RANKO PAVLOVIĆ DOBITNIK NAGRADE “SOVICA”: Nagradu doživljavam kao priznanje knjizi

Roman „Kako se ispričala Neispričana Bajka“, banjalučkog književnika Ranka Pavlovića, dobio je nagradu „Sovica“ na konkursu za najbolju knjigu za djecu. 

Ovo priznanje, prvi put ove godine, dodijelio je Zavod za udžbenike u Istočnom Sarajevu.

– Nagradu doživljavam kao priznanje knjizi i ona će ispuniti ono što se od nje očekuje ako se moj nagrađeni roman-bajka nađe u knjižarama, školskim i drugim bibliotekama, ako ga nastavnici pročitaju i preporuče svojim učenicima. Ne krijem zadovoljstvo što sam prvi dobitnik nagrade koja će postati prestižna za ostvarenja u oblasti književnosti za djecu – ističe Pavlović.

Govoreći o radnji romana, kaže, da „Neispričanu Bajku nije imao ko da ispriča, pa je odlučila da to sama učini“.

– U tome joj pomažu Kosmička Bajka, Sunčev i Mjesečev Zračak i drugi junaci. Kad je počela da se priča, uočava da su hemijske fabrike i drugi onečišćivači prirode ugrozili život na Zemlji i, odmotavajući svoju, uslovno rečeno, ekološku priču, ona spasava našu planetu. Pri tome se sukobljava sa raznim nemanima i nadmudruje ih. Na kraju se, kao i u svim ostalim bajkama, sve se srećno završava – priča Pavlović.

Glavni junaci romana, objašnjava on, isprofilisani su i prije početka pisanja, a ostali su nastajali uporedo sa odvijanjem priče.

– Uz već pomenute, Neispričanoj Bajci u njenom poduhvatu pomažu Neven Peruničić, Cvijeta, Dragoljub, Anđelija i Čuvar Sjemena, oni se bore protiv Grumena Tame, Divojarca Strašnog, krvoločnih vukova, džinovskog pauka, zmaja i drugih nemani. Tu su još oboljela fabrikantova kćerka, Nevenov otac Krstan, junakinja istjerana iz jedne bajke, Brojač Treptaja… Roman sam počeo da pišem prije desetak godina, a onda me je konkurs Zavoda za udžbenike podstakao da nastavim i da mu dam tu „ekološku odeždu“, po čemu je, po mišljenju žirija, u tom pogledu prvi u našoj književnosti za djecu. Ranije sam pisao uglavnom noću, u posljednje vrijeme u prijepodnevnim satima, a ponekad, kad mi padne na um neka zamisao, i usred noći. Interesantno je da noću pišem uglavnom o vedrim stranama života, a danju o noćnim avetima – otkriva Pavlović.

U kreiranju ljudskih, naročito dječijih likova mnogo mu pomažu osobe iz okruženja, njihov izgled, ponašanje, pogled na svijet.

– U jednom literarnom junaku nađu se osobine većeg broja odraslih ljudi ili djece. Naravno, neophodno je da mu i autor udahne malo svoje duše – smatra Pavlović.

Današnja djeca provode dosta vremena za računarima i uz mobilne telefone. Senzibilitet savremenog djeteta, prema njegovim riječima, bitno se razlikuje od djece iz vremena kad su nastajale bajke braće Grim, Šarl Peroa, Andersena i drugih bajkopisaca, zatim Marka Tvena, Danijela Defoa, Roberta Luisa Stivnsona, pa i Branka Ćopića i drugih naših pisaca koji su već zauzeli svoja mjesta u klasičnoj književnosti.

– Trudim se da pratim interesovanja današnje djece, da im pričam o onome što se danas događa, pa i da ih vodim u daleku budućnost, izmještajući svoje priče iz mračnih šuma i pećina u kosmička prostranstva – rekao je Pavlović.

Završena zbirka „Majstori i majstorije“

– Trenutno ne pišem ništa konkretno nego samo zapisujem neka razmišljanja, skiciram „kostur“ budućeg romana, zapišem poneku pjesmu. Moj rukopis „Beskrajna noć“ ušao je među 10 najboljih od 115 prispjelih na konkurs izdavačke kuće „Dereta“ za roman i vidjećemo hoće li se naći u užem izboru. Za narednu godinu ponudiću nekom izdavaču upravo završenu zbirku kratkih priča „Majstori i majstorije“. Pripremam izbor za ediciju dobitnika nagrade „Skender Kulenović“. Vjerujem da ću u narednim mjesecima mnogo više čitati, a manje pisati – rekao je Ranko Pavlović.

(Srpskainfo)