Razgovor sa doktorkom koja traži zamjenu: “Dići ću Hrvatsku na noge i naći novog doktora za Mljet! “

I 1980. kada sam stigla na ostrvo, niko nije htio ovamo. Jednako je i sad. Ako ne nađemo zamjenu, štrajkaću glađu, kaže doktorka koja hoće u penziju.

Apel dr. Magdalene Nardelli Kovačić, 62-godišnje doktorke s Mljeta koja bi u pošteno stečenu mirovinu, zalud kad ambulantu i pacijente nema kome ostaviti.

– Iza mene je 37 godina iskustva, masa spašenih života, preveniranih bolesti, mislim da mi to daje za pravo stati i reći šta sve treba ostrvskoj medicini – prednost pri zapošljavaju na kopnu poslije nekih godina odrađenih u ruralnoj sredini; prednost pri dobivaju specijalizacije, plaćanje liječenja turista.

Plata od 11.000 kuna

– U penziju bih 1. aprila, a ako se javi neko ko mora odraditi otkazni rok, pa da moram ostati još malo duže, nije problem. Ali neću ostati raditi samo zato što se ne može naći doktora za otok, dići ću Hrvatsku na noge, jer ako sada ne nađemo doktora, za pola godine biće još i gore, nema strategije razvoja zdravstva koja bi stimulirala ostrvsku medicinu. Ako treba, ići ću u štrajk glađu pred Ministarstvo zdravstva-kaže ova doktorka.

Dva mačka skaču joj u krilu, s terase kuće u Babinom polju gleda kako sunce, kratko iza pet, nestaje u moru. Ispred nje prazna pučina, sve do Italije ničim remećena. Oko nje makar je tek počeo februar, četiri su lavande, karanfili, japanska dunja u cvatu. Po otoku rasule se ljubičice, u selu procvjetali bademi, južina u nosnice uvlači miris zemlje, bazičan, a došljaku s pločnika zbunjujuće stran.

– Ovo je jedan od, kažu putnici i znalci, najljepših ostrva na svijetu. Nikad se nisam pokajala što sam se doselila. Svako jutro kad ustanem i danas, nakon 36 godina, kažem: ‘Hvala! Hvala!’”  Prvo sat vremena vježbam disanje i istezanje na bazi chi gonga i tai chija. Vježbala sam vani, na mjesečini. Sve miriše. Tišina, a onda bude se prve ptice, zapjeva kos, kukurikne pijetao- dodaje.

Novog doktora čeka osiguran stan, plata od 8.000 do 9.000 kuna, dodatnih 3.000 do 5.000 kuna, zavisno o broju dana koje je u pripravnosti, a to je obično pola mjeseca jer se izmjenjuje s doktorkom iz ambulante u Goveđarima, selu na drugoj strani otoka. Postoji i mogućnost dobijanja specijalizacije iz porodične medicine.

– Neću ja nikad za stvarno u penziju, kad živiš ovdje, 24 sata si na raspolaganju ljudima. I nije mi teško, nije to posao, nego način života. Ja ću to i dalje raditi, navikla sam da me zaustavljaju, pitaju, a ja savjetujem, pomažem, ali neka neko drugi sjedi u ambulanti, prati nove lijekove, piše uputnice- kaže ona.

Uvela i telemedicinu

Ambulanta je 15-ak godina telemedicinom povezana s bolnicama i stručnjacima u Zagrebu, Splitu i Rijeci.

– Napravimo ovdje holter tlaka, holter EKG-a, spirometriju i srijedom se spajam s kardiolozima iz Splita. Prezentujem im pacijenta i nalaze, pogledaju, daju mišljenje. Čovjek ne mora čekati dva-tri mjeseca na termin kod kardiologa, ne mora ići u Dubrovnik, stavljati holter i ponovo drugi dan na put da bi mu ga skinuli… Na isti način spajam se s neurologijom u Rijeci, sarađujem i s dermatologom, plastičnim kirurgom, internistom. Bilo bi mi grozno žao da dođe netko koga nije briga i da to sve propadne- kaže predana doktorka.

Život na rajskom otoku

Još lanjskog proljeća imala je uslove za redovnu penziju – puni radni staž, 37 godina.

– Čvrsto sam odlučila – hoću više na ribanje, češće skupljati gljive, čitati… Evo, javila se za sada jedna doktorka iz Garešnice, koja je kratko vrijeme bila na Šipanu, ali nije mi zvučala baš zagrijana- dodaje ona.

Rođena i odrasla u Slavoniji, porijeklom Dubrovčanka, na Mljet je prvi put stigla na školski izlet, kasnije se vraćala kao studentica.

– Studirala sam u Beogradu, a konkurs za doktora na ostrvu bio je trajno otvoren, nitko ni tad nije htio na Mljet- govori.

S diplomom u ruci prvo radno mjesto bilo joj je u Supetru, na Braču. Tamo je upoznala supruga, splitskog profesora.

– Na Braču sam odradila staž, ali tamo poslije nije bilo slobodnog mjesta. Mogla sam na Korčulu ili na Mljet. Došli smo suprug i ja ovdje, pogledali gdje je meni ambulanta, gdje njemu škola, prošetali preko ostrva i rekli: ‘To je to!’, a lokalci su gotovo pali u nesvijest kad su shvatili da im neko hoće doći i ostati. Pišite, molim: ‘Bila je to jedna od najpametnijih odluka u mom životu!’- završava priču doktorka sa Mljeta.

(Jutarnji list)