Prve riječi Veljka Paunovića: “Ovu priliku nisam smio da propustim”
Foto: FSS
Veljko Paunović je i zvanično postao selektor Srbije, jer je ovog prijepodneva u Sportskom centru u Staroj Pazovi zadužio opremu fudbalske reprezentacije.
U posljednje dvije kvalifikacione utakmice za Svjetsko prvenstvo, “A” reprezentaciju Srbije vodiće čovjek koji je omladinsku selekciju prije 10 godina popeo na krov svijeta na Novom Zelandu.
Sada je ponovo tu – da vjerom, radom i energijom pokuša da probudi ono najbolje u srpskom fudbalu.
Selektor Veljko Paunović objavio spisak igrača za utakmice Srbije sa Engleskom i Letonijom
“Od kraja 2015. godine, skoro deset godina nisam bio u Sportskom centru u Staroj Pazovi. Osjećam se prijatno kao i tada. Mnogo lijepih sjećanja… malo sam uzbuđen. Drago mi je što u Sportskom centru vidim ljude sa kojima sam i tada sarađivao, što su i dalje u Savezu i što imamo priliku da ponovo budemo dio zajedničke misije i novog zadatka”, bile su prve riječi Veljka Paunovića rečene u intervjuu za zvaničan sajt FSS.
U nastavku vam prenosimo razgovor.
Koliko Vam je bilo važno da u ovim okolnostima pokažete da patriotizam ima prednost nad svim drugim izazovima u karijeri?
“Prilika ne bira trenutak, ali se ova ukazala u momentu kada je ostalo upražnjeno mjesto selektora. Ja sam upravo završio jedan projekat i otvorila se mogućnost. Nije bilo puno vremena, odluka je morala brzo da se donese. Kockice su se poklopile. Moja dužnost je bila da odgovorim na poziv što je brže moguće, da dođem u Beograd i stavim se na raspolaganje reprezentaciji”.
Kako ste doživjeli poziv FSS – kao izazov, obavezu ili emotivnu dužnost?
“Sve to u nekoj određenoj mjeri. Odmalena sam privržen reprezentaciji. Bio sam igrač, reprezentativac, ali nisam ostvario san da odigram onoliko utakmica za državni tim koliko sam želio. Kao trener i selektor, taj osjećaj se vraća. Prevashodno zbog ovih momaka koji se nalaze na fotografiji iza nas – sa Novog Zelanda. Možda je ovo i posljednja prilika da se ponovo nađemo na zajedničkom zadatku, kao prije deset godina. Nisam smio da je propustim. U očima javnosti ovo je težak zadatak, ali znam da postoji grupa momaka koji znaju kako se pobjeđuje i znaju kako da plovimo kroz ove nemirne vode. To mi uliva sigurnost da ćemo napraviti zajedništvo i sve što je potrebno za uspjeh. Idemo svim srcem”.
Poznati ste po tome da vjerujete u tim, čak i kada su okolnosti teške. Kako tu energiju prenosite na igrače?
“Polazim uvijek od sebe. Autentičnost, vjera u sebe. Kada vjerujete u ono što radite i u ljude koji vas okružuju, nema potrebe da tražite velike riječi i izvor motivacije. To postaje prirodno stanje sigurnosti i samopouzdanja koje se prenosi na cijelu ekipu”.
Kada se osvrnete na 2015. i svjetsko zlato sa omladincima – šta iz tog iskustva možete da prenesete sada, na seniorski tim?
“Gotovo da ne prođe mjesec, a da ne pogledam neki video sa Novog Zelanda. Uvijek sam imao živu sliku da ćemo jednog dana ponovo sarađivati. Nikada nisam zaboravio te momke, ni odakle smo krenuli. Poslije tog Svjetskog prvenstva napravio sam jedan klip – naš put do trofeja. Gledao sam ga često, i danas, kad ga se sjetim, uvijek me obuzme isto uzbuđenje. Radujem se što ću sarađivati i sa nekim momcima koji nisu dio te generacije, ali takođe posjeduju šampionski potencijal”.
Kakve su bile reakcije tih igrača kada ste im javili da ponovo preuzimate reprezentaciju?
“Osjetio sam uzbuđenje i ponos. Žao mi je što je nekoliko njih povrijeđeno i nisu mogli da se odazovu pozivu, a veoma su bitni za grupu, bitni za koncepciju tima, kako u tehničkom i taktičkom, tako i u ljudskom smislu. Ali reakcije su bile divne. Tih deset godina smo ostali u kontaktu — bodrili se tokom povreda, čestitali jedni drugima na uspjesima, dijelili trenutke. Čuo sam od Bate Mirkovića koji je vodio reprezentaciju u Andori da su momci i dalje sjajni profesionalci, da se međusobno poštuju, veruju jedni drugima, da ih i dalje krasi onaj isti entuzijazam. Sjećam se kada smo se opraštali poslije Novog Zelanda, rekao sam im da bih volio te vrijednosti da zadrže šta god da se desi u njihovim karijerama. Zato me je Batina informacija silno obradovala. Ponosan sam na njih”.
Prvi rival je Engleska, potom Letonija – dva potpuno različita izazova. Kako pristupate pripremi?
“Prva utakmica je uvijek najvažnija. Maksimalno smo fokusirani na Englesku – reprezentaciju koja je već obezbijedila plasman i dominirala tokom kvalifikacija. Nisu primili nijedan gol, njihovi napadači nisu imali milosti. Biće to najteži mogući protivnik. Ali u fudbalu je uvijek 11 na 11. Srce, vjera i priprema često prave razliku. Želimo da budemo hrabri, pametni, organizovani i da vjerujemo do kraja”.
Vaš otac, Blagoje Paunović, bio je dio reprezentacije koja je 1968. godine u Firenci zabilježila posljednju pobjedu u duelima sa Engleskom.
“Da, i predsjednik Džajić je tada postigao gol. Sjećam se tih snimaka, slušao sam tatine priče. To je bio veliki dan za naš fudbal. Engleska je tada bila aktuelni svjetski šampion. Pobijedili smo ih tada – hajde da damo sve od sebe i sada. Fudbal uvijek pruža novu šansu, a na nama je da budemo vrijedni i dostojni da je zaslužimo”.
Šta za vas predstavlja “srpski fudbalski identitet“ – nešto što treba da se vidi na terenu?
“Da budemo organizovani, disciplinovani, hrabri i da pokažemo svoj talenat. To su četiri stuba. Redosljed nije bitan, uvijek jedan od njih dođe više do izražaja. Tek kad spojite sva četiri, dobijate i onaj peti, u fudbalu možda i najvažniji – pravo da se sreća okrene na vašu stranu. Znam iz ličnog iskustva, što igračkog, što trenerskog, u velikim utakmicama sreća može biti presudan faktor, ali samo ako ste ispunili prethodna četiri preduslova”.
Ako biste morali u jednoj rečenici da opišete svoju trenutnu misiju na kormilu reprezentacije, kako bi ona glasila?
“Imali smo slogan na Novom Zelandu, a važi i danas: Bog svoje najteže misije daje svojim najboljim izabranicima”.
Šta biste pred izlazak na Vembli poručili igračima, a šta navijačima, koji uvijek očekuju više i nikada se ne predaju?
“Poruka je ista za sve: da vjerujemo jedni u druge, da damo sve od sebe i da ne odustajemo nijednogtrenutka. Da budemo najbolja verzija sebe i da vjerujemo u uspjeh – u saigrača, u grupu i u podvig koji jurimo zajedno”, jasan je Paunović.
Oznake: Reprezentacija, Selektor, Srbija, Veljko Paunović
