Računaju na njih

PIŠE: Slavko Mitrović

Odavno je na sceni rušenje Republike Srpske i njene izborne pobjedničke vlasti sa Miloradom Dodikom i SNSD-om na čelu.

Čine to na razne načine, manje-više stalno, a pojačavaju u predizbornim godinama. Od izbora 2006. godine opozicija u Republici Srpskoj je – opozicija. Nikad se ne zapitaju zašto ih narod ostavlja na vječitom čekanju, očekujući samo da popunjavaju manji broj mjesta poslanika i odbornika? Valjda zato što svojim djelovanjem svakodnevno dokazuju da su zapravo opozicija Republici Srpskoj i njenoj većinski izabranoj vlasti, koja uzastopno dobija povjerenje naroda već deset puta. Ej, deset puta ta opozicija ide u izbore da bi bila opozicija, kako je to odavno potvrdila jedna od njihovih liderki. Zašto? Ona kaže – da bi mogli napadati vlast i ukazivati na njene greške! Opozicija bi da odmah zasjedne na vlast bez izbora, da ih poguraju stranci i ulica, ali imaju drugi problem. Nesposobni su i nespremni da preuzmu odgovornost za ekonomsko-socijalno stanje, a boje se narodnog gnjeva zato što bi prihvatali sve ono što je želja pobratimskog političkog Sarajeva.

S koca i konopca

Opozicija, oličena u SDS-u, PDP-u, raznim listama i nezavisnim listićima, godinama radi na rušenju Republike Srpske, i opet ništa. Oni su izvođači radova koje kreiraju političko Sarajevo i stranci koji se u sve miješaju, baš kao margarin iz TV reklame. Glavni oslonci su im PDP kao strana agentura i, nažalost, SDS. Tu su i drugi izdanci neprijateljstva prema institucijama Republike Srpske – Narodnoj skupštini, Predsjedniku Republike, Vladi i drugim organima Srpske. Sve te ustavne organe većinom glasova birali su građani Srpske i to kroz niz od deset prethodnih izbora. Opozicija oličena u svojim rukovodstvima, koje vode zapetljanci, drekavci i pokondirene tikve, velika je sramota ne samo za članstvo tih stranaka već i za Republiku. Uz takvu opoziciju Republici Srpskoj, glasne su i tzv. “nevladine organizacije” na jaslama stranih vlada, zatim pojedini mediji i portali, “analitičari i eksperti” kao dežurni pljuvači. Svi oni, svaki dan su na zadatku. Čine više nego što njihovi poslodavci očekuju za pare koje im daju. Čim zinu, znate šta će reći ili napisati protiv Republike Srpske kojoj godinama broje zadnje dane, propast, prizivaju optužnice i zatvor za Dodika i njegove saradnike. Perjanice koje mrze i samo postojanje Srpske u Srbiji su Dušan Janjić i Boško Jakšić, u Hrvatskoj Davor Đenero i “Jutarnji list”, u Sloveniji onaj “idi­ mi – dođi ­mi” institut. Sarajevo je prepuno takvih, pa bi spisak bio predugačak. Ima njih i kod nas, ali taj jad je srpska sramota. Radi se uglavnom o poluinteligentima kojima mržnja ne dozvoljava da dobace ni do inteligentnog nagađanja. Sve njihovo smeće kojim zatrpavaju medije godinama promašuje metu.

