Radio ostao vjerni suvozač
Vrijeme kad su se sa strepnjom na radio-prijemnicima očekivali dnevnici, ratni izvještaji ili rezultati omiljenih fudbalskih liga daleko je iza nas.
Ipak, uprkos činjenici da su primat u informisanju preuzeli masovni mediji, a posebno sveprisutne i dostupne globalne internet-mreže, radio-stanice i dalje žive. Doduše, ne više kao osnovno sredstvo informisanja, ali svakako kao suvozač u vožnji, asistent u kuhinji dok spremamo ručak, “kolega” u kancelariji i prijatelj na kafi…
– Radio i dalje ima tu magičnu moć da se zavuče ljudima u dom, u srce, šta god radili. Radio će živjeti, ali neće sve radio-stanice preživjeti. Samo one koje budu donosile stav na aktuelne teme, kroz humor, jednostavne analize, bez mnogo faktografije, i koje budu nudile odgovore na pitanja koja se nameću na jednostavan način, nastaviće da postoje – priča, za “Novosti”, spiker na Big radiju Zorica Dragonjić, pišu ”Novosti”.
Mnogi radioljupci danas sa sjetom pričaju o nekadašnjim radio-emisijama kojih više nema. Ali iskreno, razmišljam da li bi iko u ovom vremenu slušao voditelje s tim pristupom i načinom priče. Danas je ono što su radio-voditelji donosili slušaocima nekad dostupno na internetu u svakom trenutku, te se u startu gubi smisao i čar tih starih emisija.
Direktor i glavni i odgovorni urednik Radio Gradiške Pejka Medić smatra da će biti medija dok je i ljudi, ali da opstanak pojedinih radio-stanica zavisi od same strukture koja se bavi uredničkom politikom.
– U vrijeme kad sam ja, kao neko ko je već imao 12 godina iskustva na radio-stanicama, dospelja na direktorsko i uredničko mjesto na Radio Gradiški, stanje je bilo alarmantno, a novinari i cijela ekipa letargični i poluzainteresovani, kako za sam rad, tako i za sudbinu ovog medija. Prenosile su se vijesti sa Srne, između nekoliko muzičkih blokova, i to je bio sav domet. Sudbina je bila izvijesna – kraj cijele priče. Ipak, nakon što sam dobila odgovornu funkciju, imala sam i profesionalnu, ali i moralnu dužnost da animiram ljude oko sebe i radio ponovo učinimo živim, bliskim slušaocima – priča Medićeva za “Novosti”.
Ponovo su pokrenuli su emisiju “Tribina”, u kojoj se slušaoci uključuju sa svojim idejama, mišljenjima i komentarima na aktuelne teme, i na taj način ponovo su zadobili deo izgubljenog povjerenja. Do prije tri godine dešavalo se da nemaju nijedno uključenje, a danas ih imaju 30-40 po emisiji.
– Zaposlila sam još jednog radnika i pokrenuli smo ideju osnivanja savske mreže, zajedno sa ostalnim lokalnim radio-stanicama. Izbacili smo tuđe a ubacili sopstvene, žive priče, i razlika je već očigledna. Dakle, radio neće nikada izumrijeti, dok god je ljudi koji to ne žele – dodaje Pejka.
(novosti.rs)
BREGOVIĆ: Osamdesetih sam bio zaljubljen u Lepu, LUKIĆ: Stvarno? Imponuje mi, ali sad je kasno
