Redford i tajne sa snimanja filma koji je obilježio epohu: “Nosio sam dvoje gaća da se odbranim”

Američki glumac Robert Redford priznao je da je nosio dva para uskih gaća tokom snimanja scene seksa s Barbrom Strajsend u filmu “The Way We Were” kako bi se “zaštitio” od glumice koja je “bila zaluđena njime”, navodi Robert Hofler u knjizi.

Holivudska legenda, koja je preminula danas u 90. godini, u jednoj knjizi je priznala da je oklijevala u vezi s tim da li će pristati na saradnju sa Strajsend, te da se dodatno zaštitio prije nego što je prvi put legao u krevet s koleginicom za potrebe filma.

U knjizi se otkrivaju detalji iz pretprodukcije, sa snimanja i postprodukcije romantičnog filma iz 1973, koji je Strajsend donio nominaciju za Oskara u kategoriji najbolje glumice.

Ali, prema navodima autora, Redford u početku nije želio da sarađuje na filmu sa “ženom koju nije smatrao ozbiljnom glumicom” te je “želio da se zaštiti od nje” s obzirom na to da je bio srećno oženjen i imao četvoro djece.

Strajsend je u pak s druge strane bila “opčinjena” Redfordovom fizičkom ljepotom i očajnički je željela da bude s njim. Čak je obukla bikini za snimanje njihove scene seksa, ali Redford je bio spreman – obukao je dvoje gaća te se pobrinuo da scenu snime tako da je smiju gledati čak i djeca, navodi autor knjige. Film je snimljen u razdoblju između avgusta i septembra 1972, kada je njemu bilo 36, a glumici 30 godina.

U knjizi se takođe navodi da je tokom snimanja druge scene seksa odbio izgovoriti repliku: “Ovog puta će nam biti još bolje” jer je mislio da će ljudi pomisliti da je u stvarnom životu promašaj u krevetu.

“Redford nikada nije bio loš u krevetu, pa ni njegov lik nije mogao biti”, smatra pozorišni kritičar Hofler.

Redford u početku nije bio zainteresovan za scenario te je reditelju Sidniju Polaku rekao da je njegov lik Habel poput “lutke Kena”. Polak nije želio tako lako da odustane pa je osam mjeseci neprekidno nagovarao Redforda da pristane na ulogu. I dalje je jedna od glavnih prepreka bila Redfordova netrpeljivost prema radu sa Strajsend.

“Prati je reputacija osobe koja jako voli da kontroliše stvari. Ona će htjeti sama da režira film. To nikada neće upaliti”, govorio je tada glumac, koji je čak prigovarao i zbog njenog pjevanja. “Neće valjda ona pjevati? Ne želim da počne da pjeva usred filma”, govorio je.

Takođe je bilo “zle krvi” između producenta Reja Starka i Redforda, a glumac je rekao da mu se film činio kao “još jedan Starkov ego trip, koji ne želi ni da čita”. Stark mu nije ostao dužan. Nazvao ga je “nezahvalnim laktarošem”, ali Polak se borio da glumca zadrži u filmu. Vrhunac napetih odnosa bio je trenutak kada je Stark postavio Polaku ultimatum – ili dovedi Redforda ili će ulogu dati nekome drugome. A ime o kom se tada razmatralo bilo je Rajan Onil.

Tek nakon tog ultimatuma Redford je pristao da glumi u filmu, a za to mu je ponuđeno 1,2 miliona dolara. Kako bi “umirili njegov ego”, ponuđen mu je honorar koji je za 200.000 dolara bio veći od Strajsendinog. Ali, ni tu drami nije bio kraj. On se tada odbio sastati s njom, navodno zato što je vrlo snažno vjerovao u to da ako se kolege ne poznaju, to će pridoneti njihovoj hemiji u filmu, stoji u knjizi.

Kad su se konačno našli na večeri, Strajsend se “odmah zaljubila” u svog kolegu i, prema Polakovim riječima, “bila je zaljubljena u njega i prije nego što su počeli da snimaju.” Redford je pak pokušao da postavi stroge granice pa joj je rekao: “Ako želimo da radimo zajedno, moraš da imaš na umu da će sve što ti kažem o sebi biti moja dobra volja, jer želim da to znaš. Neću ti govoriti te stvari zato što ti misliš da imaš pravo da znaš.”