SDS i PDP kao produžena ruka SDA

Kontinuitet saradnje SDS-a, PDP-a i cijele kvislinške bulumente sa rušilačkim sarajevskim strukturama, što bošnjačkim, što ambasadorskim, vidljiv je godinama. Čak je i za prošle izbore 2022. godine Mirko Šarović, tadašnji predsjednik SDS-a i najbolji Bakirov ministar, jasno rekao: “Naši ključni partneri u ovom trenutku su samo stranke u Federaciji BiH i to moram da naglasim”. Nije to od juče, već je rezultat dugogodišnje saradnje opozicije sa strankama iz Federacije BiH i sa strancima koji rade godinama na otimanju nadležnosti Srpskoj i uvođenju sankcija. Upamćeno je kako je predsjednik SDS-a i njihov sadašnji delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Mladen Bosić, kao predsjednik SDS-a, hvalospjevno dočekan na sarajevskom Fakultetu političkih nauka. Tada je dekan tog fakulteta Šaćir Filandra rekao da je bitna stvar to što je predsjednik SDS-a došao u Sarajevo i razgovarao sa studentima. Filandra ushićeno zaključuje: “SDS je danas vodeća opoziciona partija u Republici Srpskoj koja formira blok stranaka sa jasnom probosanskom političkom agendom”. Podrazumijeva se – protiv Republike Srpske.

Koliko je jaka koalicija SDS-a i PDP-a sa SDA, najbolje ilustruje nekoliko primjera. Na šestom Kongresu SDA, održanom u maju 2015. godine, kao gosti su učestvovali Predrag Kovač, tadašnji zamjenik predsjednika SDS-a, i Branislav Borenović, predsjednik PDP-a, koji je sa govornice srdačno pozdravio kongres, hvaleći se desetogodišnjom saradnjom sa SDA iako je i tada promovisana SDA politika unitarizma. Na izborima 2014. zahvaljujući bošnjačkim glasovima Mladen Ivanić, kao kandidat PDP-a i SDS-a, pobijedio je Željku Cvijanović za koju je glasala većina srpskih birača. O tome su svojim izjavama svjedočili brojni bošnjački predstavnici. Tako Hakija Meholjić, visoki funkcioner SDP-a BiH, kaže: “Jesam, glasao sam za Ivanića. Svi Bošnjaci su imali direktivu da podrže kandidata koalicije SDS-PDP za člana Predsjedništva. Tako je bilo u Srebrenici, ali i drugim sredinama”. Da su Bošnjaci donijeli pobjedu Ivaniću, uprkos njegovom pokušaju da to demantuje, najbolje govore činjenice, odnosno podaci CIK-a o potvrđenim rezultatima opštih izbora za člana Predsjedništva BiH iz 2014. godine. Admir Čavka, bošnjački poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kaže: “Mi Bošnjaci smo presudili u izboru Mladena Ivanića da postane srpski član Predsjedništva BiH. Mi smo ga de fakto izabrali. Zna se kako smo to radili i kakvu smo kampanju vodili i kako smo izabrali Ivanića”.

Ne čudi zato što se Mladen Ivanić, tadašnji član Predsjedništva BiH, u Zenici na tribini mladih pod zastavom SDA hvalio svojom ulogom u prenosu nadležnosti sa Republike Srpske na BiH i to onih ključnih – iz oblasti poreza, vojske, pravosuđa, obavještajne službe. Kako je to govorio britanski namjesnik Pedi Ešdaun: “Uzmite Republici Srpskoj vojsku, policiju, poreze i ona će sama uvenuti”. Sada je na udaru i imovina koja po Ustavu BiH pripada Republici Srpskoj na 49 % teritorije, a nikako i nigdje ne piše da BiH ima imovinu. Ali kada je u pitanju imovina, onda nema razlike u izjavama bošnjačkog prvaka Denisa Zvizdića i Milana Milićevića, predsjednika SDS-a. Kažu dva mudraca – da osim BiH i vlasnici budu i lokalne zajednice. Nema Republike Srpske, jer je nepotrebna i političkom Sarajevu i SDS-u.

