Robinzon iz kampusa seli se kod časnih sestara!

Milan Vuković (64), banjalučki Robinzon iz šumarka kod univerzitetskog kampusa, koji je tokom božićnih praznika preživio 16 sati pod snijegom i krovom svoje obrušene barake, uspješno se oporavlja, a uskoro će dobiti ličnu kartu da bi ostvario svoja prava.

– On je od 8. januara u prihvatnoj stanici banjalučkog Socijalno-gerijatrijskog centra (SGC). Tamo će ostati dok ne izvadi lična dokumenta i riješi mjesto prebivališta u rodnom Prnjavoru da bi ostvario svoja prava. Naime, puni 65 godina pa postoji mogućnost da mu matična opština plaća smještaj u SGC-u ako se utvrdi da je radno nesposoban. Inače, pomenuta procedura jeste duga, ali je tako jedino moguće sistemski djelovati i na najbolji način pomoći ovom čovjeku – kaže grupa dobrih ljudi koja u saradnji sa stručnjacima i službama iz oblasti socijalnog rada brine o Vukoviću.

Pravo na penziju

Oni otkrivaju da će Milan poslije otpusta iz prihvatne stanice SGC-a biti smješten u zajednici „Sestre Majke Tereze”, koja već 11 godina pomaže beskućnicima, napuštenim i bolesnim ljudima u Banjaluci.

– Časne sestre iz Gundulićeve ulice prihvatile su da ga prime dok ne ostvari svoja prava i penziju na čemu smo im jako zahvalni – navode naši sagovornici.

Za to vrijeme, Vuković potvrđuje da je već putovao u Prnjavor da izvadi lične dokumente.

– Pomogli su mi moji dobri ljudi i čovjek iz banjalučkog Centra za socijalni rad, koji je zadužen za moj slučaj. Ipak, šta se može, moraću da idem još jednom zbog promjene zakona da bih u septembru riješio i svoje pravo na penziju koju sam zaradio u Srbiji. Uz to, probaću da ostvarim i prava koja imam kao bivši ratni logoraš u Zenici i borac Vojske RS – ističe Milan.

On skrušeno dodaje da je obišao ostatke svoje nekadašnje kolibe i zatekao pustoš.

– Sve je srušeno, izrovareno, propalo i razneseno. Pokrali su sve što je iole vrijedilo. I tačke pomoću kojih skupljam sekundarne sirovine od čije prodaje živim. Tuga i žalost nakon što sam tamo živio 15 godina, sve pravio i na svojim leđima vukao. Macu Lelu, nažalost, nisam zatekao, ali rekli su mi da je živa i da se često vrzma oko ostataka kolibe – kaže ovaj beskućnik.

Tragična sudbina

Podsjećamo, Milan je nesreću doživio 5. januara oko 22 časa kada ga je težina srušenog krova improvizovane kolibe i snijega toliko pritisla da nije mogao da se pomakne. Disao je kroz rupu koju je probušio rukom, da bi ga tek sljedećeg dana oko 15 časova od sigurne smrti spasao Pero Pavlović iz Banjaluke, koji je odmah alarmirao prijatelje, vatrogasce, policiju i hitnu pomoć.

Inače, Vuković je rođen u Drenovi kod Prnjavora u porodici Petrović koja ga je s pet godina dala na usvajanje Vukovićima iz Sremske Mitrovice u Srbiji gdje je svojevremeno kao konobar služio i Tita. Sa ženom od koje se rastao imao je troje djece. Sina Predraga mu je ždrijebe ubilo kopitom, kćerka Suzana je poginula u saobraćajnoj nesreći u Vukovaru, a druga kćerka Slađana je udata i živi u Prnjavoru.

(Press)