U knjizi se navodi i da je Strajsend voljela snažne muškarce, a njegove riječi samo su je još više privukle. Kada su konačno sjeli i odradili prvo čitanje scenarija, bilo je kao da je prostorijom sijevnula munja. Hemija je bila prisutna, a reditelj je zadovoljno trljao ruke.

Problemi su se ipak i dalje nizali. Redforda je prvo napao šišmiš na njegovom ranču pa je morao da primi injekcije protiv bjesnila, tako da se snimanje moralo odgoditi. Započelo je u septembru 1972. u kampusu u Njujorku, a grad nije bio spreman za zvijezde s A liste. Redford se skrivao u Holiday Innu dok je Strajsend unajmila viktorijansku vilu za sebe i svog petogodišnjeg sina. Ekipa koja se morala brinuti o njenoj šminki i frizuri čupala je kosu od muke jer je bila prisiljena ići autobusom iz Los Anđelesa, ali na kraju su joj obezbijedili let avionom kada su producentima priprijetili da će u protivnom otići.

Strajsend je Polaku i Redfordu neprestano postavljala mnogobrojna pitanja, a to je išlo toliko daleko da joj je reditelj u jednom trenutku rekao: “Hoćeš li se samo opustiti?” Redford je rekao da ih je ona udavila svojom pričom, a on je postao poznat na setu po svojoj “ekstremnoj nonšalantnosti”, dok je ona s druge strane pokazivala “hroničnu anksioznost”.

“Strajsend je teška za saradnju. Često zna samo nestati i onda je moramo čekati. Nikada se nije družila s nama i uvijek bi otišla u vrijeme ručka. Redford je znao da razgovara s nama i da se šali na setu”, rekao je jedan student koji je radio na setu za lokalne novine.

Svakog dana u 11 sati naveče Strajsend bi nazvala Polaka i onda bi u dugačkom telefonskom razgovoru raspravljali šta se tog dana dogodilo i šta će se dogoditi sljedećeg dana na setu. Reditelj je priznao da mu to nije bio problem, ali je na to trošio previše vremena.

Strajsend i Redford stvarali su probleme snimateljima jer su oboje željeli da ih se snima s lijeve strane lica. Snimatelj Heri Stradling Jr. otkrio je da su tokom scena koje su se snimale u Njujorku morali da blokiraju svjetlost koja je Strajsend udarala u lice jer bi joj u protivnom “nos izgledao užasno”. Redford je takođe insistirao na tome da mu se prikazuje isključivo lijeva strana lica kad god je to moguće, jer mu se nisu sviđala njegova tri mladeža koja je imao na desnoj strani.

Strajsend se na kraju puno više radovala prvoj ljubavnoj sceni i prema riječima jednog člana glumačke ekipe koji je citiran u knjizi, imala je “afere s mnogim glavnim glumcima s kojima je glumila”. U sceni u kojoj Strajsend ide u krevet s Redfordom, čiji je lik ubijen od alkohola, ona ga oživljava i na kraju imaju seks. Kako piše Hofler, iz filma nije bilo jasno da li je Redford “zaista ubacio” jer se čini da nijedan lik ne doživljava orgazam. U romanu na kom se film temelji, likovi imaju seks te je opisano kako Redfordov lik doživljava vrhunac, ali ne Strajsendove.

Iako je bila riječ o jednostavnoj sceni, puno puta su je ponavljali pa je nakon nekog vremena Redford izgubio strpljenje.

U drugoj sceni seksa trebalo je da se hrane grožđem, a Habel je u jednom trenutku trebalo da kaže Kejti da će “ovaj put biti bolje”. Međutim on je to odbio. Stark je pak insistirao na tome da Redford izgovori rečenicu kako bi Habel “pokazao malo ljudskosti, a možda čak i malo žaljenja zbog načina na koji se ponašao prema Kejti u prethodnom pijanom vođenju ljubavi”. Stark je čak poslao desetak dopisa Polaku kako bi pokušao da nagovori Redforda da izgovori rečenicu, ali to se nikada nije dogodilo.

Nakon što je film postao hit, raspravljalo se o njegovom nastavku, ali Redford je tu opet podvukao crtu. Insistirao je na tome da nikada nije pokazao interes za snimanje drugog dijela, a jednom prilikom je čak izjavio: “Ja nisam, ali Barbra jeste”, piše Jutarnji.hr.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno