RASTE OTPOR MOBILIZACIJI: Nerado ide Ukrajinac u vojnike

Na globalnoj je sceni ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski dosljedno širio svoju poruku. U posjetima Washingtonu i drugim zapadnim prijestolnicama usredotočio se na isporuku naprednijeg oružja, streljiva i novca.

Međutim, kod kuće se suočava s problemom ljudskih resursa. Rat se bliži trećoj godini, a ukrajinska vojska treba više ljudstva da izdrži krvavi i iscrpljujući sukob protiv Rusije, zemlje koja ima gotovo četiri puta više stanovnika, piše CNN.

U nedavnom eseju vrhovni ukrajinski vojni zapovjednik Valerij Zalužni priznao je da obuka i regrutiranje vojnika postaju ozbiljan izazov: “Dugotrajni rat, ograničene mogućnosti za rotaciju vojnika i praznine u zakonodavstvu, koje omogućavaju legalno izbjegavanje mobilizacije, značajno smanjuju motivaciju građana za služenje vojske.”

Esej je priznao turobnu stvarnost: Ukrajina treba više ljudi u uniformama. I treba ih odmah.

Dakle, koliko je ozbiljan mobilizacijski izazov Ukrajine? Pitanje je dijelom zamagljeno službenom tajnom. Kijev javno ne objavljuje svoje mobilizacijske ciljeve u ljudstvu niti otkriva ukupan broj mrtvih i ranjenih, iako se žrtve na obje strane od veljače 2022. procjenjuju na stotine tisuća. Ukrajina popunjava svoje redove dobrovoljcima, ali ima i sustav novačenja koji državi omogućuje mobilizaciju vojno sposobnih muškaraca.

Drakonska ograničenja

Nakon početka ruske invazije Ukrajina je uvela izvanredno stanje, prema kojem su se svi muškarci stari između 18 i 60 godina smatrali obveznicima vojne službe i mogli su biti mobilizirani, osim ako su ispunjavali uvjete za odgodu. Godine 2023. ažurirana su pravila vojne registracije kako bi se uključilo i žene. No, mjere ipak ne znače vojnu obvezu za žene.

Ratno stanje donijelo je drakonska ograničenja putovanja. Muškarcima između 18 i 60 godina općenito je zabranjen izlazak iz zemlje, iako postoji širok raspon izuzeća, koja pokrivaju sve, od samohranih roditelja male djece do profesionalnih sportaša.

Iako je teško dobiti točnu sliku o tome koliko se Ukrajinci odazivaju na poziv za služenje vojnog roka, dužnosnici su javno priznali da su izbjegavanje vojne službe i provođenje pravila o mobilizaciji postali problem.

Glasnogovornik Državne granične službe Ukrajine Andrij Demčenko rekao je 9. studenoga da je u posljednjih 10 mjeseci 43.000 državljana Ukrajine zadržano na granici pri izlasku: “Razlozi su bili različiti, ali uglavnom zato što nisu ispunili uvjete za izlazak.”

Rat se ponekad pojednostavljuje kao industrijsko natjecanje: zapadni pokrovitelji Ukrajine utrkuju se u proizvodnji streljiva za Kijev, dok Moskva pojačava domaću proizvodnju topničkih granata i traži nove zalihe iz Sjeverne Koreje. Ali to je također regrutacijsko natjecanje protiv Rusije.

Mobilizacija je za Ukrajinu pitanje opstanka. Dugoočekivana protuofenziva na širokoj fronti nije uspjela polučiti veći napredak na bojnom polju, a Zapad se koleba u vezi s potporom, posebno jer su događaji u Izraelu i Gazi u posljednjih mjesec dana skrenuli pozornost sa sukoba u Europi.
CNN je razgovarao s nekoliko osoba u vojno aktivnoj dobi kako bi spoznao njihove motive da se bore – ili da izbjegnu novačenje.

“Ako se ovakav rat nastavi, nema načina da se izbjegne regrutacija”

Bojnik Viktor Kisil služi u brigadi Hartija. Donedavno se bavio novačenjem za svoju jedinicu.

“Svi oni koji su htjeli dobrovoljno služiti već su negdje angažirani. Ima još ljudi koji ne žele svojevoljno služiti. Ako osoba nije zaokupila pozornost vojnog ureda nakon 16-18 mjeseci rata, onda se očito nada da neće biti pozvana u vojsku ni sljedećih 18 mjeseci.

