Raspust počinje, a roditelji ponavljaju istu grešku: Djeci ovo ljeti treba više nego što mislite
Kraj školske godine donosi djeci dugo očekivani odmor, više igre i slobodnog vremena, ali za roditelje i novu dilemu, kako organizovati ljetne dane da budu opušteni, ali ne i potpuno neuređeni.
Psiholog Gordana Džafić za Banjaluka.net upozorava da je najčešća greška uvjerenje da djeci tokom raspusta ne treba nikakav dnevni ritam.
Kuzmanovićeva ističe da djeci i tokom ljeta treba osnovna struktura dana, ali bez strogog školskog rasporeda.
Rutina kao izvor sigurnosti, a ne pritiska
Prema njenim riječima, rutina kod djece stvara osjećaj predvidljivosti i emocionalne sigurnosti.
“Dobro je govoriti o rutini u pozitivnom smislu, jer nam ona stvara doživljaj predvidivosti i sigurnosti u svakodnevnom funkcionisanju. Rutina tokom ljetnog raspusta ne mora i ne treba da bude rigidna, ali može biti okvirno postavljena kako bi sačuvala mir u kući i pružila djetetu bazični osjećaj sigurnosti”, navodi Džafićeva.
Ona upozorava da potpuni izostanak strukture može dovesti do toga da dijete ostane bez spoljašnjih oslonaca koji mu pomažu da organizuje dan.
“Dijete gubi svoje spoljašnje koregulatore, vrijeme, obaveze i predvidljivost. U takvom stanju može postati mrzovoljno, preosjetljivo ili hiperaktivno, što se odražava i na odnose u porodici“, pojašnjava Džafićeva.
“Ljetni ugovor” između roditelja i djece
Govoreći o balansu između slobode i granica, psiholog naglašava važnost dogovora u porodici.
Sloboda na raspustu, kaže ona, ne znači odsustvo pravila, već drugačiji oblik organizacije dana.
“Ključno je da sa djetetom napravimo ‘ljetni ugovor’. Kada dijete učestvuje u kreiranju svog dana, ono razvija unutrašnju motivaciju i uči da sloboda znači i odgovornost”, ističe Džafićeva.
Takav okvir, kako navodi, uključuje stabilno vrijeme buđenja, obroke i osnovne kućne obaveze prilagođene uzrastu, poput pospremanja sobe ili pomoći u pripremi obroka. U tom okviru, dijete dobija slobodu izbora kako će provoditi ostatak dana.
“Dogovor može biti i ograničenje ekrana, ali uz slobodu da dijete samo izabere alternativne aktivnosti poput igre, bicikla ili druženja”, dodaje Džafićeva.
Dvije krajnosti koje roditelji najčešće prave
Kuzmanović upozorava da roditelji tokom ljeta često odlaze u dvije krajnosti, odnosno potpuno odsustvo pravila ili preveliku organizaciju.
“Jedna greška je potpuno puštanje kočnica, a druga hiper-strukturisanje, gdje dijete ljeti živi istim tempom kao tokom škole, bez prostora za slobodnu igru”, kaže Džafićeva.
Posebno ističe uticaj ekrana na dječiji san i ponašanje.
“Plava svjetlost sa ekrana blokira lučenje melatonina. Djeci je potrebno 9 do 12 sati sna, a tinejdžerima 8 do 10 sati, i zato je važno da ekrani budu isključeni u večernjim satima”, naglašava psiholog.
Zajedničko vrijeme kao emocionalna sigurnost
Govoreći o porodičnim odnosima, Džafićeva ističe da kvalitetno zajedničko vrijeme ne mora biti planirano ni posebno organizovano.
“Emocionalni razvoj se ne gradi izletima, već osjećajem prisutnosti. Ponekad je dovoljno 5 do 10 minuta iskrenog razgovora ili zajednički obrok bez žurbe”, navodi ona.
Takvi mali rituali, dodaje, djetetu šalju poruku sigurnosti i pripadnosti.
Kada roditelji nemaju mnogo vremena
Za zaposlene roditelje, psiholog naglašava da nije presudna količina, već kvalitet vremena provedenog s djecom.
“Djetetu nije potreban roditelj koji je stalno prisutan, već emocionalno dostupan roditelj u trenucima kada jeste tu”, kaže Džafićeva.
Dodaje da kratki, ali svjesni rituali, poput razgovora nakon posla ili zajedničke večere mogu imati veći efekat od dugog, ali nepažljivog boravka zajedno.
Na kraju, ona podsjeća i da dosada kod djece nije problem, već važan razvojni prostor.
“Dosada je prostor u kojem se razvijaju kreativnost i introspekcija. Kada roditelji ne žure da stalno zabavljaju dijete, oni mu zapravo pomažu da razvije sopstvene unutrašnje kapacitete”, zaključuje Džafićeva.
