza mene, igračko iskustvo, a imam ambiciju da učim i napredujem sa teoretske strane.

Jesenji dio sezone bio je veoma turbulentan, ali i uspješan za Legiju. Kako ga Vi ocjenjujete?

– Nemoguće je ocjenjivati sezonu da ne pomenem cijelu godinu. Ukupno gledajući, ona je fantastična za klub. Prvo je osvojen Kup i titula, a na ulasku u novu sezonu imali smo najviše problema. Otišao je trener i nekoliko igrača. Bilo je potrebno vrijeme da se sve uklopi. Zahvaljujući plasmanu u Ligu šampiona spasili smo se od katastrofe. Vrlo brzo trener Besnik Hasi morao je da ode i od tog momenta desio se pomak. Do kraja 2016. sve je dovedeno na zavidan nivo, smanjili smo zaostatak za vodećim sa 12 na tri boda. Sistem takmičenja je kao u Srbiji, bodovi se dijele i vjerujemo da možemo osvojiti titulu.

Igrali ste Ligu šampiona u grupi sa Realom, Borusijom i Sportingom, te osvojili treće mjesto. Koliko ekipi znači iskustvo igranja ovog takmičenja?

– U Evropi je napravljen veliki rezultat i sveukupno smo prezadovoljni. Početak je bio jako loš, zbog toga što ekipa nije bila dovoljno spremna i uigrana. Kasnije smo u Varšavi odigrali 3:3 sa Realom. Bila je dobra utakmica u Dortmundu, visok poraz od 4:8, ali igrali smo muški fudbal i to je pozitivno odjeknulo u Evropi. Njima se nikada nije desilo da prime četiri gola u Dortmundu. Kruna svega je posljednje kolo protiv Sportinga u Varšavi, gdje nam je za prolaz u LE bila potrebna pobjeda i ostvarili smo je. Svi iz kluba su željeli da se to desi opet, a preduslov je da budemo prvaci u Poljskoj i sada krećemo da radimo na tome.

Put u Evropi nastavljate u Ligi Evrope, gdje ćete igrati protiv Ajaksa. Kakve su ambicije?

– Poslije iskustva u LŠ neke stvari se u glavama igrača i ljudi u klubu mijenjaju i ne osjećamo se inferiorniji u odnosu na Ajaks. Imaju prednost da je kod njih kraća pauza, ali mislim da možemo sa puno optimizma da nastupimo u tom dvomeču. Smatram da imamo svoje šanse i da Ajaksu neće biti lako da prođe. Ako bismo prošli njih, to bi bio fantastičan uspjeh.

Navijači velika snaga

Poljski navijači su dosta sličnim našim, prave odličnu atmosferu na utakmicama. Koliko Legiji znači vatrena podrška sa tribina?

– Velika snaga Legije su njeni navijači. Temperament i atmosfera na stadionu su zaista balkanski, iako pričamo o istoku Evrope. Imamo fantastične navijače, najbolje u zemlji, atmosfera je uvijek na najvišem mogućem nivou, osim kada se dešavaju incidenti kao protiv Dortmunda, kada nas je UEFA drastično kaznila. Zbog toga smo protiv Reala igrali pred praznim tribinama. To je bio veliki udarac za klub i za sve iskrene navijače.

Želja klupa Partizana

Veliki ste navijač Partizana, u kojem ste nekada igrali. Da li biste voljeli postati trener “crno-bijelih”?

– Imam visoke ambicije, a Partizan je veliki klub i svaki trener bi volio biti na klupi takvog kluba. Ja sigurno što prije, jer sam veliki navijač, mada treba istaći da kao trener čovjek mora biti iznad navijačkih pobuda. Mogu da kažem da mogu sebe da vidim u radu sa nekim drugim klubom, ne mora to da bude Partizan. Sigurno je jedno, ne vidim sebe kao trenera Crvene zvezde, s te strane ta navijačka crta postoji.

(Glas Srpske)