Rituali kroje prate trudnoću kod američkih Indijanaca

Trudnoća je stanje koje prati čitav kompleks rituala, molitvi i zaštitnih radnji provođenih kako bi se umanjila mogućnost nepovoljnog ishoda. Američki Indijanci veliku pažnju poklanjaju ceremonijama pružanja dobrodošlice djetetu koje treba doći – ne samo u porodicu, već i u pleme, svijet.

Ove ceremonije obično se nazivaju “Blagoslovi”, a naglasak je na dugotrajnom pjevanju posebnih svetih pjesama. Rođenje djeteta, prema indijanskom svjetonazoru, predstavlja zapravo prelazak djeteta iz majčine maternice u maternicu Majke Zemlje.

Cherokee Indijanci novorođenom djetetu upućuju sljedeće riječi: “Hvala što si došao u naše selo; nadamo se da ćeš ostati s nama. “

Ovaj prelazak nije bio uvijek lak i žene u primitivnim društvima često su se silom prilika porađale izvan naselja, u nepogodnim ili čak opasnim uslovima.

Međutim, indijanske žene bile su izuzetno sposobne i naviknute na teškoće. Porođaj je često nastupao usred teškog rada, a žena bi zatim novorođenče umotala i noseći ga na leđima hodala satima nazad do sela.

Pošto je u takvim uslovima često bilo komplikacija i s majkom i djetetom, čitav kompleks rituala, molitvi i zaštitnih radnji provođen je kako bi se umanjila mogućnost nepovoljnog ishoda. Svako pleme imalo je vlastite molitve i oblike žrtvovanja višim silama, kako bi se porod odvijao kako treba.

Starije žene u plemenu obično su savjetovale mlade trudnice kako se ponašati tokom trudnoće kako bi osigurale srećan ishod. Glavnu ulogu u brizi o trudnici imale su njena majka i baka. Nepravilna prehrana, kao i loši postupci trudnice mogli su, kako se vjerovalo, ozbiljno ugroziti trudnoću. Osim majke i bake, o trudnici je brinuo i njen muž.

Bilo je uobičajeno da on pjeva posebne pjesme namjenjene djetetu u utrobi kako bi mu ono čulo glas.  Također, morao se prema svojoj trudnoj ženi odnositi sa nježnošću, kako ne bi uplašio dijete. Nije smio vikati na nju, da dijete ne bi ogluvilo.

Otac djeteta se brinuo i o tome da trudnica dobiva dovoljno zdrave hrane, kao i da se kreće dovoljno, kako dijete ne bi kasnije u životu bilo lijeno, ali i da bi porod bio brz. Kada je u pitanju prehrana, trudnici se preporučavalo dosta povrća i mliječnih proizvoda.

Svako povrće kojim se hrane glodavci bilo je zabranjeno jer se vjerovalo da će se u slučaju njegovog unošenja, beba roditi bez nekog dijela tijela. Kod Cherokee indijanaca, trudnice nisu smjele jesti ni pastrmku, niti meso guske – iako ona ima brojno potomstvo, veći dio strada dok su još mali, što se može odraziti na sudbinu budućeg djeteta.

Trudnica nikako nije smjela nositi ogrlice i talismane oko vrata jer je to prema načelima analogne magije, značilo i da će pupčana vrpca biti omotana oko bebinog vrata, što je moglo dovesti do fatalnog ishoda. Iz istog razloga nije smjela vezivati ni čvorove.

Kako se dijete ne bi zaglavilo na izlazu iz maternice, trudnica nije smjela stajati u vratima prostorije. Također, nije smjela guliti krumpir ili jabuku, kako dijete ne bi imalo pljosnato lice. Otac budućeg djeteta nije smio loviti i ubijati životinje – ako bi ubio pticu, vjerovalo se da će dijete ličiti na pticu, a ako bi ubio žabu, mislilo se da će dijete skakati kao žaba.

Trudna žena, vjerovalo se, može postati žrtva vještičje čarolije. Kada se to otkrije, uzima se neki osobni predmet trudnice i stavlja u utrobu jedne vrste bodljikave žabe, dok se istovremeno izgovaraju molitve. Na taj način se s trudnice skidaju čini koje bi mogle izazvati pobačaj.

Kada porođaj započne, počinje se i sa izvođenjem magijskih rituala, koji traju tokom čitavog poroda. Kod Navajo Indijanaca, na primjer, rodilja može “naručiti” tzv. “Besani” ritual blagoslova, što znači da će molitvene pjesme vrač izvoditi od večeri, pa do prvih zraka sunca, kako bi osigurao normalan i lak porođaj, kao i zdravu bebu.

Ni uloga babice ne svodi se samo na davanje “tehničkih” uputstava rodilji – ona će istovremeno pjevati i posebne pjesme namijenjene ovoj prilici, masirati i ritualno prati trudničin trbuh, grudi, ruke i noge, koristeći bilje koje se odlikuje magijskim moćima .

Prema vjerovanju, ove biljke – glog, lišće maline i kupine i sl. – daju blagoslov čitavom procesu, olakšavaju i ubrzavaju porod i ojačavaju duh novorođenčeta. Pored babice, rodilji su pomagale sestre, majke, sestrične i druge iskusne žene, mada je bilo i izuzetaka – u nekim plemenima je čak postojao običaj da rodilja napusti naselje kad trudovi počnu i porodi se sama u divljini.

Nakon izlaska djeteta iz maternice, postojala je praksa da rodilja čučne iznad posebno iskopane rupe u koju bi zatim izbacila posteljicu, a rupa bi bila zatrpana.

U očima novorođenčeta prisutni mogu ponekad otkriti i duh nekog pretka, a u posebnim slučajevima čak i prije rođenja djeteta “zna se” da je ono predodređeno za neki poziv.  Na primjer, dječaku može biti određeno da bude veliki ratnik, pa će ga u tom duhu i odgajati, a djevojčici može biti suđen poziv uspješne travarke.

Nakon poroda, majka i dijete izoluju se na 4 nedjelje u “Mjesečevoj kući”, šatoru malo udaljenom od sela. Prema tradiciji, tada nisu smjeli jesti meso. Vrpca se zatim zakopavala u mravinjak, kako bi dijete postalo vrijedno – a taj običaj sačuvao se sve do danas.

(Atma.hr)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno