Politika 04.01.2016.

Prvi sindikalac Srbije o borbi za prava radnika: Mišićeva je uradila sve što je mogla

ČITANJE: 4 minute
ljubisav orbovic
Ljubisav Orbović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, tvrdi da bi sindikalci u svim državama nastalim raspadom SFRJ trebalo da počnu ozbiljno razmišljati o alternativnim načinima borbe protiv zakonskih rješenja kojima se smanjuju prava radnika, poput zajedničkih protesta ili, čak, o izrastanju sindikata u političku organizaciju!

Orbović, između ostalog, ističe da su Savez sindikata RS i njegova predsjednica, Ranka Mišić, učinili sve što su mogli kako bi u Srpskoj bilo spriječeno usvajanje za radnike nepovoljnog zakona o radu.

Orbović podsjeća da su gotovo identično iskustvo sa sličnim zakonskim rješenjem imali sindikalci i radnici u Srbiji.

– Na identičan način kao u Srpskoj Zakon o radu u Srbiji donesen je prije godinu i po dana. Sindikatima su nametnuta rješenja na koja nisu imali pravo da iznose bilo kakve primjedbe – tvrdi Orbović.

Da li su sindikalne vođe u RS propustile priliku da urade više kada je riječ o rješenjima koja se navode u novom Zakonu o radu? Iz Vlade RS poručuju da je Savez sindikata RS odbio da učestvuje u pregovorima.

– Siguran sam da to nije istina! Znam koliko dugo su moja koleginica Ranka Mišić i ostale kolege iz Saveza sindikata RS radili na tom zakonu i koliko su se trudili da taj zakon bude bolji za radnike. Njima su jednostavno nametnuta rješenja bez prava da iznesu bilo kakve primjedbe.

U Srbiji ste sredinom jula 2014. već prošli kroz cijelu tu priču. Postoje tvrdnje da je novi Zakon o radu RS doslovno prepisan iz vaše zemlje.

– Ne znam da li je isti zakon prepisan, ali je sigurno da među njima ima dosta dodirnih tačaka. I u Srbiji je usvajanje zakona išlo po skraćenom postupku. Međutim, kod vas u Srpskoj se dogodilo nešto što je nezapamćen presedan.

Na šta mislite?

– Na neviđenu sramotu da se predsjednica sindikata izvlači iz skupštinske sale! Vandalizam takve vrste je potpuno neprimjeren! Prvo, radi se o ženi. Drugo, riječ je o predsjednici sindikata koja je imala pravo da pred parlamentom iznese stavove sindikata. Poslanici su ljudi koje su birali radnici. Da li će njeni stavovi nekome da prijaju ili ne, to je nešto drugo. Garantujem vam da radnicima u RS usvojeni Zakon o radu neće prijati.

Iz vašeg iskustva, šta donosi novi Zakon o radu? Da li je u Srbiji došlo do povećanja broja otpuštenih radnika nakon usvajanja sličnog zakona?

– Došlo je do otpuštanja, ali ono nije bilo toliko drastično po samoj sili tog zakona, jer je u Srbiji već trajalo otpuštanje po osnovu tehnološkog viška. Imali smo jedan veliki incident u Novom Sadu gdje je poslodavac primao radnike po partijskoj liniji, njih 65, a onda je poslije toga otpustio 19 radnika iz nekog ranijeg perioda, bez ikakvog obrazloženja! Među otpuštenima je bilo 11 visokoobrazovanih ljudi. Mogućnost laganog otpuštanja novim zakonom je takva da sada poslodavac bez ikakvih problema može da otpušta radnike.

U svim državama nastalim raspadom SFRJ usvajani su zakoni o radu na sličan način. Radnici i sindikalci su se bunili, protestovali, štrajkovali, ali bez ikakvog uspjeha. Da li to znači da je sindikat, ovakav kakve jeste, izgubio smisao svog postojanja?

– Očigledno je da u ovom trenutku nemamo adekvatan odgovor i da će nešto morati da se mijenja. Često se razgovara o tome da je jedino rješenje ulazak u političku borbu kroz koju bi ovi problemi mogli biti riješeni. Moje mišljenje je da treba praviti razliku između političkih partija i sindikata, ali, jednostavno, šta nam je činiti ako nema socijalnog dijaloga i ako je jedna strana spremna da uradi sve što hoće bez dogovora s drugima? Možda je uključivanje u politiku zaista jedino rješenje.

Da li ste sa svojim kolegama sindikalcima iz zemalja u okruženju razmišljali o zajedničkoj saradnji u borbi za zaštitu prava radnika?

– Iskreno, razmišlja se o tome da u jednom danu radnici u svim bivšim jugoslovenskim republikama naprave zajednički protest, kao znak nezadovoljstva zbog svega što nam se događa. To je jedan od načina kako bi trebalo da se borimo, jer ako ništa ne uradimo nastaviće da donose zakone kojima se ukidaju prava radnika.

(Press)