Prosvjetarima sve teže da održe disciplinu učenika
Zbog osnovaca i srednjoškolaca koji se nedolično ponašaju na času, profesori više energije potroše da održe mir u učionici nego da predaju novu lekciju.
Prosvjetari govore da im je sve teže raditi sa djecom, da skoro u svakom odjeljenju ima đaka koji se nasilno ponašaju, lome namještaj, galame, vređaju starije, međusobno tuku, čak i samopovrjeđuju.
– Ne smijemo da ih udaljimo sa časa i damo im neopravdani, kao ranije, a to je znalo da zabrine đake posebno ako im se nakon toga smanji vladanje. Sada nema „kazne“ za njih, šaljemo ih na razgovor kod psihologa, ali oni poslije opet ponove isto. Zbog svega ispaštaju vredna deca, sa kojima nemamo vremena, ni uslova da radimo – ispričala nam je jedna profesorka u srednjoj školi.
Kako „izaći na kraj“ sa učenicima neodličnog ponašanja, pitaju se i u osnovnim školama. Najpopularnija mera je premještanje đaka u drugu školu, ali svi su saglasni da to nije nikakvo rješenje.
– Svake godine nama dođe neko dijete iz druge škole, ali mi to nismo primenjivali, jer smatram da naš „problem“ ne treba samo dati drugoj školi da rešava. Takođe, pokazalo se da tu nema nekakvih rezultata i mi smo čak predlagali da se zabrani prebacivanje đaka – rekao je direktor OŠ „Borisav Stanković“ Rade Krecelj.
U ovoj školi, kaže imaju problema sa jednom generacijom nestašnih učenika, zbog čega su rasformirali postojeća odjeljenja i napravili nova i nadaju se da će takva mjera imati pozitivne efekte.
Psiholog u Građevinskoj školi Olgica Čikić, pojašnjava da se od profesora traži da razume učenika i da mu ponudi dodatnu pomoć, a ako to ne uspe, onda se uključuju pedagog i psiholog i kroz razgovor pokušavaju da dođu do uzroka ponašanja.
– Nije cilj dijete odstraniti sa časa, niti da se disciplinuje kaznom, mi smo obrazovna institucija i moramo pokušati prvo da popravimo šta ne valja u ponašanju i da dijete naučimo da izabere između dobrog i lošeg – naglašava Čikićeva.
Ona pojašnjava da djeca prolaze kroz razvojne faze kada je prirodno da pokazuju dozu agresivnosti, ali činjenica je, dodaje, da su mlađi danas mnogo više izloženi negativnim sadržajima i nasilnim scenama, što utiče na njihovo poimanje dobrog.
Dodatni problem, kažu u školama, je što nekada nemaju čak ni podršku roditelja da se sa njihovom djecom radi i priča, pa ima situacija kada u pomoć zovu i Centar za socijalni rad.
– Iz našeg iskustva je evidentno da je disciplinska mjera „premeštaj u drugu školu“ potpuno nesvrsishodna jer nemamo gotovo ni jedan primer da je postigla željeni efekat nego je suprotno tome „proizvela“ niz drugih problema većinom u ponašanju – zaključila je psiholog u Centru Violeta Rožić Dunović.
Izmještanje je kazna
– Premještanje u drugu sredinu je sredstvo kazne, a to su djeca koju treba prigrliti, prihvatiti, stimulisati zdrave potencijale, te ukoliko je riječ o takvom djetetu, izmeštanje je kontraproduktivno. Ukoliko je riječ o negativnom uticaju sredine na dijete, to može biti korisna mera, ali u tom slučaju ne treba biti kaznena, već socijalno stimulativna mjera – pojasnila je Irena Spasojević, psiholog u jednom privatnom savjetovalištu.
(EuroBlic)
