Ravnopravni i ravnopravniji pred zakonom
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Trinaest puta prijavljen za nasilje u porodici i prijetnje bivšoj supruzi. Uhapšen zbog prijetnje sudiji ili javnom tužiocu. Pušten da se brani sa slobode.
To je, ukratko, epilog hapšenja poznatog banjalučkog advokata Dragana Stupara kod kojeg je pronađen i pištolj i 400 i kusur metaka. 13 puta prijavljen za nasilje u porodici, nijednom uhapšen. Jednom zaprijetio sudiji ili javnom tužiocu, odmah uhapšen. Ako ste dio pravosuđa, zaštićeni ste kao bijeli medvjed. Ako ste uticajan advokat, bićete na slobodi. Ako ste supruga ili dijete, mogu da vas maltretiraju koliko žele.
Često kritikujemo zakone, ali oni nisu problem. Nego ljudi koji ih primjenjuju. Sudije, tužioci i advokati koji ga tumače kako im je volja i na njega se pozivaju samo kad su oni ugroženi. Trebao bi zakon da štiti svakoga, a pogotovo porodicu. Međutim, za naše sudije i tužioce porodica nije ugrožena ako je onaj koji maltretira porodicu njihov kolega.
13 puta taj sistem je ostao nijem, gluv i slijep na pozive upomoć žene i majke. 13 puta se to pravosuđe pravilo mutavo što djeca možda imaju traume. Reagovali su onda kad se je jedan od njih našao na udaru tog istog čovjeka koji je prijavljivan za nasilje u porodici. I možda se ona bivša supruga ponadala da će pravosuđe konačno reagovati, možda je konačno nestao osjećaj straha. Ali, avaj… Pušten je da se brani sa slobode. Vjerovatno je u oba slučaja bilo dovoljno nekoliko poziva i poneka veza da izađe. I da se nasmije u lice i bivšoj supruzi, i sudijama, i tužiocima, i svima nama. Da im poruči: “možda vi znate zakon, ali ja znam ko i kako tumači zakon”.
Možda je puštanje da se brani na slobodi po zakonu, moguće i da djelo koje mu se pripisuje nije ni počinio. Ovdje je frapantna činjenica da je 13 prijava otišlo u vjetar. A nije tako davno BiH brujala o tome kako su prijave supruge ubice iz Gradačca ostale u ladici, jer je ubica imao veze u policiji. Ne stradaju ovdje ljudi zbog toga što neko radi protiv nekog, nego zato što se ne radi ništa. I što se ćuti. Dok se ne potegne veza.
Često kažemo da nam ne valjaju političari, ali oni su promjenjiva kategorija. Rak rana ovog društva je pravosuđe koje je puno pojedinaca koji su zasjeli u fotelje i tu će ostati do penzije, iz kojih ih niko ne može poslati u zatvor. Ovaj sistem je stvorilo pravosuđe, a samo u tom sistemu smo mogli dobiti ovakve političare, direktore, zaposlene u javnoj upravi…
Nije problem u negativnoj selekciji, nego u nedostatku odgovornosti i proizvoljnom tumačenju zakona. Zato su se novinari borili protiv kriminalizacije klevete, da se takvom pravosuđu ne da tako moćno oružje. Zbog takvog pravosuđa smo dužni da se borimo za poziciju Republike Srpske. Jer, umjesto da su najmoralniji dio društva, kod nas su sudije toliko ogrezle u kriminalnim radnjama i raznim šemama, da je potreban samo jedan poziv da zakon tumače i primjenjuju kako oni žele. Nebitno da li taj poziv dolazi od moćnog advokata ili od nekih ambasadora. Prosto, radiće šta god im narede.
Oznake: Aleksandar Stojanović
