Roditelji i zakon tolerišu opijanje djece
Svaki mjesec najmanje deset dječaka i djevojčica u Banjaluci, završi u bolnici zbog trovanja alkoholm, opijajući se u klubovima i kafanama u kojima im je zakonom zabranjen ulaz.
Iako je po zakonu sve jasno, banjalučkim maloljetnicima nije samo dozvoljen ulaz u klubove i kafiće, već niko ni ne raguje na njihovo opijanje, do te mjere da im na kraju večeri treba pomoć ljekara.
Prema iskustvima maloljetnika, banjalučki klubovi se ponekada i sjete zakona, ali, kako kažu gosti, samo kada su u pitanju dječaci. Našminkanim i sređenim djevojčicama na ulazu niko ne traži ličnu kartu.
– Kad sam imao 16 godina, nisu mi dali da uđem u klubove, jer nisam punoljetan. Sada sam napunio 18 i čak me nekada vrate, jer nemam 21. Dok drugaricama koje imaju i po 15, 16 godina, ni ne traže lične karte. U nekim klubovima nam ne daju da uđemo čak ni u društvu starije osobe, ako s nama u društvu nemaju bar dvije djevojke – ispričao je Banjalučanin, koji nije htio da mu pominjemo ime.
Dodaje da su ih često vraćali sa ulaza pod izgovorom da „mladi muškarci prave probleme“ dok su djevojke mirnije i s njima nemaju problema.
Za sve ovo, tvrdi psiholog, Sonja Stančić, krivi su roditelji koji puštaju djecu da se truju alkoholom, zakon koji im to dozvoljava, te ugostitelji i trgovci koji im prodaju alkohol.
– Klubovima odgovara da maloljetnice tu izlaze, kako bi stariji muškarci više trošili. Vlasnici klubova jednostavno hoće da zarade, nije im ništa sveto, pa ni život djevojčice od 14, 15 godina. To je prostitucija, samo što niko neće da nazove tim imenom. Prvi problem je zakon koji kažnjava ljude zbog gluposti, ali ne naplaćuju kazne za svodništvo i uništavanje nečijeg života – objašnjava Stančićeva.
Dodaje da su u ovoj priči djeca najmanje kriva, jer u tim godima imaju takav mentalni sklop i željni su eksperimentisanja, zato i postoji zakon koji to reguliše i pazi na njih.
– Problem su roditelji koji ne znaju gdje i kakvo im dijete izlazi, te dopuste da dođe do tog stadiuma da ide na ispiranja želuca. Jer ako neko završi u blonici, to znači da je popio ogrome količine alkohola, bukvalno se otrovao, bez obzira na uzrast. Nema veze kada kažu, ma to je dijete, popilo je samo jedno pivo – kaže Stančićeva, te dodaje da niko ne ide na ispiranje želuca zbog jednog piva.
Maloljetnici koji očiste želudac od alkohola u Službi hitne mediciniske pomoći, uz prisustvo roditelja odlaze kući na triježnjenje, a ljekari kažu da je nesigurnost i želja da budu prihvaćeni u okruženju, jedan od razloga konzumiranja alkohola.
– Najčešće se zloupotreba alkohola i drugih psiho aktivnih supstanci javlja u okviru adolescentne krize. Pijenje alkohola u adolescenciji ima svoje specifičnosti kao što su nesigurnost, želja da se pripada grupi ili identifikacija sa odraslima – kažu u Domu zdravlja.
Koban i prvi put
Specijalista interne medicine, hepato-gastroenterolog i pomoćnik generalnog direktora za ljudske resurse UKC, Zoran Mavija, navodi da su slučajevi trovanja maloljetnika alkoholom najčešći prilikom proslava punoljetstva, matura i u vrijeme praznika.
Mavija upozorava da prvo konzumiranje alkohola takođe može dovesti do stadijuma kada je neophodno ispiranja želuca, jer u tim slučajevima i male količine alkohola mogu biti kobne.
(EuroBlic)
