Režak: Upali smo u rupu, a iz blata se teško izlazi

Banjalučki muzičar Boris Režak ove godine je objavio singlove „Ožiljak“ i „Vjeruj mi na riječ“, koji su, prema komentarima publike i pregledima na internetu, lijepo prihvaćeni na prostoru cijele bivše Jugoslavije.

– Možda je za nijansu bolje prošla numera „Vjeruj mi na riječ“. „Ožiljak“ je pušten 1. jula, u vrijeme godišnjih odmora, pa sam za nju manje uradio promociju – navodi Režak.

Slušaoci često ne znaju koliko se rada i truda krije iza jedne numere od tri, četiri, pet minuta, a kamoli video spota. Režak objašnjava da je stvaranje pjesme lijep osjećaj, ali je takođe i „dugotrajan proces, mukotrpna faza: od momenta kada se stvara melodija, tekst, nakon čega slijede preslušavanja po nekoliko hiljada puta“.

– Potom se razmišlja o aranžmanu. Zovem kolege muzičare da mi sve zamišljeno na instrumentima odsviraju u studiju. Na kraju odsviram klavir, otpjevam sve što je predviđeno za moj i prateći vokal. Nakon toga odlazim u jedan dobar beogradski studio, gdje radimo miks i postprodukciju. Kada se to završi, okuplja se ekipa za spot, pa se osmišljava scenario, koji nerijetko zavisi i od budžeta sa kojim u tom trenutku raspolažem – rekao je Režak.

Za „Vjeruj mi na riječ“, sam je, kaže, radio montažu i rediteljski dio posla, ali osmislio i „pričicu“ koja je realizovana u Beogradu.

– Za „Ožiljak“ sam iznio nekoliko ideja. Kako smo bili kratki sa vremenom, odlučio sam da se provozam na motoru, te da sve zabilježimo i radimo na istom mjestu gdje je prije 13 godina snimljena „Pokora“. To je i jedan od najbržih, najkraćih spotova koje smo radili. Sve smo „poslikali“ za tri i po sata. U cijelom procesu najdosadniji dio je distribucija finalnog prozvoda. Neke ljude morate lično zvati, a to zna da uzme mnogo energije – iskren je Režak.

Često se među muzičarima čuje komentar kako je sve više muzike koja nema dušu. Režak smatra da to nije slučaj samo u ovoj vrsti umjetnosti, već i u nekim drugim branšama.

– Ni novinarstvo, a ni mediji, nisu više kao nekad. Sve je otišlo dođavola. Brzo se živi. Ljudi na prvo slušanje žele oduševljenje. Ni sam ne znam šta to znači. Činjenica je da se vrlo malo sluša muzika. Moja generacija još i sluša, a mlađa je potpuno skrenula sa kolosjeka. Njih možda samo pokreće nekakav ritam. Ne znam o čemu oni razmišljaju i šta žele od života. S druge strane, nisu oni krivi, već sistem. Balkan je upao u rupu, a iz blata se teško izlazi – ističe Režak.

Koncerti i novi singl

– U jednoj sarajevskoj pivnici nastupao sam sinoć. Nakon toga imaću koncert u Kulturnom centru u Nišu. Redovnu svirku sa vrhunskim muzičarima, koji inače rade sa Zdravkom Čolićem, imam utorkom, u jednom novosadskom lokalu. Koncert u Banjaluci planiram na proljeće. Trebao je da se desi narednog mjeseca, međutim odgodio sam ga iz više razloga. Jedan od njih je i taj što bi uskoro trebao da izađe singl „Od ponoći do ponoći“, za koji upravo radim aranžman. Promociju planiram u Beogradu i Novom Sadu, a volio bih i u Banjaluci, Sarajevu i Zagrebu – rekao je Boris Režak.

Evergrin bi svirao cijeli život

– Inspiraciju tražim u nekim „starim stvarima“, u Rej Čarlsu, Din Martinu, Elvisu Prisliju, „Bitlsima“. To su umjetnici čije pjesme volim da slušam i u kojima pronalazim sebe. Takvu muziku svirao bih cijeli život. Ponekad, kada poželiš da komponuješ neku stvar, za koju misliš da je fantastična, zapitaš se da li bi se to puštalo po radio stanicama, jer i one imaju „granice“ – naveo je Režak.

Stres nije za djecu

Govoreći o muzičkim TV takmičenjima, Boris Režak smatra da to djeci donosi mnogo bespotrebnog stresa.

– Na prvi pogled djeluje super kada vidite klince koji se pojavljuju i pjevaju na TV. Međutim, mislim da oni proživljavaju ogroman stres, zbog čega mi se takve muzičke emisije uopšte ne sviđaju. Vjerujem da bi ti mladi talenti, kada odrastu, i bez TV takmičenja mogli da pronađu svoj put. Ali, sa sedam, 10, 12 godina prolaziti kroz sve to, uz neko „ludilo“ i roditelje koji navijaju, po meni nije dobro – smatra Režak.

(blic.rs)