Koliko ja vidim, postoji manjak vojnog osoblja, ponekad kritičan manjak. Osim toga, različiti vojni položaji zahtijevaju različite vještine – neki zahtijevaju fizičku obuku, neki intelektualne vještine. Svatko ima drugačije vještine.

Kao vojnom licu više puta su mi na ulici uručivali mobilizacijski poziv. Susreo sam se s ljudima koji su regrutirani preko interneta. Kad osoba sazna da postoji mogućnost odlaska u ratnu zonu, želja za zaradom – mjesečna vojna plaća iznosi od 550 do čak 2750 dolara – odmah nestaje.

Ako se rat nastavi istim intenzitetom kao danas, nema načina da se izbjegne novačenje.”

“Civili su postali previše opušteni”

Mark Holovej (29) radi kao civilni volonter za vojsku. Spreman je prihvatiti mobilizaciju.

“Ne mogu biti pozvan u vojsku zbog zdravstvenih problema. Imam kroničnu policističnu bolest bubrega. Ne može se liječiti. Na posebnom sam režimu ishrane i svakih šest mjeseci moram ići u bolnicu preventivno. Također, imam dijabetes tipa 2. Stalno moram uzimati lijekove.

Ali mislim da nitko neće uzimati u obzir zdravstvene probleme ako sad stigne poziv za regrutaciju. U svakom slučaju, ne bojim se toga. Ako dobijem poziv za mobilizaciju, odazvat ću se. Samo što sada zapravo znam gdje želim biti mobiliziran. Želim se pridružiti brigadi u kojoj sam bio dobrovoljac.

Na samom početku invazije jedan prijatelj me zamolio da pomognem i donesem nešto vojsci. U početku sam uglavnom donosio hranu, piće, pokoji kolačić, cigarete… I uglavnom sam pomagao svojim prijateljima i prijateljima prijatelja. Kasnije sam počeo pomagati s lijekovima – skupljao sam kutije prve pomoći i podveze. Prvo sam dolazio u postrojbe udaljene 20 kilometara od prve crte bojišnice, a onda sam bio sve bliži prvoj liniji.

Civili su postali previše opušteni. Plesni klubovi rade, noćni taksiji voze. Sve dok ne dođe do raketnog napada na njihov grad, ljudi zaboravljaju da smo zapravo usred rata.”

“Stopa seksizma je prilično visoka u vojsci”

Marija Zajka (31) je voditeljica marketinga mreže ljekarni. Ona je spremna prijaviti se u vojsku. “Otišla sam u lokalni vojni ured kako bih saznala više o mobilizaciji. Htjela sam se registrirati. Pitala sam je li novačenje žena dobrovoljno, na što su mi odgovorili da je dobrovoljno-obvezno.

Spremna sam prijaviti se za službu, ne bojim se. Sada se počinje regrutirati žene. Općenito, puno farmaceutkinja dobrovoljno ide u vojsku. Razgovarala sam s mužem o tome da se prijavim u vojni ured. Podržao me.

Vojnici ne podržavaju previše svoje djevojke ili žene da se pridruže vojsci jer je razina seksizma još uvijek prilično visoka u vojsci.

Sigurna sam da imamo problema s rezervama. Moj suprug je vojnik, priča mi o situaciji na prvoj liniji i shvaćam da nam ponestaje ljudi. Puno Rusa gine, ali čini se da se njihov broj ne smanjuje.”

“Šta mi je ova zemlja dala?”

Jevhen (32) je IT stručnjak. Planira osporiti svaki mobilizacijski poziv. “Smatram da je sve što se događa s mobilizacijom nezakonito i nepošteno. Za mnoge akcije u regrutnim centrima nema pravnih temelja. Stoga imam negativan stav prema svemu što se događa. Naravno, ne radi se o podršci Rusiji, jasno je da su nas napali. Ali ako sutra dobijem mobilizacijski poziv, posavjetovat ću se s odvjetnikom i osporiti ga.

Svi pričaju o odgovornostima. Ali ja pitam – što mi je ova država dala da bih joj išta dugovao? Roditelji su plaćali moje školovanje, iako sam bio odličan student, morao sam oskudijevati za vrijeme studija. Ispada da se nitko ne pridržava zakona, ali svi pričaju o obvezama.

