Reditelj Marko Misirača: Osvješćujemo činjenice da smo u ratu prevareni

Rekao je ovo reditelj Marko Misirača čije je režisersko djelo “Sinovi umiru prvi” u izuzetnoj adaptaciji Narodnog pozorišta RS iz Banjaluke ovih dana u centru medijske pažnje zbog mnogobrojnih nagrada na proteklim pozorišnim festivalima u Doboju i Jajcu. Samo nekoliko dana poslije povratka iz Doboja sa pet, od ukupno šest priznanja, stigle su tri nagrade i iz Jajca.

Između ostalih, Misirača je na oba festivala nagrađen za režiju ove postratne priče koja se tiče svih nas, a kako naglašava, najveća privilegija mu je upravo reakcija publike.

– To je ono što nas najviše uzbuđuje i zbog čega smo i radili predstavu, a nagrade dođu ili ne dođu kasnije kao posljedica toga. Naravno da se svi radujemo nagradama, jer je to dokaz da je neko prepoznao kvalitet onoga što ste uradili – kazao je Misirača.

Pisca ovog djela Matu Matišića izuzetno cijeni.

– Glavna karakteristika njegovih komada je specifična žanrovsko-poetska klackalica između tragedije i komedije. Samim tim, najveći izazov u radu na ovoj predstavi bio je očuvati mjeru i ne skliznuti previše ni u komično, jer bi se to pretvorilo u jeftini, prizemni humor, a ni previše u dramsko, da ne odemo u patetiku i patos. Umjetnost je osjećanje mjere u svemu i drago mi je da smo se od samog početka nekako dogovorili kako ovo treba igrati i mislim da smo u tome uspjeli – ističe Misirača.

Kada je u pitanju sama tematika komada, Misirača kaže da umjetnost ne može ništa suštinski promijeniti, ali da svi oni, pa i on sam, koji rade u pozorištu moraju vjerovati da mogu mijenjati bar neke priče, te da sa tim ubjeđenjem i tom vjerom rade predstave.

– Suočavanje sa realnošću, postratnim traumama, ljudima oboljelim od PTSP-a, majkama i očevima koji i dan-danas traže svoju nestalu djecu 20 godina nakon rata i osvješćivanje činjenice da smo svi u tom prokletom ratu prevareni i te kako je potrebno, neophodno i nama koji stvaramo teatar i onima koji dolaze da ga gledaju – smatra Misirača.

Kao srećnu okolnost ističe da je Matišićevo dramsko pero takvo da na ove mračne teme gleda sa jednom vrstom otklona, ironije i na neki način “odozgo” i to je, po njegovom mišljenju, pravi način za suočavanje sa demonima rata i državnog aparata.

Interesantan podatak je da je za najbolje tumačenu ulogu u ovoj predstavi na oba festivala nagrađen glumac Aleksandar Stojković, a Misirača se prisjetio još jedne predstave na kojoj su zajedno radili.

– Zanimljivo je da smo Stojković i ja na oba festivala nagrađeni, a i prije nekoliko godina on je dobio nagrade u Jajcu i Brčkom za predstavu slične tematike i izraza koju sam radio u Pozorištu Prijedor, a to je “Djelidba” Skendera Kulenovića – dodaje Misirača.

Kaže da je imao prilično ispunjenu sezonu, a pored uspjeha “Sinova”, jako je zadovoljan uspjehom dvije predstave koje je u tekućoj sezoni radio u Knjaževsko-srpskom teatru u Kragujevcu i koje takođe imaju dobar festivalski život, a riječ je o predstavama “Jelisavetini ljubavni jadi zbog molera” Milana Jelića i “Bašta sljezove boje” Branka Ćopića.

Ansambl dodatni motiv

– Ansambl Narodnog pozorišta RS je jedan od najboljih u regionu i to zaista više nije fraza, a učešća na brojnim festivalima u BiH i Srbiji svake godine, kao i nagrade to potvrđuju. Uvijek imam dodatni motiv kada radim tu, spreman sam da sa glumcima pokušam napraviti i nešto što je korak dalje u njihovoj profesionalnoj biografiji. Važno je da pozorišne kuće imaju reditelje sa kojima dobro i često sarađuju jer ti reditelji dobro poznaju njihove mogućnosti i mogu da im postavljaju veće izazove – rekao je Marko Misirača.

(Glas)