Njemačko-američka koalicija 2014. godine

Još 2010. godine sarajevski mediji su objavili da “Njemačka sumnja da se od Bosne i Hercegovine ikada može napraviti funkcionalna država”, što je pisalo u tajnim dokumentima američke diplomatije koji su objavljeni na internet stranici “Vikiliksa”. Kristof Hojcgen, savjetnik kancelarke Angele Merkel za nacionalnu bezbjednost, u razgovoru s pomoćnikom državnog sekretara SAD Filipom Gordonom rekao je da je “pesimista da će se od BiH ikada moći napraviti funkcionalna država”. Iako nije vjerovao u BiH, Hojcgenu nije smetalo da se u ime Njemačke upliće u unutrašnja pitanja “suverene, međunarodno priznate BiH”. Pripreme su počele godinu dana prije opštih izbora 2014. godine. Čak je i potpisana zajednička deklaracija od strane SDA (Bakir Izetbegović), SDS-a (Mladen Bosić), PDP-a (Mladen Ivanić), HDZ-a (Dragan Čović), HDZ-a 1990 (Martin Raguž). Bilo je više polutajnih sastanaka u Berlinu na kojima su učestvovali ispred SDA potpredsjednik Senad Šepić, a Igor Crnadak ispred PDP-a. Vukota Govedarica iz SDS-a nije smio otići, ali se SDS pridružio njemačkom planu. Rezultati opštih izbora 2014. pokazali su takvo grupisanje. U pripreme je bila uključena i američka strana. SDS-ov lobista u SAD bio je Reuf Bajrović, bošnjački građanski šovinista koji je na sve strane hvalio SDS i zagovarao njegov ulazak u vlast na nivou BiH, pri čemu je u Američkom institutu za mir predložio da administracija SAD ostvari “potpunu saradnju sa SDS-om. SDS je možda stranka koja stoji iza genocida u Srebrenici, ali za potrebe udaljavanja BiH od Rusije i oni mogu da posluže”, rekao je Reuf Bajrović u Vašingtonu 2014. u seriji gostovanja i naveo da je “Milorad Dodik najbliži Putinov saveznik na Balkanu i da Zapad, ako ne želi ukrajinski scenario, mora podržati SDS. Američka vlada i EU trebalo bi da podrže bilo koju stranku iz Srpske koja će dozvoliti da BiH uđe u NATO. Mislim da bi SDS trebalo da bude uključen u to. Tačno je da je ta stranka u suštini organizovala genocid, iako je sada vodi druga ekipa, ali s obzirom na to u kom pravcu Dodik ide u posljednjih šest-sedam godina, čak je i SDS postao prihvatljiva opcija”, navodi Bajrović.

Iako je na izborima u oktobru 2014. u Republici Srpskoj pobijedila SNSD-ova koalicija, parlamentarnu većinu na nivou BiH kao i Savjet ministara, SDA je formirala sa izbornim gubitnicima SDS-om i PDP-om, kako je i planirano njemačko-američkim planom.

Jedna za Ivanića, druga za Tačija

Ivanićevom PDP-u još prilikom osnivanja određena je i strana i politika koju će voditi. Ne treba zaboraviti da su u jesen 1999. godine na Balkanu osnovane dvije stranke sa istim imenom: Partija demokratskog progresa. Jednoj je predsjednik Mladen Ivanić, a drugoj Hašim Tači. Iduće godine Tači je morao promijeniti naziv svoje partije u Demokratska partija Kosova. Da se zna ko je strancima bio važniji. Tu orijentaciju PDP-a su ubrzo uvidjeli oni koji su se poveli za Ivanićem, pa su je napustili profesori univerziteta, osnivači, poslanici, ministri. Sa Ivanićem su ostali neki mediokriteti vrbovani još prilikom dolaska IFOR-a u BiH. Poznato je da su se SAD posebno brinule za Igora Crnatka, pa je u depeši američke ambasade u Sarajevu pisalo: “Crnadak se dokazao kao snažan i proaktivan srpski glas kada je u pitanju podrška agendi za pridruživanje NATO paktu i američkim bezbjednosnim interesima u Bosni i Hercegovini”. Crnadak je bio ministar spoljnih poslova u Savjetu ministara iako njegov PDP nije imao nijednog poslanika. Ivanićev izabranik je u potpunosti odgovarao Bakiru Izetbegoviću, baš kao i Mirko Šarović i Dragan Mektić, druga dvojica ministara gubitničke koalicije, koji su zauzeli mjesta za udaranje po Republici Srpskoj. Za to su dobili titule najboljih Bakirovih ministara.

Nestabilna BiH je djelo stranaca

Takozvana i samozvana međunarodna zajednica godinama u BiH održava nestabilnost. Pri­ tome je to više djelo zapadnih ambasadora u Sarajevu, nego njihovih centrala. Visoki predstavnici su bili njihov instrument umjesto da budu službenici strana potpisnica Aneksa 10. koji im samo pomažu u uspostavljanju mira i demokratskih institucija u skladu sa Ustavom BiH. Činili su suprotno kršenjem Dejtonskog sporazuma, otimanjem nadležnosti Republici Srpskoj kroz nametanje neustavnih zakona, prevare i podvale. Vjeran saradnik im je bio i Ustavni sud BiH koji je uvijek većinom glasova dva Bošnjaka i tri stranca potvrđivao neustavne odluke visokih predstavnika.

Kada je Republika Srpska odlukama Narodne skupštine krenula u postupak vraćanja svojih ustavnih nadležnosti i zaštitu svojih interesa po Dejtonskom sporazumu, čime bi BiH bila vraćena na ustavna podešavanja kao jedino moguća za opstanak i razvoj, stranci su aktivirali vječitu opoziciju – SDS i PDP – da se tome suprotstavlja, a Dodik je dobio američke i britanske sankcije. Znaju dobro strani kreatori da srpsko nejedinstvo slabi i urušava Republiku Srpsku, kao što to zna i rukovodstvo tih stranaka. Ali zadatak je dobijen i oni ga izvršavaju. To je potvrdio specijalni američki izaslanik Gabrijel Eskobar koji je pred američkim Kongresom potvrdio da je od opozicije tražio da ne podrži zahtjeve za vraćanje nadležnosti. Nakon toga lideri opozicije u Republici Srpskoj izjavili su kako ne podržavaju poteze Srpske u vraćanju nadležnosti i zaštiti statusa Republike. Baš onako kako i sada SDS i PDP ne žele da stanu u odbranu ustavne institucije i pozicije predsjednika Republike Srpske. Da li je moguće da oni koji su bježali sa sjednica Narodne skupštine kad god je na dnevnom redu bila zaštita njenih dejtonskih nadležnosti, sada svaki dan glagoljaju i tumače zaključke za koje nisu glasali. Moguće je. Borenović i Crnadak to potvrđuju.

Naopaki Ćurak

Skoro se govorom mržnje oglasio Nerzuk Ćurak, “doktor političkih znanosti, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, esejist, znanstveni publicist, novinar, urednik, javni intelektualac, mirovni aktivist”, (kako sam sebe opisuje), koji u skorašnjem tekstu piše: “Dejtonska Bosna ispostavlja se kao najveća nagrada krajiško-orijentalnog despota Dodika. Ipak, nije zadovoljan ovaj oblaporni politički hrmpalija. Njegova teritorijalna halapljivost zvoni na uzbunu? Treba ovo tkanje secesije zaustaviti (unutrašnjom pobunom u RS te vanjskom i federalnom podrškom toj pobuni) dok Dodik i njegova antiustavna i antidejtonska kamarila nisu počeli sa balvan revolucijom”.

… i k(riminalna) š(tetočina)

Lice kš, povremeno neuračunljivog ponašanja, a vječno gladno moći i para, zvanično korumpiran platom i privilegijama, umislilo je svašta – da ne smiješ ništa reći protiv njega i njegove pameti, jer ćeš zaglaviti u zatvor od šest mjeseci do pet godina. Našli se i sepsa-ambasadori koji ga stalno podbadaju hvaleći njegovu pamet i zvanje, baš kao budalinu u Andrićevim pričama. U neustavnom pravosuđu BiH nađe se za tu priliku i kakav tužilac sa orasima u džepu da podigne optužnicu, pa i sudija iz Orićeve odbrane i haške OHR birokratije. Da presudi Srpskoj, a ne samo Miloradu Dodiku i Milošu Lukiću. Kako Mišo reče: “Bla, bla, blago budalama”.

(Glas Srpske)