Kakva korist od mene na fronti ako nema vojne obuke? Ili ću biti ubijen za dvije minute ili ću raditi ovdje, plaćati poreze i podržavati gospodarstvo.”

“Ne pobjeđuje čelik, već duh”

Oleksandr Djadjuškin (36), konzultant za ljudske resurse prije rata i predavač filozofije i povijesti religije, u listopadu se dobrovoljno prijavio za protuofenzivu.

“Shvatio sam da će ovo biti prilično dugotrajan sukob. Momci će odlaziti na front i stjecati iskustvo, ali i neprijatelj djeluje na isti način. Zato će broj profesionalnih postrojbi koje sudjeluju u borbama stalno rasti, kako na našoj tako i na neprijateljskoj strani.

Moramo se usredotočiti na dugotrajnu borbu. Ne u smislu da sam spreman dati svoj život, nego u smislu da ću usavršavati svoje vještine iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Zato sada ne žalim što sam došao ovamo. Vidim da ima posla za mene.

Uloga ljudi u ovom ratu je ključna. Kao što znate, ne pobjeđuje čelik, pobjeđuje duh. Duh, intelekt.”

“Jačam BDP ove zemlje”

Vlad (30), IT djelatnik, želi izbjeći mobilizaciju.

“Mislim da Ukrajina, nažalost, nije spremna boriti se s Rusijom. Za to nemamo ni snage, ni novca, ni oružja. Uopće nismo bili spremni na to. Tko je za to kriv, drugo je pitanje. Rusija je ojačala svoje pozicije na istoku, tako da je to besmisleno ubijanje naših građana.

Ne želim se boriti. Nisam ni moralno ni fizički spreman. Pokušat ću izbjeći primanje obavijesti o mobilizaciji. Ako dobijem poziv, moja tvrtka će pokušati organizirati da budem u pozadini. Vjerujem da pomažem zemlji, primam plaću izvana i donosim devize u Ukrajinu. Tako jačam BDP zemlje. U ovome sam korisniji nego u ratu.”

“Ne shvataju u šta se upuštaju”

Poručnik Dmitro Kostjuk trenutno je na rehabilitaciji nakon ranjavanja u srpnju. Voljan je vratiti se u aktivnu službu.

“Otišao sam služiti od samog početka ruske invazije 24. veljače 2022. U to vrijeme nije bilo mobilizacije kao takve, mnogi momci su pohrlili u vojne urede, pa sam to učinio i ja. Ali primali su samo ljude koji su dobili mobilizacijske pozive. Nisam ga imao. Međutim, kasnije sam saznao da su primali ljude u teritorijalnu obranu i otišao sam tamo.

Bili smo na području između Bahmuta i Kliščijivke. Bili smo pridodani 5. udarnoj brigadi. Brigada je jurišala na ruske položaje, a mi bismo držali te položaje. Tu sam bio ranjen.

Moj vod je imao manjak ljudi, pa smo se popunili stranim borcima, ukupno njih 12. Za neke je to bila ratna romantika, za druge profesionalna aktivnost. Mnogi od njih sada dolaze u Ukrajinu jer im je to dobra referenca u životopisu. U pravilu ne shvaćaju u što se upuštaju. Mnogi ljudi zamišljaju naš rat kao pucnjavu, ali ne shvaćaju koliko je tu artiljerije i da cijeli dan, svaki dan sjedite pod vatrom, a možda uopće ne vidite neprijatelja.

Stranci su druga priča jer lako mogu raskinuti ugovor, za razliku od Ukrajinaca. Svjedočio sam tome – gotovo polovica ljudi vidjela je sve i rekla: ‘Ne, ne, ovo je previše. Ovo nije vrsta rata za koju smo se prijavili.’

Ovako kako se trenutno mobilizira, kada nekoga pokušavaju prisiliti da se pridruži, način na koji se dijele pozivi za vojnu službu je jako loš. Na primjer, ja sam zapovjednik voda, što će mi osoba koja ne želi u vojsku?

Nemam baš visoko mišljenje o dezerterima, ali svatko ima svoj put. Teško je suditi o nekome bez poznavanja njegove situacije. Ne mogu svi služiti u vojsci, netko mora držati i ‘ekonomsku frontu’. Zapeli smo u ovom ratu i moramo moći zamijeniti ljude”, prenosi index.hr.